Dobitnik priznanja “Zlatni ljiljan” i kandidat na proteklim izborima za člana Predsjedništva BiH Džebrail Bajramović piše osvrt na društveno-politička organizovanja Bošnjaka u matici i dijaspori.
I) Historijska odgovornost
U protekloj 2016. godini dešavanja u Bosni i Hercegovini odraz su političkih odnosa kroz čiju se interakciju oblikuje aktuelna situacija. Niz pokazatelja jasno ukazuje da politika koju su Bošnjaci u prošloj godini vodili u BiH ni izdaleka nije zadovoljavajuća, ali ono što je zabrinjavajuće je činjenica da Bošnjaci i ne znaju šta se s njima dešavalo u prošloj godini – jer ne postoji bilo kakav relevantan izvještaj koji bi decidno pokazao: u čemu je bošnjačka politika bila uspješna, a u čemu je ostvarila neuspjeh. Isto tako je bitno uporediti konačni bilans uspjeha i neuspjeha, tj. šta ostvareni uspjeh, a šta ostvareni neuspjeh znači za budućnost Bošnjaka – kako u BiH, tako i u dijaspori. Dakle, da se javno prezentira saradnja između domovine i dijaspore, te da se pokazatelji kompariraju sa prethodnim godinama.
Ko bi Bošnjacima takav jedan opći izvještaj trebao javno da podnese? Naravno da će svaki bošnjački funkcioner u svim nivoima vlasti isticati samo ono dobro, a da će sve što je loše sakriti od javnosti – jer očito da se u bošnjačkoj kolektivnoj svijesti etabliralo preferiranje lične promidžbe, dok se ne osjeća grižnja savjesti što se često lična korist stiče na opću štetu, dok društvo lagano tone u sve veću i veću neimaštinu, a Bošnjaci gube pozicije u društveno-političkim strukturama. Bošnjaci moraju biti svjesni da će se jednom podvući crta ispod njihovog društveno-političkog djelovanja i to će biti to, zaokružiće se jedan historijski ciklus. Ništa se neće moći ni dodati niti oduzeti – i negdje neko će odlučiti: da li su Bošnjaci dostojni da imaju državu u kojoj imaju garantovane demokratske slobode? To se već više puta događalo u historiji – a historija je najbolja učiteljica.
Svakako, onaj ko ima etičke, stručne i društvene kapacitete – MOŽE PREUZETI HISTORIJSKU ODGOVORNOST za Bošnjake, pa će u skladu sa tom odlukom na kraju godine podnijeti javnosti opći izvještaj o stanju Bošnjaka u protekloj godini: po svim relevantnim pitanjima i nacionalnim interesima, na lokalnom i globalnom nivou, u domovini i dijaspori. Do tada se Bošnjaci nalaze na historijskoj vjetrometini – jer su bez plana, programa, strategije, jedinstvenog rukovodstva i ideje vodilje koja je kadra da daje i odgovore na globalne bošnjačke izazove u skladu sa općim društveno-političkim kretanjem u zemlji, regionu, Evropi i svijetu.
II) Prošla godina
Događaji koji su se desili 2016. godine, a koji imaju važnost za Bošnjake su:
1. Održavanje Referenduma u manjem BiH entitetu;
2. Gubitak načelnika u Srebrenici;
3. Neodržavanje lokalnih izbora u Mostaru;
4. Neponavljanje izbornog procesa u Stocu;
5. Ostajanje Bošnjaka bez ijedne važne funkcije u sudskoj vlasti.
Svih pet događaja dešavalo se pod lupom javnosti, a Bošnjaci ni na jedan događaj nisu odgovorili na način da bi se njihova volja, kao konstitutivnog naroda respektovala i uvažila. Očito da se u protekloj godini manifestovala slabost Bošnjaka u političkom djelovanju u BiH, jer umjesto da se riješi „grad slučaj“ Mostar, danas imamo i drugi – Stolac! Bošnjački predstavnici i u Mostaru i u Stocu – kažu da su u pravu i da će i dalje nastaviti da se bore svim raspoloživim demokratskim sredstvima. Šta o tome kaže bošnjačka pamet? Pita li iko išta bošnjačke društveno-političke stručnjake? Mediji samo forsiraju – aktere tih nemilih događaja, a koji po svim pokazateljima imaju status – zvijezde. Dakle, sve je više bošnjačkih političkih „zvijezda“ – a sve je manje političkih sloboda za Bošnjake. Šta treba – čekati i treći „grad slučaj“ da se shvati da politički akteri na terenu NE MOGU ostvarivati zacrtane političke ciljeve ako nemaju adekvatnu društveno-političku podršku i potporu.
