Sposobnost čitanja/učenja darovi su od neprocjenjive važnosti. Kultura čitanja svojstvena je samo velikim nacijama, koje znaju šta žele, i koje su na putu da željeno ostvare.
Ne ulazeći u polemiku kakva je kultura čitanja u nas Bošnjaka, mi se ipak ne možemo izuzeti od ovog navedenog: kultura čitanja svojstvena je velikim nacijama, velikim narodima. Pod čitanjem podrazumjevamo i učenje, jer se svakim novim pročitanim retkom nauči nešto novo.
Čitanje je posebna vrsta duševne hrane, pa onaj ko svoju dušu njome adekvatno ne hrani, ona će ostati gladna, a gladan (neispunjen) ostat će i on sam. Čitanjem se bogati fond riječi koje se svakodnevno koriste u komunikaciji sa drugim ljudima. Ne čitanjem naš vokabular, premda uvijek na istoj razini, vremenom postaje sve siromašniji. I dosadniji onima koji nas slušaju. Čitati se može u kući, na sofi, fotelji, u postelji (posebno pred spavanje), u autobusu, tramvaju, na stanici (to je praksa onih koji žive u svjetskim i evropskim metropolama), u parku, na izletu, na putovanju… U današnje vrijeme, nazvat ćemo ga modernim, ljudi čitaju iz knjiga, sa papira, bijele ili neke druge boje, ali i uz pomoć savremenih pomagala, računarske opreme koja je podešena da je lahko nosite i da u njoj pohranite mnoštvo vrijednih naslova. Iako nemam ništa protiv tehnoloških izuma takve vrste, ja sam ipak na opredjeljenju da čitati treba iz knjiga, sa njenih živih listova uživajući u neponovljivom šumu koji nastaje prevrtanjem istih, a koji se ne može doživjeti na pomenutim pomagalima, premda se taj zvuk može kopirati. Čitati se treba svaki dan, barem pomalo, i to različite vrste literature: nova, stara, jeftina, skupa, tvrdog ili mehkog uveza, poeziju, prozu, stručnu literaturu, beletristiku. Svakako, poseban akcenat stavljamo i na Božiju riječ, od Njega, mudrošću Njegovom objavljenu. Jedan moj prijatelj je stajališta da ne postoji „loša knjiga“ za čitanje, jer i ona, ako je doživiš kao takvu, uči te da više cijeniš onu oko čije se vrijednosti slažu svi. Svakom poštovatelju knjige vrlo je važno da zna čitati. U tom smislu postoje dvije vrste znanja čitanja: znati raspoznavati znakove/slova unutar riječi koji jedan po jedan čine sklad i daju značenje pročitanom, a druga vrsta znanja odnosi se na razumijevanje pročitanog. To znanje često nazivamo „čitanjem između redova“, pa nam biva jasnije davno kazano o tome kako je više napisano i kazano između redova, negoli u redovima. Jasno je, i jedna i druga vrsta znanja čitanja stiču se isključivo – čitanjem!
Ali, kako danas doći do dobrog i korisnog štiva, do dobre i korisne knjige? (Iskreno se nadam da ste se složili sa stavom moga prijatelja kako ne postoji „loša knjiga“). Mnogo je načina u tom pogledu. Najednostavniji i najsigurniji je kupiti knjigu. Znam, već vam se sa spomenutim prijedlogom u mislima javlja dvorječna prijetnja: ekonomska kriza! U situaciji kada čovjek jedva da ima za hljeba, i jedva za obaveznu literaturu djeci na fakultetu, srednjoj ili osnovnoj školi, gdje još da kupuje knjige i samom sebi?! Ali danas oni koji se brinu da čitalačka publika ima dobre naslove u svojim rukama (izdavačke kuće) iznalazi različite načine kako da svoj, uslovno rečeno proizvod, dostave nama koji te proizvode konzumiramo, i na taj način se brinu i o sebi, i o nama. O sebi da na prodanom zarade kako bi i sami mogli (pre)živjeti, o nama, da dobro štivo dobijemo po često nižoj cijeni od stvarne. U svakom slučaju kupcu, tj. čitaocu je lakše negoli onom ko se brine da knjiga ugleda lice onog ko je čita. Jer, napisati knjigu od 300 stranica, zatim joj pronaći izdavača, zatim je odštampati (rizikujući pri tome gubitak u ekonomskom smislu riječi), pa je proda(va)ti – mnogo je teže negoli tu istu knjigu, jednostavno, pročitati. Osim što je kupovina knjiga najsigurniji i najbolji način da se iste (pro)čitaju, njihovom kupovinom mi zapravo obogaćujemo ono što zovemo kućnom ili vlastitom bibliotekom (zbog toga je ovaj tekst i naslovljen tako kako je naslovljen). Zamislimo se nad ovim riječima: „Čovjek koji ima biblioteku i vrt ne treba mu ništa više“ -Ciceron. Ili o ovim: „Nema šarmantnijeg namještaja od knjiga“. – Sidni Smit. Pored kupovine knjiga, način da čitate dobre knjige ostvaruje se i kroz pozajmljivanje knjiga (vodite računa ipak kome pozajmljujete svoje, ali i računa o tome da pozajmljene knjige vraćate na vrijeme), zatim kroz učlanjivanje u gradske ili neke druge biblioteke, kao i putem čitanja knjiga na internetu – vodeći računa o tuđem hakku, misleći u tom slučaju na autorska prava. Možemo redati ove načine po važnosti, po mogućnosti ostvarenja ili bilo kako drugačije, ali je poenta u čitanju, stalnom čitanju, koje nam donosi bogatstvo duše, vokabulara, misli, pa i ono ekonomsko u krajnjem slučaju (za primjer ovog posljednjeg, ako imate kućnu biblioteku, napravite malu inventuru i preračunajte koliko koštaju vaše knjige, pa ćete vidjeti da vi posjedujete lijepu ušteđevinu, koja je uvijek nadohvat ruku i očiju, a koja je kao takva sigurna i od eventualnih provalnika u kući).
p.s.
Premda su mnogo rječitiji i peru vičniji od mene govorili i pisali o čitanju, mene je na ovaj tekst navela akcija koju združenim snagama vode IIN „Preporod“ i IK „Libris“, a koji uz svaki novi broj Preporoda, po znatno sniženim cijenama nude jako lijepe i interesantne naslove. Do sada su čitaoci mogli kupiti sljedeće: Sultan Fatih, opsada 1453; Poslanikova ishrana; Život poslije smrti i Zikrovi i dove, a sve po jedinstvenoj cijeni od 5KM (a njihove cijene u slobodnoj prodaji su znatno skuplje) i to samo za čitaoce „Preporoda“. Kako ova pomenuta akcija bude tekla, broj ponuđenih knjiga iz broja u broj će rasti, što će nam u konačnici omogućiti (pod uslovom da se u akciju uključimo kod svog imama kod kojeg kupujemo „Preporod“) sva ona bogaćenja koja smo već spomenuli a koje nam donosi knjiga i čitanje. Iskreno se nadam(o) da će ova akcija trajati dugo, i da će biti popraćena našim vlastitim interesovanjem. Ne zaboravite, da je kultura čitanja svojstvena je samo velikim nacijama. Budimo velika nacija.
Edin Memić
