Najtiražniji list u Njemačkoj Bild donosi podužu reportažu o izbjeglicama sa Kosova, sa mnogo izjava onih koji su uspjeli da se domognu Njemačke i sada se nalaze u Pasau. „Za nas nema života na Kosovu“, kaže jedan od njih, 26-godišnji Fuad Sadiku, i Bild tako naslovljava cijeli tekst. On je sa porodicom, malom djecom i trudnom ženom, kao i većina ostalih, uz pomoć krijumčara, prešao srpsko-mađarsku granicu. Priča o golgoti koja je iza njega i čvrsto je uvjeren da će kad-tad moći da živi normalnim životom – u Njemačkoj.
Frankfurter algemajne cajtung donosi podužu analizu: „Nikako ne bismo smijeli da imamo pogrešnu predstavu o ovim izbjeglicama. Nisu to nikakva bezazlena stvorenja iz trećeg ili četvrtog svijeta koje sudbina tjera od nemila do nedraga i koja se na kraju nađu nasukana na obali Italije ili iza njemačke granice. Tako misliti, bilo bi arogantno. Ljudi koji okreću leđa svojoj domovini, računajući da je nikada ili veoma dugo neće ponovo vidjeti, koji ostavljaju sve što imaju, koje troše mnogo novca i često rizikuju svoje živote kako bi preko krijumčara sa Bliskog Istoka, Afrike ili Balkana mogli da dođu u Njemačku, često nisu najslabiji sloj u društva iz kojeg potiču, već upravo suprotno – njegov jači dio.
To su ljudi koji imaju volju i snagu, koji na svojim pametnim telefonima koriste internet i tačno znaju: koga da kontaktiraju u Turskoj, koliko novca im je potrebno i šta treba da urade u Italiji, kako bi stigli do Njemačke. I oni znaju da imaju dobre šanse da u Njemačkoj započnu novi život, sa azilom ili bez njega.
Ali ovo znanje o obećanoj zemlji Njemačkoj, usred ekonomski posrnule Evrope, nemaju samo oni za koje smo uredili naš sistem azila. Mnogi drugi, na primjer, ljudi sa Kosova, takođe su odlično upoznati sa našom situacijom. Potrebno je samo da čitaju novine, gledaju televiziju ili surfuju internetom i tako saznaju šta se dešava dalje na sjeveru. Konačno, svuda se naveliko piše da Njemačka puca od ekonomske moći, očajnički pokušavajući da se domogne radne snage, jer sama ne rađa dovoljno potomstva.
Dakle, njemačka ekonomija glasno traži pomoć iz inostranstva. Nije tajna da izbjeglice sa Balkana krajnje rijetko dobijaju azil, ali i to da se samo mali dio njih deportuje nazad u domovinu. Mnogo su veće šanse da onaj ko je uspio da se domogne Njemačke – tu i ostane. Čak i ako se kancelarka sa pet intervjua dnevno pojavljuje na kosovskoj televiziji, sa porukom da je kvota dobijanja azila najviše jedan odsto, to neće promjeniti ponašanje ljudi. Iako je Kosovo demokratija bez sistematskog političkog progona, ekonomski slabo stoji. Zašto dakle ne okušati sreću na bogatom sjeveru Evrope?
Odlazak sa Kosova u neizvesnost
S obzirom na ogromnu stopu rasta izbjeglica sa Kosova, njemačke vlasti na svim nivoima su u panici. Uprkos neospornom velikim kapacitetima Njemačke, čini se da je sistem azila trenutno iscrpljen do krajnjih granica.
Šta sada? Jednostavan odgovor ne postoji. Mora se raditi na svim stranama. Potrebna je oštrija kontrola na spoljnim granicama EU, treba ubrzati proces za dobijanje ili odbijanje azila, mora biti više deportacija, mora se olakšati prijelaz od procesa za azil ka normalnoj legalizaciji boravka. Na kraju, treba da se naviknemo na ideju da ljudi žele da dođu kod nas. To i nije najgore što se može desiti nekoj zemlji“, zaključuje ugledni frankfurtski dnevnik.
Handelsblat, renomirani list sa težištem na ekonomskim temama, u svom tekstu o izbjeglicama sa Kosova iznosi tezu čija suština je u naslovu: „Kosovo bi moglo da rješi demografski problem Njemačke“. „Na Kosovu, gdje živi u prosjeku najmlađe stanovništvo u Evropi, natalitet je visok, ali i nezaposlenost. Njemačka i EU bi mogle da imaju koristi od tog velikog priraštaja stanovništva. Za to je potrebno sistematski regulisati useljavanje“, piše za Handelsblat Dušan Reljić, analitičar i šef kancelarije u Briselu Njemačkog instituta za nauku i politiku koji savjetuje Bundestag i Saveznu vladu Njemačke u svim pitanjima spoljne i bezbjednosne politike.
Slijedi poduži tekst prošaran brojevima: relevantnim ekonomsko-socijalnim pokazateljima o Kosovu iz kojeg izdvajamo zaključak: „Pakt o zapošljavanju sa zemljama EU mogao bi da stvori odlučujući okvir za otvaranje realne perspektive razvoja Kosova. S obzirom na pad radno sposobnog stanovništva u EU, regulisano regrutovanje novih radnika u jugoistočnoj Evropi bilo bi od obostranog interesa. Takav sporazum bi morao da podrazumijeva reforme sistema stručnog obrazovanja u tim zemljama, kao i instrumente za regulisanje migracije radne snage – koje bi sufinasirala i nadgledala EU. Treba obezbjediti da mladi ljudi ubuduće stiču znanja i vještine koje im pružaju šanse na tržištu rada u zemlji i inostranstvu. To je jedini način da se spriječi da mladi poslije završene škole odu u nezaposlenosti ili u inostranstvu završe u sektoru sa niskim platama“.
