Vrijeme koje se mjeri na prije i poslije pojave korona virusa pred sve nas postavlja nove izazove. Uz pandemiju se govori o ekonomskim i finansijskim problemima radnika i onih koji ostaju bez posla. Da li se (ne)svjesno zaboravlja da je Bosna i Hercegovina imala i još uvijek ima i one građane koji su u socijalnoj potrebi bili i ranije, te kako će se na njih reflektovati novonastalo stanje društva?
Mnoge humanitarne organizacije, sistemske poput Crvenog krsta/križa, crkava i drugih vjerskih zajednica, ali i onih manjih koji se fokusiraju na rad u lokalnim zajednicama moraju obustavljati svoje redovne aktivnosti i preorganizovati svoje djelovanje.
„Naša primarna briga i obaveza je zaštiti korisnike stalnih projekata. Njih je preko 2.000 kojima dnevno pripremamo preko 3.000 obroka. Paralelno s tim, svi naši kapaciteti i resursi su stavljeni na raspolaganje Kantonalnom i drugim kriznim štabovima. Naši timovi su stalno na terenu i vrše distribucije humanitarne pomoći koja je osigurana od donatora i naših rezervi. Radi se o hiljadama prehrambenih i higijenskih paketa, potrošnih medicinskih materijala za ljude i institucije u potrebi, od kliničkih centara pa do pojedinaca. Nemoguće je sada procijeniti vrijednost svega, ali radi se o velikim ciframa. Podsjetit ću da smo samo od turske firme Cengiz Insaat dobili donaciju od 100.000 KM“, kaže Elmedin Škrebo, pomoćnik direktora za razvoj i saradnju Međunarodnog foruma solidarnosti – EMMAUS.
Oni u svom Prihvatnom centru Duje u Doboj-Istoku na stalnom smještaju imaju 437 starih i nemoćnih. Kao najrizičnija grupa u ovoj situaciji, pojačana je njihova zaštita. Imaju i korisnike projekta „Jedan obrok dnevno“ u kojem svakodnevno, pored 500 obroka, dostavljaju po potrebi i druge namirnice koje im trebaju, a koje ne mogu sebi priuštiti zbog ograničenja kretanja. To su za ovo humanitarno udruženje dodatni troškovi i napori.
„Iskreno, mi već osjetimo odustajanje pojedinih donatora od sezonskih projekata koje smo trebali imati pred i u toku ramazana, ali i njihov manji odziv na ovu situaciju i naše apele jer su se opravdano okrenuli svom stanovništvu. A povećan broj ljudi u potrebi se već osjeti. Pojačan je broj molbi. Početkom ove krize smo u saradnji sa partnerima preuzeli brigu i o ishrani korisnika u romskom naselju Kiseljak kod Tuzle, kojima svakodnevno nosimo 350-400 obroka“, napominje Škrebo.
Veći broj korisnika veći, manji broj donatora
Crveni krst bh. entiteta Republika Srpska pruža pomoć narodnim kuhinjama kojih ima šest na području ovog entiteta. Svi ljudski i materijalni resursi su stavljeni na raspolaganje u pružanju pomoći najviše starim osobama u smislu nabavke namirnica, lijekova i dostave istih. Situacija nalaže stogo vođenje računa o adekvatnoj zaštiti volontera.
„Da bi nastavile sa radom javne kuhinje, u toku vanrednog stanja Vlada Republike Srpske je doznačila sredstva kuhinjama kako slijedi: Gradska organizacija Crvenog krsta Banja Luka 15.000 KM; Gradska organizacija Crvenog krsta Bijeljina 7.000 KM; Opštinska organizacija Crvenog krsta Bileća 5.000 KM; Opštinska organizacija Crvenog krsta Vlasenica 5.000 KM; Opštinska organizacija Crvenog krsta Teslić 5.000 KM i Gradska organizacija Crvenog krsta Trebinje 7.000 KM“, kaže Veselinka Trobok, koordinatorica za podmladak i omladinu i socijalno-humanitarnu djelatnost Crvenog krsta Republike Srpske.
Najopterećenija njihova kuhinja je u Banjoj Luci i opslužuje 435 korisnika, a svjesni su vjerovatnog povećanja korisnika njihove pomoći nakon najavljenih ostanaka bez posla i redovnih primanja.
„Svjesni smo da će broj donatora, bilo koje vrste pomoći, biti daleko manji nego kada su bile poplave 2014.godine. Ljudi se sada ‘bave sobom’, jer je cijeli svijet u problemu. Bez obzira na to, jedan broj zemalja će se svakako javiti da pošalje humanitarnu pomoć u ovoj teškoj situaciji“, ohrabruje (se) Trobok.
Humanitarno-karitativna organizacija „Kruh sv. Ante“ Franjevačke provincije Bosne Srebrene ovaj period smatra stresnim i izazovnim.
