Već dugi niz godina je gotovo nemoguće otići na stranice regionalnih internetskih portala i ne naći vijesti o teškim, često tragičnim saobraćajnim nesrećama. Vijesti o sudarima, izlijetanjima automobila sa cesta ili gaženja pješaka su postale toliko česte da rijetko izazovu nešto više od kratkotrajnog bijesa javnosti.
Iako je otprilike trećina automobila na ulicama regije tehnički neispravna, uzroci nesreća su uglavnom vezani za brzu i neodgovorno vožnju, tako da se postavlja pitanje kako takvi vozači uopće dobijaju vozačku dozvolu.
Socijalni psiholog i profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Saša Drače kaže da je moguće kreirati psihotestove koji bi “podigli zastavicu” kod osoba sklonih brzoj vožnji i nepoštivanju pravila, ali da je taj test samo jedan od faktora koji opisuju globalni profil osobe.
Takvi testovi bi ukazali na pojedince s određenim problemima i sklonostima, ali da taj test ne bi trebao biti jedini element na osnovu kojeg će se zaključiti ko je kakva osoba, naglasio je profesor Drače.
Socijalni psiholog ističe da neko može imati predispozicije da se ponaša kao drumski razbojnik, koji ulicama glavnog grada po najvećim gužvama juri brzinama višim od 200 kilometara na sat, ali da to nužno ne znači da će se i tako ponašati.
“Ono što određuje ponašanje su brojni faktori. Test mjeri individualne predispozicije, ali su puno bitniji kontekstualni faktori. Kakvi su zakoni, kako policija radi svoj posao…”
“Ima razlog zašto se ovi ‘divlji’ vozači ovdje ponašaju kako se ponašaju, a poštuju pravila u Cirihu, Londonu, Parizu… Pojedinci jesu odgovorni, ali nisu jedini. Sistem odobrava ili kažnjava takve stvari”, ocijenio je Drače.
Višestruki faktori
Stručnjak za saobraćaj i profesor Fakulteta za saobraćaj i komunikacije u Sarajevu Osman Lindov za porast saobraćajnih nesreća krivi više faktora.
Jedan od problema je, prema mišljenju profesora Lindova, to što su sada većina autoškola u privatnom vlasništvu, kojim je profit na vrhu prioriteta, tako da je nekada i obuka kandidata upitnog kvaliteta. Pored toga, zbog propusta u sistemu, često je ista osoba i instruktor i član komisije za polaganje za vozačku dozvolu i ispitivač, što se ne bi smjelo desiti.
Prema njegovim riječima, ispitivači nerijetko imaju škole registrirane na člana porodice, kako bi se izbjegla neugodna pitanja.
“Nama su poznati ovakvi ‘sukobi interesa’ i na većem nivou od autoškola”, dodao je profesor Lindov.
Pored pitanja kvaliteta obuke vozača, stručnjak za saobraćaj ističe “kontekstualne probleme” koje je naveo profesor Drače.
Kako navodi, dio problema je uzrokovan razvojem društava u regiji koja su u tranziciji, koja sa sobom nosi i dosta lošeg, što se dobrim dijelom odrazilo na sigurnost u saobraćaju, ali i na cjelokupnu saobraćajnu delikvenciju.
“Zakoni su se mijenjali u odnosu na bivšu zemlju u kontekstu demokratizacije pojedinih zakona, pa tako i zakona o sigurnosti u saobraćaju. A demokratizacija na našim prostorima nije još prihvaćena kao oblik društvenog bitisanja i poimanja življenja, pa i taj dio demokratizacije zakona i edukacije nije pokazao velike pomake”, ocijenio je Lindov.
Milenko Jezdimirović, diplomirani saobraćajni inženjer i direktor autoškole “Zeleno svetlo” iz Beograda, također navodi kao veliki problem stanje u društvu. Prema njegovim riječima, od raspada bivše Jugoslavije su pale društvene norme u okruženju.
“To je kao da pustite psa sa lanca”, kazao je on.
Kako kaže, izgubljeno je poštivanje osnovnih društvenih normi, došlo je do raslojavanja društva na mali broj bogatih i veliki broj siromašnih, pa sada svi kroz brzu i neodgovornu vožnju pokušavaju pokazati neki svoj status.
Lako je dodati gas…
“Neki žele da voze dobre, moćne automobile, da dodaju gas, da se pokažu pred drugima… Na nastavi insistiram da je lako dodati gas, ali da je pitanje šta posle. Oni o tome ne razmišljaju. Brzina je najveći i najčešći faktor uzroka saobraćajnih nesreća”, rekao je direktor autoškole.
On je dodao da se problem “divljanja” u saobraćaju može iskorijeniti samo radom u tri pravca, a to je edukacija, koja kreće od porodice, do škole, pa do obuke za vožnju, “jer sa mladima mora mnogo da se radi”, zatim preventivnih akcija, gdje bi se na adekvatan način vozači upozoravali na posljedice neodgovorne vožnje, te trećim korakom, koji je represivni.
“Kad zakažu prva dva koraka, treba uvesti stroge kazne”, kazao je Jezdimirović te dodaje da je problem s trenutnim kaznama taj što one djeluju samo prvih nekoliko mjeseci od uvođenja, dok traje strah kod vozača od “udara na džep”.
“Posle, svi se ponašaju isto kao pre,”
Istog je stava i profesor Lindov, koji je ocijenio da je veliki problem u prevenciji saobraćajnih nesreća i posljedica u Bosni i Hercegovini to što toj zemlji nedostaju adekvatne strategije i akcioni planovi koji bi rezultirali aktivnostima na svim poljima, kako u segmentu edukacije, tako i segmentu represije i poboljšanja cestovne infrastrukture pa dalje.
