Laura Hyseni je bila tipična kosovska tinejdžerka, koja je izlazila u kafiće i barove sa drugaricama i koja nije zadavale brige njenim dobrostojećim i otvorenim roditeljima.
“Zvala bi taksi kad bi išla da pije kafu sa prijateljima u gradu. Nosila bi istu odjeću kao i njeni vršnjaci – nekad kratke suknje, traperice. Bila je veoma moderna”, rekao je Faik Uksmajli, za čijeg sina Arbnora se udala.
Oči mu zasuze dok se prisjeća sjedeći na drvenoj stolici na balkonu kuće u Nerodime e Epermeu, siromašnom selu u poljoprivrednoj ravnici koja okružuje treći najveći grad na Kosovu, Ferizaj, nedaleko od glavne američke baze u zemlji, kampa Bondsteel.
Uksmajli kaže da su Arbnor i njegov mlađi brat Albert bili veoma društveni i bez predrasuda kao i Laura, ali da se nešto svima troma desilo prošle godine.
“Seoski imam i njegova žena su im isprali mozak u samo nekoliko mjeseci”, rekao je on.
Postali su strogi muslimani i povukli su se od bivših prijatelja. Arbnor je pustio bradu, počeo je nositi skraćene hlače, što je obilježje nekih fundamentalista, i počeo neprestano govoriti o Šamu, što je vjerski izraz za regiju Sirije.
Laura, u svojim ranim dvadesetim i sada već majka dvoje djece, prekrila se crnom burkom od glave do pete i zatvorila se u svoju sobu, a rijetko je razgovarala s bilo kim.
“Najednom je prestala da se rukuje čak i sa rodbinom”, rekao je Uksmajli. “Nisam mogao prepoznati svoju djecu. Govorili su o pomaganju njihovoj braći u Siriji i govorili su kako su pravi muslimani posvećeni vjeri. Ali sam se najviše zabrinuo kada su kazali da kamp Bondsteel treba raznijeti eksplozivom”.
“Pokušao sam svojoj djeci objasniti da su Sjedinjene Američke Države pomogle Kosovu”, rekao je on. “Ali sam uskoro sve shvatio… oni su planirali da odu u Siriju”.
U očajnom pokušaju da ih zaustavi, otišao je u policijsku stanicu.
“Tražio sam više od deset puta da im oduzmu pasoše, ali oni nisu učinili ništa. Moja djeca su odletjela iz Prištine u Tursku, odakle su prešli sirijsku granicu”.
To je bilo u augustu 2014. godine. Stvari su se pogoršale naredne godine.
Faik Ukesmajli je potrošio 30.000 eura kako bi pronašao sinove i snahu
Najviše regruta po glavi stanovnika
Laura je dio malog, ali rastućeg broja mladih kosovskih žena, od koji su neke samo tinejdžerke, koje su se u Siriji i Iraku priključile radikalnoj oružanoj grupi Islamska država Irak i Levant (ISIL).
Neke, kao Laura, slijede muževe čije radikalne stavove često dijele, ali su druge otišle same, ili su bar to pokušale, a samo mali broj ih se vratio.
Ovaj trend brine kosovske vlasti. Policija navodi da je poznato da su otprilike 300 muškaraca i 36 žena napustile uglavnom muslimansku zemlju sa 1,8 miliona stanovnika kako bi se priključili ISIL-u – što je najveći broj prema broju stanovnika uz obližnju Bosnu i Hercegovinu.
Mnoge od njihovih priča oslikavaju priče iz zemalja sa Zapada – pobuna protiv otvorenih i susretljivijih roditelja, indoktrinacija pod utjecajem zastranjenih vjerskih čelnika i opsesija internetom.
Iako se više od 90 posto Kosovara smatra etničkim albanskim muslimanima, starija generacija je odrasla u socijalističkoj Jugoslaviji i samo manji broj je pobožan. Novi ustav je strogo sekularan.
Nakon sukoba krajem devedesetih godina prošlog stoljeća, Zapad je uglavnom podržavao autonomiju Kosova od Srbije, a zatim i nezavisnost 2008, kada su uvjerili mnoge u toj zemlji da su njihovi najbliži saveznici u Washingtonu i Briselu.
Ali su istovremeno islamske grupe dobijale na utjecaju. Od rata su vjerske dobrotvorne organizacije iz arapskih zemalja raširile svoj utjecaj u zemlji, nudeći kurseve engleskoj jezika i rada na računarima – uz nastavu iz Kur’ana.
