Doba u kojem živimo jeste ono globalizacije apsurda. Jedan od njih se događa upravo sada na Balkanu, egzodus. Napisi iz lokalnih medija: “Zašto liječnici napuštaju Hrvatsku!” “Srbija gubi godišnje po jedan grad od 40.000 stanovnika “, “10.000 obrazovanih ljudi bježi iz Bosne godišnje”, “447.000 makedonskih građana emigrira iz zemlje do 2010. godine”. Iste društvene bolesti su prisutne i u jednoj od najmlađih zemalja, na Kosovu.
Ljudi odlaze iz Kosova. Emigriraju 15 godina nakon oslobođenja od srpske vladavine, tj. Miloševićevog diktatorskog režima.
Decenijama, Kosovari su bili vrlo poznati po svom strpljenju na putu ka nezavisnosti. Više od 500.000 kosovskih Albanaca je bilo “tretirano” u srpskoj policiji, oko 20.000 je ubijeno u sukobu 1997-1999, a isti je broj i silovanih žena.
I na kraju drugog milenija došlo je do promjene linije otpora, od gandizma Rugove do oružane pobune, a rezultat je nezavisnost. Dva desetljeća, Kosovari su živjeli u golgoti. Borili su se protiv nepravednog sistema bivše Jugoslavije, protiv represivnog srbijanskog režima, nosili se dobro sa siromaštvom, sa segregacijom, živjeli su u paralelnom svijetu, u paralelnim institucijama, van nasilno nametnutih.
Obrazovani proces je napredovao. Organizovali su privatne domove, objavljivali alternativne novine, knjige, svojim vlastitim finansijama, živjeli su godinama od pomoći evropske i američke dijaspore.
Realizacija snova
I danas, kada su slobodni, oni napuštaju svoju domovinu. Pedeset hiljada ili više Kosovara je na putu prema Mađarskoj, prvoj stanici za migrante. Apsurd sui generis. Zašto su ovi ljudi nesretni u svojoj zemlji i pokušavaju iskoristiti svaku priliku, uključujući i srpske pasoše, da realiziraju svoje snove, domognu se svog Eldorada u Evropi i na Zapadu uopće?
Sva istraživanja kažu da Kosovari žive u nestabilnom društvenom i političkom okruženju, uz nizak standard života, sa svega dva eura dnevno. Na Kosovu je visoka stopa nezaposlenosti (60 posto mlade populacije je nezaposleno).
Oni su se suočili sa situacijom političkog vakuuma, više od šest mjeseci bez vlade, sa ogromnom političkom krizom, koja je generirala novu koaliciju, ancien regime. Jedan građanin Prištine, na TV programu “Glas naroda”, izjavio je sljedeće: “Treba nam revolucija. Nezaposlenost… Oni bježe od Vlade, koja im je nametnula migraciju. Ko bi bježao od meda, oni bježe od otrova!”
Drugi građanin, starac, iz Gnjilana ispred predsjednice Jahjage podigao je protezu na nozi u zrak, rekavši da siromah ovdje umire, da za kaznu od 100 eura mora ići u zatvor!
“Smanjite svoje plate, vaše honorare, avanture! Nema novca! Ima Bogami za vas, a ne za nas, građane! “(Kohaexpress).
Treći, koji je 45 godina radio kao nastavnik, penzioner sa penzijom od svega 100 eura, rekao je:
“Prokleti da ste svi! Ja znam važnost domovine. Da je rad vani bio dobar osjećaj, ja bih ostao živjeti u Australiji, gdje sam bio godinama.”
Era globalizacije
Dakle, situacija u ovom društvu je dramatična i depresivna. Dio karavane migranata su osobe sa Iphone 6, fudbaleri reprezentacije Kosova.
Poznati pisac Kadare je rekao – ”ovo je stanje moralne slabosti, psihoze”, a analitičari kažu da nacionalna država postaje preuska u eri globalizacije. Ljudi se rađaju u jednom društvu, žive u drugom i umiru u trećem.
Živimo u postnacionalnoj eri. Samoostvarenje je glavni cilj. Balkan nije prostor za dobru perspektivu i budućnost, to je periferija Europe, dio treće Europe, nemeritokratsko društvo. Zvanični logo koji je korišten za promociju Kosova je: “Kosovo: Mladi Evropljani!”
Ali, demografski najmlađi narod Europe iz dana u dan se smanjuje brojčano! Zašto? Jer ljudi su siti krizologije, žele dostojanstvo, prepoznavanje, vertikalnu društvenu mobilnost, bolju budućnost!
Sada je lopta u rukama političara: Dajte sve od sebe da spasite vašu kolektivnu budućnost! Zaustavite efekat gomile, psihologije gomile! Ne dozvolite da se dogodi odljev mozgova! Mladi nam trebaju! Spasili ste Kosovo u periodu zastrašujućeg pogroma, promijenite kurs i diskurs za izgradnju društva, radite za strukturne promjene u mentalitetu i u stvarnom životu. Spasite Kosovo sada, u miru! Hic et nunc.
