Godinama se bavimo uzgojem krumpira, ali za razliku od mojih roditelja, ja sam tu ideju isprobala sasvim slučajno prije nekoliko godina i od tada to nisam radila drugačije.
Krumpir sadim u lipnju-srpnju i berem postupno do prosinca.
Krumpir je lijep, velik i nema ni grama gnojiva ni okopavanja.
Preporučam svima da probaju – možda kao mali eksperiment.
Sadnja krumpira u lipnju: Tajna uspjeha
Lani smo imali sijeno koje se nije dobro osušilo pa smo razmišljali što s njim prije ljeta.
Isprobala sam ovu ideju – samo sam sijeno podijelila u hrpe (redove), dio ostavila samo u hrpi, a proklijale krumpire stavila direktno u sijeno.
Ili ga stavimo na sijeno i prekrijemo drugim slojem sijena.
I to je sve – krumpiru tada nije trebala nikakva njega, rastao je sam.
Vole prozračno tlo.
A uz to u sijenu imaju sve što im je potrebno pa nema potrebe dodavati više gnojiva.
Pogledajte samo kako lijepo i brzo rastu!
Iskustvo čitatelja Milana
Na netaknutu zemlju (sa travom i korovom) stavio sam karton.
Zalila sam i malo zemlje posipala čisto da natovarim karton.
Na to je došao sloj slame debljine oko 30/40 cm.
Opet par lopata starog supstrata kao težište i stavim krumpir.
Opet prekriti slojem “slame” od 30 cm.
Svi su toga dana obilno zasuti svježom kišom.
To je zapravo bilo sve.
Izvrstan je i za male vrtove, jer vam treba samo jedna viša hrpa u koju tu i tamo možete zabosti krumpir.
Krumpir je bio tvrd, lijep, kao slikan, još u prosincu sam izvukao oko dvije kile kad sam rezao ovu hrpu.
Dakle, u zaključku s moje strane, definitivno da, da imam slamu na raspolaganju, definitivno ne bih sadio drugačije.
Tijekom uzgoja u sijenu nisam ni vidio krumpirovu vojsku.
Ali pripazite na sluzave kukce, one vole biti u sijenu.
Stoga sam po gredici posut piljevinu kao zaštitu od sluzavih plijesni i bio je mir. Nisam čak ni prethodno proklijao krumpir.
PREUZETO
