Diplomatski kor Bosne i Hercegovine (ako se to uopšte tako može i nazvati) priredio je sam sebi i svima nama novu blamažu. Ovog puta sportsku i to na evropskoj sceni. Naime, kako sada stvari stoje mladi košarkaši Kosova neće doputovali na kadetsko prvenstvo U16 u Eurobasketu divizije B koje se igra u Sarajevu. A neće doputovati jer, kako se to u žargonu veli, nisu dobili neophodne papire za ulazak u BiH.
Viza malo ima, malo nema
A “papiri” su najkonkretnije vize. A viza, narodski rečeno, nema. I mogli bi mi mantrati tako sa “a” do vijeka, ali stvar je posve jednostavna. U Ministarstvu vanjskih poslova BiH sjede diletanti koji na svakovrsne načine opstruišu funkcionisanje države Bosne i Hercegovine u punom kapacitetu. To se u ovom slučaju odnosi na ministra Igora Crnatka i njegov “tim” koji opstruiše izdavanje viza kosovarskim kadetima. I to na hinjski i podmukao način.
Tako Crnadak u izjavi za Klix.ba kaže kako Ministartvo vanjskih poslova (MVP) nije odbilo dati vize košarkašima Kosova.
Pa ministar nastavlja:
“Ti zahtjevi su još uvijek u proceduri. Po našim podzakonskim aktima vrijeme predviđeno da se odgovori na zahtjev za vize je tri dana. Jutros smo uputili dopis Košarkaškom savezu BiH i očekujemo da nam Upravni odbor KS BiH uputi odgovor i potvrdi da stoje u potpunosti iza ovog takmičenja i iza njegove organizacije. Nama je bitno da imamo takvu potvrdu jer je jedan od učesnika Kosovo koje Bosna i Hercegovina nije priznala…”
Jednom rječju vize nisu odbijene, ali nisu ni izdane. Ovom sematičkom vratolomijom od izjave, Crnadak potcrtava da se nekakav birokratski rok od tri dana ne može prevazići promtnošću, pa je tako gotovo nemoguće da će večaras u Sarajevu na megdan našoj reprezentaciji izaći košarkaši Kosova. Dabome, ovo nema nikakve veze sa sportom, osim sramote, sankcija i kazni koje će popiti bosanskohercegovački košarkaški Savez ni kriv ni dužan.
A pravu istinu zbog koje nisu izdate (još uvijek) vize kosovarskim košarkašima treba trażiti u onom dijelu u kojem Crnadak navodi da je jedna od učesnica Evropskog prvenstva država Kosovo koju “Bosna i Hercegovina nije priznala”.
I još praviji razlog, nezvanično, ministar Crnadak je tražio od saveza da se ne ističe zastava i da se ne pušta himna Kosova. FIBA kao krovna institucija košarke se tome usprotivila, a posljedica je gotovo sigurno neigranje reprezentacije Kosova u Sarajevu sa pratećom sramotom.
Ko tu laže?
Ima tu još jedna logorejična vratolomija. Naime, ministar Igor Crnadak u svom saopštenju veli kako je zahtjev Kosovara stigao tek juče i kako je to jako kratak vremenski period za izdavanje viza. Što bi možda i pilo vode da Košarkaški savez Bosne i Hercegovnie nije izdao svoje zvanično saopštenje u kome između ostalog eksplicitno stoji:
“U maju ove godine potpisan je ugovor sa FIBA u vezi održavanja U-16 prvenstva u Sarajevu. Košarkaški savez BiH je obavio neophodne mjere kako bi reprezentacija Kosova na vrijeme dobila vize za ulazak u našu državu. Iz Ambasade BiH u Makedoniji dobili smo obavještenje da su vize pripremljene i da očekuju saglasnost ministra vanjskih poslova BiH Igora Crnatka kako bi ih izdali reprezentaciji Kosova.”
Dakle od maja se sve zna. I još je Ambasada BiH u Makedoniji obavijestila Košarkaški savez da su vize spremne i da se čeka potpis ministra Crnatka. Pa se treba onda zdravorazumski zapitati, ko ovdje zaobilazi istinu? Ministar vanjskih poslova BiH ili Košarkaški savez BiH. Kako sve, opet zdravorazumski izgleda, čini se da Igor Crnadak “vrda”.
Kako radi, svaka mu čast!
‘Ajmo sada do kraja iskreno i bez rukavica:
Ministar Igor Crnadak u uncu ispunjava državne obaveze. Samo jedne druge države, države Srbije, a ne svoje zemlje Bosne i Hercegovine i njenih ljudi od kojih je debelo plaćen za ministarsko mjesto. Pa će ta isti država Bosna i Hercegovina osim blamaže, oštrih novčanih kazni za Košarkaški savez od strane FIBE, biti suočena i sa možebitnim sportskim sankcijama u doglednoj budućnosti. A sve zbog “rada” jednog ministra i jednog ministarstva.
Ovaj prvorazredni (ne samo sportski) skandal samo je pokazatelj kako i koliko se “voli i poštuje” svoja zemlja od strane ljudi koji su ni više ni manje nego čelnici Minstarstva spoljnjih poslova. Pazite, njihove odluke su preslikane onima koje se donose u Republici Srbiji.
Do kada će Bosna i Hercegovina po partijskom i nacionalom ključu upošljavati službenike koji srce i dušu okreću ka Srbiji ili Hrvatskoj, a stražnjicu prema svojoj zemlji možda je najpreče pitanje. Odgovor je – sa ovim uređenjem do vijeka. Dok je Bosna i Hercegovna nacionalna tvorevina, a ne građanska država imaćemo ovakve međunarodne blamaže na dnevnom nivou.
Djeca kao kolateralna šteta
A to što mladići od šesnaest godina ne igraju na jednom prvenstvu iako su po svemu zaslužili, samo zato što su iz “pogrešne” zemlje, to što se zemlja domaćin blamira do neba, e to treba zahvaliti staroj, a uvijek novoj predizbornoj kapmanji.
Pa tako Igor Crnadak nije nikakav ministar, nego stranački vojnik svog PDP-a i Saveza za promjene, koji bi u predizbornojh trci da bude veći srpski nacionalista od Dodika i bliskiji Vučićevom režimu od bilo koga. Po tom šnitu, po tom šablonu djelovanja, djeca su samo kolateralna šteta u bildanju srBskog nacionalnog mišića.
Hoće li država Bosna i Hercegovina nešto poduzeti, makar i prekasno to je najdonkihotovskije pitanje. Zašto? Zato što je Igor Crnadak sa svojim minstartvom država. Upravo je on personifikacija nakaradno ustrojene zemlje sa svojim aparatčicima koji idu kod komšija po mišljenje.
I namjesto bilo kog apela, vapaja, pozivanja na zdrav razum, na etičnost, sportski duh, fer plej, dovoljno je pročitati posljednju rečeniciu saopštenja Košarkaškog saveza Bosne i Hercegovine:
“Pozivamo stoga Ministarstvo vanjskih poslova na čelu sa gospodinom Crnatkom da, shodno svojim ovlaštenjima, odobri izdavanje viza selekciji Kosova dolazak u BiH ispriječi katastrofu koja prijeti KSBiH”
Kakva je BiH država, svjedoči i činjenica da je efikasnije bilo uputiti ovaj poziv Vučiću u Srbiji, a ne njegovim marionetama u Bosni i Hercegovini.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