Brojni mladići su dobili stipendije da se školuju za imame u Saudijskoj Arabiji, Egiptu i drugim zemljama.
Žene sa velovima ili burkama i muškarci sa kratkim hlačama i nepodšišanim islamskim bradama su postali uobičajen prizor.
Žene sa velovima ili burkama su postali uobičajen prizor
Imam odbacuje krivicu
Kosovo je jedna od najsiromašnijih zemalja u Evropi, gdje je više od trećine stanovništva nezaposleno, ali Faik Uksmajli, dobrostojeći čovjek koji je zapošljavao gotovo 40 ljudi na proizvodnji drvenih stolica, kaže da siva budućnost nije utjecala na razvoj događaja u njegovoj porodici.
On ne sumnja da su njegove sinove i snahu radikalizirali seoski imam Nehat Hyseni i njegova supruga.
Nova seoska džamija se nalazi ispred Uksmajlijeve kuće i njegove bivše radionce, okružena uskim blatnjavim ulicama. Hyseni, u svojim tridesetim, živi u kući iza ugla.
Stojeći u svom dvorištu sa kćerkicom u rukama, u početku odbija da razgovara, ali zatim žestoko negira optužbe.
“Upoznao sam Faikovog mlađeg sina. Ne sjećam se njegovog imena. Samo jednom sam ga vidio – došao je da me upita o pravilima za molitvu, jer, kako je kazao, planira da putuje u Njemačku. Sve ostalo što njegov otac tvrdi je laž”, rekao je on. Ni njegova supruga se nikad nije susrela sa Laurom.
Kosovar Hyseni je kazao zvaničnicima da nema nikakve veze sa odlaskom trojke.
“Policija je dolazila ovamo, a ja sam također dao izjavu Islamskoj zajednici Kosova”, dodao je on. Zajednica upravlja kosovskim džamijama i imenuje imame, a njih, kaže Hyseni, tretiraju kao žrtvenu janjad.
Upitan da li je govorio o ratu u Siriji tokom propovijedi u njegovoj džamiji, on je odgovorio: “Ne, nikada. Imam druge teme o kojim razgovaram sa mojom zajednicom”.
Uksmajli kaže da je, nakon što su ga njegova djeca kontaktirala da mu kažu da su se priključili ISIL-u, prodao svoju firmu kako bi finansirao putovanje da ih pokuša nagovoriti da se vrate kući.
Potrošio je 30.000 eura – uglavnom na isplate posrednicima – kako bi ušao na teritoriju ISIL-a, a putovao je kroz istočnu Tursku do Mosula, na sjeveru Iraka. Nakon toga je slijedio njihov trag do Halepa u Siriji, duž rute na kojoj je vidio spaljene kuće i leševe na ulicama. Ali nije dobio dozvolu za završnu fazu, da dođe do kampa oružane grupe, gdje je trebala biti njegova porodica.
“ISIL me nije pustio blizu ratne zone. Nisam uspio da pronađem svoju djecu”, rekao je on.
Kad se vratio, od Laure je dobio loše vijesti, sa kojom je u kontaktu putem interneta. Arbnor je ubijen u zračnom udaru u Iraku, u napadu u kojem je njegov drugi sin Albert teško ranjen. Ali on kaže da i dalje traži način da kući vrati barem Lauru i svoja dva unuka, koji sada imaju dvije i četiri godine.
Potraga za utopijom, potraga za mužem
Stručnjaci za sigurnost na Kosovu kažu da većina Kosovarki koja se priključi ISIL-u rade to jer slijede muževe koji žele da se bore, kao što je Laura učinila, ali manji broj neovisnih žena idu iz vlastitih razloga, smatraju da su u svetoj misiji.
“Žene iz ove grupe žele da aktivno doprinesu sukobu i na njih su znatno utjecali krugovi zaduženi za regrutaciju”, rekao je Florin Qehaja iz Kosovskog centra za sigurnosne studije.
Usama Hasan, istraživač Fondacije Quilliam, trusta mozgova posvećenog borbi protiv radikalizacije sa sjedištem u Londonu, rekao je da neke žene traže utopiju, a neke dostojnog muža.
“Neke kažu da su borci ISIL-a jedini pravi muškarci, a da su muškarci koji rade u obrazovanju ili rade u zemljama Zapada kukavice ili da su se prodali za novac”, kazao je on.
Qamile Tahiri je otišla sa suprugom u Siriju, ali da je otad našla mjesto za sebe u redovima ISIL-a.