„U našim kuhinjama, koje se nalaze u Sarajevu, na Grbavici i Dobrinji, te jedna u Varešu, svakodnevno preko 600 osoba preuzima topao obrok. Veliki broj korisnika su starije osobe koje nisu u prilici doći i preuzeti obrok zbog propisanih odredbi. U okviru naših aktivnosti, imamo od ranije osiguranu dostavu hrane u domove slabo pokretnih i nepokretnih osoba, ali u ovom trenutku smo obuhvatili i sve starije osobe koje su obvezne pridržavati se propisanih odredbi zbog starosne dobi. Naše djelatnike s drugih projektnih aktivnosti, koje su sada zaustavljene ili smanjene smo preraspodjelili na teren u okviru projekta ‘Jelo na kotačima’ da dostavljaju topao obrok svima onima kojima je potreban. Uključujemo i nove korisnike koji se svakodnevno javljaju, jer ne želimo da bilo tko ostane gladan“, poručuje Sandra Zaimović, voditeljica socijalnih projekata.
I njima će, kažu, svaka donacija dobro doći. Bez obzira radilo se o hrani, odjeći, pelenama za odrasle, lijekovima, zaštitnoj opremi za djelatnike…
„Za sada nema mnogo donatora koji nam se javljaju u želji da pomognu naš rad, ali se nadamo da će se ipak javiti i da će se osvijestiti i osjetiti potreba za činjenjem dobra koju svi nosimo u sebi. Među prvima iz vlasti, od proglašenja vanredne situacije, gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka nam je osigurao potporu za rad kuhinja. Zahvalni smo mu, a želimo vjerovati da će se i načelnici općina, ministri i vlade kantona i Federacije prisjetiti značaja rada humanitarnih organizacija u ovom trenutku, te nam pomoći da zajednički obuhvatimo što veći broj korisnika u stanju socijalne potrebe“, kaže Zaimović.
Reorganizacija sistema
Dostavu prehrambenih paketa na kućne adrese korisnicima već primjenjuju u Visokom. Tamošnje Udruženje Mladi volonteri ima samo jednog stalnog finansijera, Vladu Zeničkodobojskog kantona koja godišnje uplati 25.000 maraka. Sada su obustavili rad javne kuhinje i odlučili se na ovu praksu.
„Javna kuhinja ima po spiskovima oko 160 korisnika, od kojih je redovno na dnevnoj bazi dolazilo između 80-90 korisnika. S obzirom da su naši korisnici uglavnom starije ili bolesne osobe, bili smo prisiljeni preventivno zatvoriti kuhinju jer naš budžet nikada nije mogao, niti može, pokriti troškove dostave hrane. Zato smo korisnicima već podijelili prehrambene pakete koji mogu pokriti minimum potreba za narednih 15 dana. A nakon toga ponovit ćemo podjelu paketa“, objašnjava Belmin Debelac, predsjednik Mladih volontera.
Preorganizovali su se i u Udruženju Pomozi.ba. Napravili su više manjih pokretnih timova. Trenutno imaju oko stotinu dnevno aktivnih ljudi na terenu, kako uposlenih tako i volontera, širom BiH. Podjelili su oko 500.000 hirurških maski za lice, stotine zaštitnih vizira, manji broj zaštitnih odijela, a trenutno dijele madrace za bolnice i domove zdravlja.
„Mi smo i prije situacije sa korona virusom prvenstveno bili bazirani na isporuku pomoći ljudima na kućnu adresu, s tim da se sada taj broj konstatno povećava, posebno ako uzmemo u obzir stanje u kojem je svima preko 65 godina starosti zabranjeno kretanje, tako da puno ljudi momentalno biva ugroženo, odnosno svi oni koji nemaju nekoga da im pomogne i ode u kupovinu. Sada više nije u pitanju ni da li neka starija osoba ima novca ili ne, već se radi o operativnom dijelu – kako otići u nabavku, a tu primjećujemo da se mimo humanitarnih organizacija, veliki broj volontera u gradovima širom BiH organizovao i pomaže starijim osobama. Kada smo mi u pitanju, povećavaju se operativni troškovi, ali isto tako povećan je i broj donacija u tom operativnom dijelu, gdje nam se javljaju razne auto-kuće i ustupaju nam auta na besplatno korištenje dok traje pandemija, a sa druge strane imamo i pojedine benzinske pumpe koje nam se javljaju sa željom da doniraju gorivo“, navode iz Udruženja Pomozi.ba.
Reorganizacija sistema po ovom pitanju je poželjna. Naredba o karantenu starih osoba nalaže drugačiju, obimniju i skuplju distribuciju pomoći onima koji do sada u tom istom sistemu javno nisu ni primjećeni.
