Džamija Sinan Tatar Paša u Kumanovu, makedonskom gradu na granici sa Srbijom, čisti se za popodnevnu molitvu. U njoj su i ove noći spavale stotine migranata. Odmaraju svoje raskrvavljene i žuljave noge skupljeni u dvorištu dok čekaju siguran izlaz iz zemlje.
Najviše strahuju od novih napada bandita koji haraju po selima tog graničnog regiona i pljačkaju umorne i uplašene ljude koji su se uputili prema razvijenim evropskim zemljama, bježeći od ratnih područja Bliskog istoka.
Na ulazu u džamiju stoji 25-godišnji Sirijac koji je već duže vremena tu smješten. Kaže kako je sada ovo njegov dom otkako su ga na ulazu u Makedoniju opljačkali banditi i uzeli svih 2.000 eura koje je imao.
Bez novca on ne može dalje, pa pomaže drugim migrantima, stotinu njih, koji svakodnevno, dolaze i odlaze iz džamije. Prenosi bolesne ljude do bolnice, prevodi ostalim migrantima sa engleskog i savjetuje nove migrante, koji dolaze iz časa u čas, kako da se snađu.
“Kad ne radim ništa, kad sam sam, duboko u sebi osjećam bol. Osjećam se usamljeno i loše. Pomažem drugima oko sebe kako bih skrenuo misli od situacije u kojoj se nalazim. Prestao sam da brojim vrijeme koliko sam ovdje u džamiji. Ona je najsigurnije mjesto na koje sam naišao na mom putu iz Sirije do Makedonije“, kaže on.
Priča kako je u Damasku učio arapski jezik, a kada je započeo rat u Siriji proveo je u zatvoru dvije godine bez razloga. Roditelji su ga poslali u Evropu kako bi našao bolju budućnost. Njegov cilj je Njemačka, a sanja da postane stomatolog.
Sa grupom migranata iz Turske čamcem su prešli u Grčku, zatim preko granice kod Gevgelije, ilegalno, u Makedoniju i produžili satima da pješače po pruzi prema Srbiji.
“Mislili smo da je opasnost nestala kad smo već prošli granicu. Bio sam umoran i noge su mi bile krvave od žuljeva. Zaostao sam iza grupe sa kojom sam putovao. Iz šume je izašlo desetak maskiranih bandita. Stavili mi noževe ispod grla, pokidali moju odjeću i uzeli novac koji sam imao. Ostavili su mi samo 50 eura i mobilni telefon. Kod Demir Kapije kupio sam bicikl i tako sam stigao ovdje u Kumanovo”, sjeća se ovaj momak koji je htio ostati anoniman iz straha da neko ne naudi njegovim roditeljima koji su ostali u Siriji.
Makedonska golgota
I drugi migranti u džamiji imali su slična iskustva dok su putovali kroz Makedoniju.
Mladoj medicinskoj sestri iz Sirije muž je poginuo u ratu. Sa svoje troje djece uputila se za Njemačku. Već treći dan je u džamiji. Platila je 1.000 eura krijumčaru koji je obećao da će prevesti nju i djecu iz Grčke u Srbiju, ali ju je ostavio u Valandovu, 20-tak kilometara o makedonske južne granice.
Tu su i Mahad i Mohamed. Mladići sa 22 i 21 godine pokušavaju stići do Švedske, što dalje od bombardiranja koje su doživjeli u Siriji. Došli su u džamiju dan ranije u različitim grupama. I oni su opljačkani nakon što su ušli u Makedoniju. Dok mi prevode njihovu priču razumijem samo kad uplašeno uzvikuju: “Mafija, mafija”. Prešli su isti put kao i većinu migranata, hiljadu ljude koji svakim danom ulaze i izlaze nelegalno državom.
Mahad priča da je njegova grupa napadnuta nekoliko kilometara poslije Gevgelije. Među napadačima je, kako je primijetio, bilo i Afrikanaca i Afganistanaca. Uzeli im novac, blizu četiri hiljade eura ukupno. Poderali su im odjeću i pustili ih da produže samo u gaćama i majicama.
Mohamed i njegova grupa su bili napadnuti blizu Demir Kapije od 30-tak maskiranih bandita. Kaže kako nekoliko njih je bilo naoružano vatrenim oružjem, a ostali su imali noževe. Dao im je 425 eura kako bi mu dozvolili da produži dalje.
Sjeća se da su tjerali ljude da se vrate u Grčku ako nemaju para da plate tu “putarinu“. Napad ih je toliko preplašio da ljudi iz grupe neko vrijeme nisu htjeli pričati međusobno.
Priča kako se bolje osjećao dok je sa porodicom bio u Siriji nego ovdje poslije svega loše što je preživio. Dok uplašeno govori nudi mi flašicu hladnog soka, zaboravljajući da je njemu potrebnija nego meni.
Ima još puno priča ovdje u dvorištu kumanovske džamije – Porodice iz Afganistana koje su vozeći se vozom kod grada Negotino pretučeni šipkama i opljačkani, pa zatim izbačeni iz voza, ili porodice koju su banditi ucjenjivali da plati 100 eura kako ne bi bacili njihovo dijete u rijeku. Svjedočanstva kako migrantima, za hranu, vodu, odjeću i bicikle naplaćuju i po pet puta skuplje od normalne cijene u Makedoniji.
Svi oni žele da što brže izađu iz zemlje i od makedonske vlasti traže jedino da im obezbijedi sigurnost.
Opasnosti van džamije
Osim smještaja, u džamiji se skuplja i hrana i voda. Dobronamjernici donose staru odjeću i obuću. Od vjerskog hrama, džamija se pretvorila i u humanitarni otok za migrante.
