Izrada prve podmornice datira iz XVII stoljeću. Prvu podmornicu napravio je, 1620. godine, Cornelis Drebber. Nakon toga podmornice su se veoma brzo razvijale i 1954. godine napravljena je prva nuklearna podmornica.
Danas, zahvaljujući savremenim podmornicama, možemo izučavati geografsku strukturu morskog dna i dubina, kao i život u moru. Do svih tih saznanja bilo je moguće doći uz pomoć tehničkih pomagala koja su proizvod industrije posljednjih stoljeća. Bez upotrebe ove tehnologije čovjek se ne može spustiti čak ni na dubinu od 50 m da bi istraživao.
Ili su kao tmine u dubokom moru koje prekrivaju talasi sve jedni iznad drugih, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedna iznad drugih, prst se pred okom ne vidi – a onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati.
Kada se zaroni na dubinu od 200 metara, stiže se u vrlo mračno okruženje. Za dubinu od 1000 metara slobodno se može reći da predstavlja najmračnije mjesto na Zemlji. Na dubinama od preko 200 metara okruženje u potpunosti odgovara kur’anskom opisu prema kojem se ”prst pred okom ne vidi”. To je tačno; dubinama prostranih mora i okeana vlada potpuna tama. Kada je na površini čak i sunčano vrijeme, dubine od preko 200 metara su opet u tami.
U periodu objavljivanja Kur’ana nije postojala spoznaja da su mora tako mračna. Kao što nas bez pomoći satelita Kur’an obavještava o činjenicama vezanim za svemir, tako nam isto otkriva tajne morskih dubina bez podmornica ili nekih drugih tehničkih pomagala. Kur’an, koji nudi informacije praktično o svemu, od kosmičkih daljina do morskih dubina, sam u sebi nudi dokaze svoga božanskog porijekla jer ne sadrži ni jednu jedinu grešku, niti pogrešnu informaciju.
TALASI POSTOJE I U MORSKIM DUBINAMA
Pogledamo li golim okom, vidjet ćemo talase na površini mora, ali ćemo pretpostaviti da se ispod površine nalazi mirna voda. Iz tog razloga, moguće je pogrešno shvatiti dio kur’anskog ajeta u kojem se spominju ”talasi sve jedan za drugim”. Gustoća mora u donjim dijelovima veća je od gustoće slojeva bližih površini. U moru, u kojem zbog ove razlike u gustoći razlikujemo slojeve, postoje i unutarnji valovi. Ovi valovi kreću se kao površinski valovi. Do otkrića unutarnjih valova došlo se 1900. godine. Ovi valovi, koji nastaju u moru, u skladu su sa kur’anskim ajetom u kojem su spomenuti ”talasi sve jedan za drugim”. Dok se na dnu prostranih mora nalazi mrkla tama, jedni iznad drugih smjenjuju se unutarnji valovi u ovoj tami i iznad njih površinski valovi.
Ajet koji smo citirali na početku poglavlja skreće pozornost i na kretanje svjetlosti od tmine sa dna mora do površine. Svjetlosni zraci koji dopiru od Sunca, lome se udaranjem u oblake i tu dolazi do izvjesnog gubitka svjetlosti. Svjetlost koja dolazi do površine mora razlaže se prodiranjem u dubine, kao što se razlaže u svjetlosnom spektru. Prvi sloj zadržava žuti dio svjetlosti, a drugi sloj zeleni dio i to se tako nastavlja tako da u posljednjoj, sedmoj etapi nestane i plavog dijela svjetlosti. Na taj način, spuštanjem u morske dubine svjetlost se potpuno gubi. Svjetlost, koja se djelimično zadržava u oblacima, lomi u talasima i gubi u morskim slojevima, ne može osvijetliti tmine dna morskih dubina. Ne vide ni ribe u ovom dijelu mora. Međutim, mogu vidjeti ribe, koje svoju svjetlost same proizvode.
Uzvišeni Allah, dž. š., u aktualnom ajetu Svoje poređenje ilustrira morskim tminama, talasima jednim iznad drugih. Sve rečeno ukazuje na činjenicu da ja Sveznajući Allah, dž. š., na čudesan način odabrao primjere koje iznosi u Kur’anu i da Njemu, kao Stvoritelju svega, nije skriveno ništa.
Reci: “Objavljuje ih Onaj kome su poznate tajne nebesa i Zemlje; On mnogo prašta i samilostan je.”
