Aktuelna kriza s korona virusom je zakomplikovala geopolitiku na mnoge različite načine. Geopolitika nafte jedan je istaknut primjer.
Ekonomski jad koji je ogrnuo svijet, produbljen zbog pada cijena nafte, zaoštrio je podjelu unutar vladajuće elite u SAD-u. Oni koji podržavaju i finansiraju predsjednika Donalda Trumpa usklađeni su sa domaćim američkim energetskim kompanijama koje su odjednom suočene s rizikom zbog pada potražnje za naftom i plinom. Ovaj iznenadni pad na tržištu prisilio je Whiting Petroleum da podnese zahtjev za bankrotom, a već se priča da se Chesapeake Energy priprema za isto. Mnogi drugi mogli bi slijediti.
Mnoge od ovih kompanija proizvode naftu skupim „hidrauličkim lomljenjem“ naslaga škriljca i već su bile u velikom dugu prije krize sa COVID-om 19.
Od 2006. do 2014, javne naftne kompanije su premašile debitnu stranu svog bilansa u odnosu na kreditnu stranu za više od 80 milijardi dolara. Po trenutnim, nižim cijenama, većina njih će uskoro doživjeti bankrot. Kako je izvijestio Quartz „nijedna od 100 najvećih operacija hidrauličkog lomljenja ne može ostvariti profit“.
Ne iznenađuje da vlasnici ovih kompanija mobiliziraju Trumpovu MAGA bazu (učiniti Ameriku ponovo velikom) u očajničkom pokušaju da se spase. Američko vijeće za zakonodavnu razmjenu (koje podržavaju ključne Trumpove pristalice, porodica Koch) i Mičigenski fond slobode (povezan sa Trumpovim pristalicama, porodicom DeVos) podržali su naoružane proteste u državnim centrima.
Oni zahtijevaju da se smjesta ponovo otvore lokalne ekonomije, iako se hiljade ljudi izlaže riziku da se zaraze i broj umrlih od COVID-a 19 raste svaki dan prešavši tragični prag od 100.000 kao ukupnu cifru u cijeloj državi.
Unutrašnja bitka
Dok su naoružani bijeli demonstranti sa kukastim križevima, omčama i savezničkim zastavama odvratni, druga „liberalna“ strana u ovoj borbi isto tako nije ohrabrujuća za američke građane.
Neoliberalni mainstream Demokrate, koji vode porijeklo do potomaka John D. Rockefellera i njegovog monopola Standard Oila, su predvođeni multinacionalnim i finansijskim kompanijama. Kako bi zaštitili svoje dugoročne profite, oni zagovaraju sporije izranjanje iz izolacije zbog pandemije.
Njihov stav podržava najbolja medicina a to je dovelo do dodatne panike i poricanja činjenica od strane Trumpa i njegovih pristalica. Kuda vodi ova unutrašnja bitka?
Budući da su bogati giganti poput ExxonMobila bolje opremljeni da čekaju smanjenje cijena od manjih domaćih kompanija, oni mogu čekati dok gledaju kako njihova domaća konkurencija propada i umire.
Zapravo, iz neoklasične realističke perspektive u međunarodnim odnosima, nije nerazumno očekivati da neoliberalni političari, od kojih su mnogi, kao bivša demokratska predsjednička kandidatkinja Hillary Clinton, već uveliko povezani sa neokonzervativcima u stranoj politici, planiraju veće sukobe sa svojim percipiranim globalnim rivalima Kinom i moguće Rusijom.
Stoga, naftni krah dodatno komplikuje već nestabilnu geopolitiku. Jasno je da historijska, pandemijom uzrokovana redukcija u potražnji za energijom leži u korijenu trenutne krize cijena nafte. Ali virus nije jedini kriv.
Početkom marta, kada je globalna ekonomija još radila „normalnim“ ritmom, Saudijska Arabija i Rusija pokrenule su rat cijena koji je preplavio tržište s milionima dodatnih barela nafte. Republikanski senator Ted Cruz smatra da Saudijska Arabija, koja je nekada bila pouzdan američki partner, namjerno ostavlja američke proizvođače nafte od škriljevca bez posla.
Rizik od sukoba
Bez sumnje, gubitak utjecaja američkog vođstva na Bliskom istoku, čak i sa tzv. saveznicima poput Saudijske Arabije i Izraela, ubrzan je izolacionističkom i nekompetentnom Trumpovom administracijom.
Dodatno zabrinjava izgled da bi ovaj pad mogao biti znak dodatnih geopolitičkih nestabilnosti koje će uslijediti. Dok Kina i Rusija pokušavaju popuniti prazninu od američkog geopolitičkog pada, regija Bliskog istoka postaje još nestabilnija nego inače. Dva glavna percipirana, tj. percipirana od strane američkog vanjskopolitičkog establišmenta, izazivača američke dominacije mogla bi izaći iz ove krize jača nego prije.
Američke sankcije protiv ruske nafte prisilile su Rusiju da učini svoju ekonomiju raznolikijom, ostavivši je „u veoma dobrom stanju da se nosi sa nižim cijenama [nafte]“. Kina, uvoznik nafte, jasno profitira od nižih cijena nafte i plina. Štaviše, narodna republika je evoluirala, barem djelimično, u oblik državnog kapitalizma. Stoga, kineska vlada aktivno podržava svoje nacionalne naftne kompanije za koje se smatra da su od strateškog značaja.
U kombinaciji sa zdravstvenom i ekonomskom katastrofom pandemije, najnoviji sukob u vezi nafte mogao bi ubrzati američko ekonomsko i geopolitičko propadanje vodeći ka nepredvidivom ponašanju američkog vođstva.
Što se tiče Kine, već je prisutno zbunjujuće, agresivno ponašanje američke vojske. U aprilu je SAD poslao razarača USS Barryja da plovi blizu otoka Paracel, spornog arhipelaga u Južnom kineskom moru. Nedugo potom, SAD je sa dva bombardera Air Force B-1B letio iznad Južnog kineskog mora u provokativnom pokazivanju snage.
Ne predviđam veće sukobe u bliskoj budućnosti. Da li će žarišne tačke igdje, uključujući i Hormuški prolaz, žarišnu tačku tenzija između Irana i arapskih susjeda, dovesti do regionalnih ratova daleko je od sigurnog. Ali sa sve većom netrpeljivošću između SAD-a i Kine, promjenom saveza i novim geopolitičkim usklađivanjima, rizik od nasilnih regionalnih sukoba će vjerovatno porasti.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