“Dolazi bezbroj migranata, džamija je puna. Ovo je mizerija, kako država dozvoljava ovakvo nešto. Ovi ljudi nikome nisu ništa pogriješili. Ometaju u normalnom radu, ali moramo im dati pomoć”, kaže član odbora džamije i dodaje da se mora naći neki drugi prostor gdje bi se smjestili toliki broj ljudi koji nemaju kuda.
Ovi ljudi, bez važećih dokumenata, prema zakonu ne mogu spavati u hotelima ili ići u bolnice. Zakon krši i onaj ko bi pokušao da ih negdje preveze ili smjesti. Njihov put i njihove muke mogli bi biti skraćene ukoliko im se dozvoli korištenje javnog prijevoza, vozova i autobusa. To će biti moguće prema novim izmjenama Zakona o azilu.
Veći dio migranata ostaje u džamiju i čekaju da im neko da tačnu informaciju da li mogu da putuju vozom ili autobusom prema Srbiju.
“Ne smetaju nam, oni su naša braća. Pomažemo im koliko možemo. Neka ih puste da prođu zemlju kako treba”, kaže jedan vjernik nakon popodnevne molitve u kumanovskoj džamiju.
Krijumčari vrebaju
Ipak u džamiju nisu svi došli da pomognu. Mogu se primijetiti i ljudi koji žele da zarade na njihovim mukama i da ih iskoriste.
Neki prilaze migrantima i volonterima sa nepristojnim ponudama da skupe grupu koju bi oni prokrijumčarili do granice sa Srbijom za sumu od 250 eura po osobi, nakon što bi dijelili zaradu. Dio trgovaca u blizini džamije ima posebne cijene proizvoda za migrante, nekoliko puta veće od standardnih.
U blizini džamije viđen je brat osobe koja se sumnjiči da je organizator kidnapiranju migranata i njihovo zatvaranje u jednoj kući u kumanovskom selu Vaksince. Makedonska policija je u prošlosedmičnoj akciji u ovom mjestu uhapsila četiri osobe i pronašla 128 migranata.
Dokumentiranje katastrofe
Tarek Albaba je sirijski migrant koji kao amaterski fotograf putuje sa jednom grupom i dokumentira njihovu odiseju. Slika i snima sve što oni doživljavaju na putu iz Grčke do Makedonije. Otkriva kako banditi navlače migrante u klopku.
“U pograničnoj regiji izlazi neka djevojka ili momak koji izgledaju bezopasno i koja grupi migranata pokazuje lažni dokument da je i ona sama migrant i da želi da se priključi njihovoj grupi. Potom, kad dobiju njihovo povjerenje, usmjeravaju ih na lokaciju gdje ih čekaju banditi i tako upadaju u zasjedu gdje ih pljačkaju”, kaže on.
Snimio je i slikao puno situacija gdje su im ljudi u Makedoniji pomagali dajući im vodu i hranu i usmjeravajući ih na putevima koji su sigurni.
“Ljudi u Makedoniji se ponašaju prema nama bolje nego u Grčkoj, ali zakon u Makedoniji je kompliciraniji nego u Grčkoj, to je glavna razlika ove dvije zemlje za nas migrante. Najvažnije je biti zaštićen“.
Humanost
Migranti kažu da je za njih generalna slika da je u Makedoniji opasno, ali ističu humanost većine ljudi koje su sreli. Zahvalni su za svu pomoć koju su dobili. Također kažu da nisu imali većih problema ni sa policijom koja je u nekim slučajevima čak i pomagala da se grupe lakše snađu kroz zemlju.
U krugu džamije ima puno volontera koji se okupljaju putem socijalnih mreža i dolaze da pomognu. Valentina svaki dan dolazi i po nekoliko sati daje medicinsku pomoć migrantima koje najčešće imaju bolovi u nogama i su iscrpljeni poslije dugog hodanja.
“Osjećaj kad pomažete ovim ljudima je krasan. Čudno je kad znate kroz šta su sve prošle ove male bebe, a oni daju takav lijep osmjeh da je to pravo uživanje”, priča ona.
Aleksandra Davidovska pomaže na terenu. Organizira prijevoz migranata do bolnice, dočekuje ih na željezničkim stanicama i autoputevima, kontaktira sa institucijama koje mogu pomoći. Sretna je što organizacija iz dana u dan je sve bolja i sve više ljudi žele da pomognu. Kaže da svakodnevno dolaze najmanje 200 ljudi koji traže pomoć u džamiji.
“Kad sam prvi put vidjela šta se dešava u džamiji ja više nisam mogla da izađem iz nje. Ja ne mogu da idem na posao znajući šta se dešava tamo. Zamrznula sam posao da pomognem ovim ljudima. Ima puno ljudi poput mene. Čujem nevjerovatne priče od ovih migranata zbog kojih ne mogu da spavam mirno. Za njih ova kumanovska džamija je mjesto nade”, kaže Aleksandra.
Najave su da ovaj migrantski val neće stati u skoro vrijeme. Dosad su na makedonskim prugama život izgubili 28 migranata.
I večeras će džamija u Kumanovu biti puna. Stotinjak migranata prespavat će još jednu noć. Sutra veći dio njih kreće dalje svojim putem i ostavlja mjesto za ostale koje dolaze sa istom mukom i nove priče.
Džamija Sinan Tatar Paša prema nekim podacima je izgrađena 1532 godine i svjedočila je brojnim historijskim momentima. Osiguravanje prenoćišta migrantima, kojem se ne vidi kraj, je historijski moment sam po sebi.
