Toma Zdravković je svojevremeno bio najslušaniji i najpoznatiji pjevač i kantautor s prostora bivše Jugoslavije. Njegove su pjesme nalazile poklonike među svim generacijama, a žive i dan danas, 23 godine nakon njegove smrti.
Toma Zdravković je sam komponovao i izvodio svoje pjesme. Uglavnom je pisao sam, a većina tih pjesama koje govore o neuzvraćenim ljubavima su bile autobiografske.
Iza njega su ostali nezaboravni hitovi poput “Tužno leto“, “Da l’ je moguće“, “Danka“, “Dotak’o sam dno života“, “Kafana je moja sudbina“, “Prokleta nedelja“, “Jelena“, “Za Ljiljanu“ i mnoge druge koje se i danas rado pjevaju.
Život “kralja kafana“ bio je obilježen strašću prema ženama, alkoholu i kocki. Ženio se četiri puta, a kažu da je sve što je zaradio potrošio živeći boemskim stilom života. Zaljubljivao se i trošio nemilice. Sve to obilježilo je njegov boemski život, koji je prekinut u njegovoj 53. godini, u septembru 1991. godine u Beogradu.
“Nikad nisam pio zato što volim alkohol, uvijek je sve kretalo od nekoliko tura pića i to uvijek u društvu. Radio sam u kafani, morao sam komunicirati sa gostima i stalno bio u tom grotlu života. Postala je navika da se sjedne sa prijateljima, popriča, popije i tu povratka nije bilo. Vremenom, sticale su se navike kada je riječ o alkoholu, pa sam sam sebi bio i bolji i slobodniji. Počeo sam živjeti životom pjevača koji ima svoje ćeifove i voli da mu muzika svira jer na taj način hoće da se oslobodi svih briga i problema. Onda ti nije važno da li je neko doktor nauka ili skretničar, bitno je da je on čovjek čije ti društvo prija. Znali smo u kafanama provesti tri-četiri dana bez prekida“, govorio je Toma.
Rođen je 1938. godine kod Leskovca, u siromašnoj višečlanoj porodici. Karijeru je počeo pjevajući po leskovačkim kafanama. Mršav i neugledan, nije, govorili su mu, ličio na budućeg pjevača. No, njegov glas je bio poput opijuma za publiku.
Široj javnosti predstavila ga je Silvana Armenulić omogućivši mu da nastupa na njenim koncertima, a on joj je zauzvrat poklonio pjesmu “Šta će mi život bez tebe dragi“, koja ju je proslavila.
“Silvana je insistirala da joj napišem pjesmu jer nije imala hit. A ja sam uvijek bio u nekim romantičnim vezama koje su me inspirisale. Ljubav me je pokretala, pogotovo ona neuspješna. A šta da me tu povuče kad smo stari prijatelji? Tokom brojnih zajedničkih putovanja, upoznao sam njen život i ušao joj u dušu. Sjećam se da mi je pričala o svom braku koji je bio labilan, uvijek je bila depresivna i često je očajavala. Tako sam se jednog jutra probudio u hotelu Slavija sav bolestan poslije nekoliko noći pijanstva. Onako sav izbezumljen, siđem, poručim kafu i iz čiste muke uzmem od konobara blokić za račune i olovku. Bilo mi je vrlo lako jer sam bio mamuran i nije mi bilo ni do čega, pa napišem pjesmu `Šta će mi život`. Nakon povratka sa turneje, krijući se malo od Silvane, otišao sam u studio da snimim tu pjesmu za Beogradski sabor, ali kada ju je čula, zavapila je: Dado, molim te, ovo je pjesma za mene, ti to moraš da mi daš… I na kraju dam joj tu pjesmu jer je to bila njena priča. Poklopilo se da u vrijeme izlaska ploče počne i televizijska serija `Ljubav na seoski način`. Za vrlo kratko vrijeme Silvana je postala izuzetno popularna i ono što je sanjala da bude. Ali, bolje da je nije snimila, a ostala živa“, pričao je Toma.
Često je dolazio u Sarajevo i volio ovaj grad, kako je govorio, “zbog njegovih mangupa“. Sarajevu je posvetio i pjesmu “Osmice“.
“Nije u pitanju samo muzika… Ljudi znaju šta sam sve radio i proživio. Oni počinju da se identifikuju s tobom i zato te vole. Ima, doduše, ljudi koji smatraju da sam budala bez para i pijanac, ali u suštini i to je dio onog što jesam. Malo otkačen, to je sigurno. Ja sam ranije mislio da sam pozer i da foliram ono što živim. Kasnije sam shvatio da to nema nikakve veze sa foliranjem. Sutra mogu da pjevam u kafani za tristo starih hiljada. Jer, jedino muzika može da me ispuni do kraja i bez ikakvih drugih želja. Od nje živim i za nju živim“, kazao je Toma Zdravković u jednom od svojih posljednjih intervjua.