Kosovska policija je dala fotografije za koje kažu da prikazuju 23-godišnjakinju u potpunosti obučenu u crno, kako vitla automatskom puškom na sirijskom ratištu.
Qamile Tahiri je našla mjesto za sebe u redovima ISIL-a
Izvor iz snaga sigurnosti koji je odbio da bude imenovan kaže da ona vodi ISIL-ov ženski kamp u Siriji i da je ona glavna osoba zadužena za regrutiranje etničkih Albanki putem interneta.
“U kampu koji predvodi se nalaze deseci žena i djevojaka sa Kosova, Albanije i Makedonije”, rekao je izvor.
Majka dvoje djece je iz područja Mitrovice, grada na sjeveru Kosova podijeljenog etničkim linijama. Ona sama je svjedočila nasilju između etničkih Albanaca i Srba.
Na njenom Facebooku je objavljena fotografija nje kako naoružana stoji pored svog supruga, Kosovara Besima, za kojeg policija kaže da je navodno ubijen u borbi. Ona je odlučila da ostane nakon njegove smrti.
Njena rodbina iz sela Shipol je odbila da da izjavu za ovaj članak. I njeni prijatelji iz djetinjstva su odbili dati izjavu, rekavši da ne žele da uznemire njenog oca.
Otkriće da mlade žene pristupaju ISIL-u ili drugim radikalnim grupama u Siriji je šokiralo brojne Kosovare. Većina njihovih roditelja kaže da nisu imali saznanja o tome i da su prestravljeni.
Poput svojih muških kolega, čini se da su se ove žene okrenule značajno posvetile vjeri u njihovim formativnim godinama, a snage sigurnosti kažu da se na njih utjecalo direktnim predavanjima i materijalima objavljenim na internetu.
Suzbijanje
Zabrinute vlasti su počele suzbijati osumnjičene izvore radikalizacije koji su iznjedrili muškarce kao što je Lavdrim Muhaxheri, borca ISIL-a koji se nalazi visoko na listi najtraženijih američkog State Depratmenta.
U martu 2015. godine je parlament prvi put zakonom zabranio učešće u stranim sukobima, za šta može biti izrečena zatvorska kazna u visini do 15 godina zatvora.
Krajem 2014. je policija zatvorila 14 davno uspostavljenih arapskih nevladinih organizacija zbog sumnji da su usko povezane sa radikalnim islamskim grupama na Kosovu.
U jednoj od najvećih operacija te vrste izvedenih na Balkanu je uhapšeno 78 ljudi, među kojima je bilo 11 imama, zbog sumnji da su regrutirali Kosovare za grupu Islamska država Irak i Levant. Svi su naknadno oslobođeni, ali se neki i dalje nalaze pod istragom.
“Neki imami su iz bliskoistočnih zemalja donijeli ekstremističke i netolerantne stavove, utječući na ljude koji su ranjivi i uvjerivši ih da pristupe terorističkim grupama”, rekao je glasnogovornik policije Baki Kelani, pri čemu je govorio o Kosovarima koji su otišli u Saudijsku Arabiju, Egipat, Katar i druge zemlje da studiraju.
Umjereniji imami su također iskazali svoju zabrinutost.
“Govori koje su u džamijama držali neki imami obrazovani u Saudijskoj Arabiji su isprali mozak muškarcima i ženama, a posljedica toga je da se stotine Kosovara priključilo ISIL-u”, rekao je Zuhdi Hajzeri, imam iz grada Peja na zapadu Kosova, koji je rekao da su mu prijetili smrću zato što je govorio protiv radikalnih islamista.
Umjereniji imami su iskazali zabrinutost zbog radikalizacije dijela Kosovara
Shqipe se vratila kući
Od Laurinog bivšeg doma na udaljenosti 30 kilometara istočno je Gjilan, gdje se nalazi Shqipe Ajdini, jedna od rijetkih žena koja se vratila iz Sirije.
Ajdini (32) nije htjela da se susretne sa autoricom članka, ali je njen otac Iljaz Ajdini ispričao njenu priču, iako ga ona očito posramljuje i uznemiruje.
“Zahvalni smo SAD-u zbog svega što su učinili za nas. Ne znam šta se desilo sa ovom generacijom, sa našom djecom”, kazao je on dok puši cigaretu za cigaretom u kafiću u blizini njegovog doma.
Počela je da nosi burku. “Rekao sam joj: ‘ako ćeš se oblačiti tako, onda ne želim ni da hodam ulicom sa tobom'”, kazao je on, prisjećajući se kako se ona promijenila nakon što se nekoliko godina ranije udala za Sinana Mujija iz obližnjeg sela.