O čemu se tu radi trebalo bi da progovori struka, a preduslov za to je da ih Bošnjaci pitaju, saslušaju i to što imaju reći pretoče u praksu. Očito da su preslabi pojedinačni bošnjački stranački kapaciteti da bi se vodila uspješna bošnjačka politika u kompleksnoj društveno-političkoj situaciji u BiH i da je nedostatak OPĆEG PROGRAMA BOŠNJAKA počeo da uzima danak u reduciranju bošnjačkog političkog uticaja u BiH. Dakle, situacija je loša sa tendencijom pogoršanja i vrijeme je da se o tome javno i široko prodiskutuje.
III) Plan za narednu godinu
Shodno konstataciji da ne postoji izvještaj o ostvarenju interesa Bošnjaka u protekloj godini, isto tako se može konstatovati da se javno ne prezentira planiranje Bošnjaka za narednu 2017. godinu, na nivou interesa Bošnjaka kao naroda u domovini i dijaspori. Svakako da dezorganiziranost i dezorijentiranost u vremenu i prostoru jedan ozbiljan i državotvoran narod ne bi smio sebi da dozvoli. Međutim, Bošnjaci već treću deceniju tumaraju globalnim društveno-političkim sferama bez jasnih vizija i koncepata, bez planova i programa. Rezultat toga je da je pet do dvanaest, dakle, ostalo je manje od dva mjeseca do isteka roka od 10 godina za žalbu na presudu po Tužbi BiH protiv Srbije za genocid, a koji ističe 26. februara 2017. godine. Deset godina je bilo dovoljno vremena da se Bošnjaci decidno odrede prema ovom izuzetno važnom pitanju za njih. Krivnja za eventualni neuspjeh u tom smislu ne može se personalizirati i svesti na par aktuelnih, najviše rangiranih političkih predstavnika Bošnjaka – jer to se pitanje promatra u kontinuitetu. Ako se, ipak, insistira na personalizaciji odgovornosti a izbjegava ulaziti u nedostatke kolektivne svijesti, onda to ne znači da su u pitanju jake persone već slab kolektiv!
Pred Bošnjacima je još niz bitnih pitanja u 2017. godini, a o mnogima je suviše kasno govoriti kada ističe rok za njihovo rješavanje. Pored frustracija kojih sigurno neće nedostajati u javnosti zbog sve znakovitijih pokazatelja da bošnjačka društveno-politička praksa nije na nivou historijskih potreba, poželjno je da se oglase i intelektualci koji će ponuditi konkretne modalitete za sinergiju intelektualnih i organizacionih kapaciteta domovine i dijaspore u cilju prosperiteta Bošnjaka.
IV) Kozmopolitska dimenzija
Nije realno očekivati da će bošnjačka tj. bosanskohercegovačka dijaspora unijeti uspješne modalitete djelovanja u BiH kada je opće poznato da je sama dijaspora duboka podijeljena i da već treću deceniju ne nalazi organizacione modalitete koji bi harmonizirali programsko djelovanje prema domovini. Isto tako u domovini ne postoji konstruktivno strukturiranje programskog odnosa prema dijaspori, već se kontakti održavaju na personalnim nivoima, a krucijalne odluke donose na netransparentan način.
Međutim, i pored niza deprimirajućih primjera u aktuelnim odnosima na relaciji domovine i dijaspore, neosporna je i kozmopolitska dimenzija koja krasi bosanski duh, a koju bošnjaštvo baštini kao kulturno-historijsku baštinu. Bošnjaštvo u svjetlu kozmopolitizma neophodno je aktuelizirati i javno proanalizirati sa raznih aspekata jer očito da Bošnjaci pred aktuelnim globalnim izazovima trebaju čvrst oslonac na koji bi se osloniti da bi ispoljili svoje vrline i sposobnosti. Bošnjaci u domovini i dijaspori moraju prvo shvatiti da je najveća opasnost za nestanak njihove države Bosne i Hercegovine međubošnjački razdor, razjedinjenost, svađa, naduravanje i sukob! Dakle, ako među Bošnjacima vlada razumijevanje, respekt i suosjećanje – mnogo će se lakše nalaziti odgovori i efikasno odgovoriti na aktuelne lokalne i globalne izazove. Toga su neprijatelji Bošnjaka i njihove domovine Bosne i Hercegovine itekako svjesni i ulažu ogromne napore i sredstva da ne bi došlo do harmonizacije međuljudskih odnosa i organizacione konsolidacije među Bošnjacima.
Svakako da bi bilo poželjno da u toku 2017. godine kod Bošnjaka značajnije dođe do isticaja kozmopolitska dimenzija u njihovoj kolektivnoj društveno-političkoj praksi uz značajniji obim programske saradnje domovine i dijaspore.
Geteborg / Švedska; 12.1.2017. godine.
