Utvrđeno je da je širenje kahve na ostatak svijeta krenulo u 14. stoljeću, iz južnog dijela Abesinije. U Istanbul je prva zrna kahve donio guverner Jemena, Ozdemir Paša, 1517. godine. Sitno zrnevlje je najprije ispečeno, zatim tucano u kamenim dibecima do najsitnijeg mogućeg praha. Turska kahva nastaje kada istucani prah čarobne arome bude zaliven kipućom vodom, u bakrenim posudama uskoga grla, nazvanim džezve. Tu počinje čarolija…
Trgovci iz Venecije i Marseja, koje put navede kroz Istanbul, učinili su tursku kahvu poznatom, zahvaljujući njenom okusu, najprije u Evropi, a zatim i u ostatku svijeta. Međutim, ne treba zanemariti ni doprinos osmanskih izaslanika u njenom širenju.
Osmanski izaslanik Suleyman Aga “Duhoviti” se 1669. godine po zadatku zaputio u Pariz, u posjetu francuskom kralju. Zajedno sa pratećom delegacijom od dvadeset ljudi, Sulejman Aga je predstavio tursku kahvu pariškoj eliti. Uskoro je riječ “turska kahva” postala omiljena riječ u svakom domu, osvojivši u potpunosti francusku prijestolnicu. To je nagnalo i osmanskog izaslanika da se zadrži u ovom gradu, gdje će nešto kasnije otvoriti dućan za prodaju i posluživanje magičnog napitka iz Turske…
Osmanska je vojska 1683. godine ostavila 250 kilograma kahve pred bedemima Beča, odakle se bila primorana povući. U momentu dok su austrijski vojnici prenosili vreće kahve prema Dunavu, s namjerom da ih bace, misleći da su izmet kamile, agent Georg Kolschitzki, inače dobro upućen u tursku kulturu, zaustavio ih je. Iskoristio je nenadani plijen da otvori vlastitu kahvedžinicu u srcu Beča, zahvaljujući vrećama koje je iza sebe ostavila osmanska vojska.
Okus turske kahve dugotrajno se zadržava na nepcu zahvaljujući baršunastoj pjeni koja se formira na njenoj povšini. Pjena takođe odlaže hlađenje kahve. Za razliku od drugih vrsta kahve, turska kahva je gušća i jača, pa se i njena aroma duže osjeća. Jedina je kahva koja se pije nakon prokuhavanja. Koliko će slatka biti turska kahva, određuje se tokom njene pripreme.
Talog koji se formira na dnu džezve nakon ispijanja kahve, poslužio je za navodno proricanje sudbine, što je bio dobar izvor zarade.
Turska kahva se obično pije nakon doručka. Međutim, njena neodoljiva aroma prija u svako doba dana.
Obzirom da su poznate njene prehrambene vrijednosti, ali i ljekoviti učinci, dvije šoljice kahve dnevno osim užitka nameću se i kao obaveza.
Kafein, koji zrnca kahve sadrže, stimulira centralni nervni sistem, potičući intelektualne aktivnosti i budnost. Dvije šoljice kahve dnevno navodno smanjuju rizik od raka debelog crijeva za 25%, rizik od oboljenja žučne kese za 45% i smanjuju veličinu raka dojke i pankreasa, spriječavaju cirozu jetre i umanjuju depresiju.
Nasuprot sličnim običajima u ostatku svijeta, turska kahva nije napitak koji se užurbano sasipa niz grlo. Turci se uz kahvu okupljaju i provode dugotrajne razgovore.
Postoji cijela tradicija ispijanja kahve, čak i kao čin koji prehodi paru koji se namjerava vjenčati. Najvažnija kahva koju pripremi buduća mlada je ona koju će pripremiti roditeljima budućeg muža, kada oni dođi zatražiti njenu ruku, za svoga sina.