“Htjeli su da izvade pasoš za njihovu kćerku i kada sam ih upitao zašto, kazali su mi da idu u Crnu Goru kako bi radili. Nisu zvali čitavu sedmicu, ali su onda nazvali i kazali da su u Siriji”.
To je bilo u augustu 2014. Ona se vratila prošlog juna, nakon što je njen suprug poginuo boreći se za ISIL.
Shqipe Ajdini se vratila iz Sirije nakon što joj je muž poginuo u redovima ISIL-a
“Sretan sam što mi se kćerka vratila samo zbog moje unuke. Suprug moje kćerke je dobio što je zaslužio”, rekao je otac sedmoro djece.
On je sretan što se ona mogla vratiti. Za razliku od velikog broja novih pridošlica, ona je izbjegla da preda pasoš zvaničnicima ISIL-a.
Ucviljena majka Sinana Mujija, Azize Muji, živi u obližnjem polupraznom selu Bresalc.
“Vjera ih je u potpunosti promijenila”, kazala je ona, sjedeći na stepenicama njene trošne kuće, dok govori poznatu priču. “Nisu marili ni do čega; moj sin nam je čak prestao pomagati po kući, dok je njegova supruga bila po cijeli dan u njenoj sobi”.
“Moj suprug i ja se nikada nismo slagali sa njihovim postupcima. Odlučili su da žive u podrumu nezavisno od nas, sve dok nisu otišli u Siriju bez da nam išta kažu”.
Iljaz Ajdini je sretan što mu se vratila unuka
Jednostavno putovanje
Relativno je jeftino i jednostavno za svakog Kosovara da dođe do ratne zone.
Turska, prva stanica, nije daleko, jeftino je tamo otputovati avionom ili autobusom, a viza nije potrebna. Odatle mogu preko porozne granice na sjeveroistoku preći direktno na prve linije fronta sirijskog četverogodišnjeg rata.
Aerodromska policija je sada mnogo pažljivija i regruti radije biraju kopnenu rutu preko istočne granice sa Makedonijom u Hani i Elezitu, navodi policija.
Nekoliko djevojaka i žena je pokušalo da dopre do Sirije, ali nisu uspjeli u tome.
Policija je zaustavila maloljetne Qendresu Zejnullahu i Altinu Salihu, obje rođene 2000. godine, kada su pokušale da pješke pređu u Makedoniju. Nijedna nije imala identifikacijske dokumente.
Porodice kažu da ih je namamio neko sa interneta, ali da još ne znaju ko je to bio. Djevojke nisu htjele reći.
“Moja curica je prevarena, nismo znali gdje su otišle dok ih policija nije dovela kući”, sjeća se Qendresina majka Hasije Zejnullahu, dok sjedi na poderanom tepihu u neukrašenom domu u Terpezeu, na jugoistoku Kosova.
“Nikada nisu pokazivale da su religiozne. Čini se da ih je neko prevario, one su samo djeca”, rekao je Salit Sahiti, direktor škole u njihovom malom selu.
Devet mjeseci kasnije je Qendresa Zejnullahu bila mrtva, ustrijeljena u glavu. Porodica je u početku kazala da se radi o samoubistvu, ali je naknadno njen brat Leotrim rekao da je slučajno ustrijelio očevom lovačkom puškom.
Susjedi imaju sličan problem
Susjedne Albanija i Makedonija se suočavaju sa sličnim problemima radikalizacije, kao što se dešava i u Bosni i Hercegovini na sjeveru, ali kosovska policija navodi da njihova zemlja ima nesretno obilježje da je ona dala najviše regruta za ISIL prema broju stanovnika.
Vehbi Bushati iz protuterorističkog odreda albanske policije je za BIRN kazao da je 29 žena iz njegove zemlje otišlo u Irak i Siriju. Albanija ima 2,8 miliona stanovnika. Sigurnosni stručnjaci navode da do 150 albanskih državljana učestvuje u sirijskom sukobu. Podaci za Makedoniju, u kojoj živi etnička albanska manjina, trenutno nisu dostupni.
Šta god ih primami da odu, njihove porodice kući samo žele da se ponovo ujedine sa svojim kćerima, uvjereni da su one biče žrtve koje je neko zaveo.
Laurin otac Vehbi Hyseni nerado govori o detaljima, ali kaže: “Ja samo želim da vratim moju kćerku i moje unuke. Samo ih želim nazad kući”.
