Administrativnom greškom, birokratizmom obrazovnih institucija, reformom visokog školstva ili malicioznošću i nepažnjom – nije više ni bitno, ali je činjenica da izučavanje bosanskog jezika postaje nepoželjna akademska aktivnost na univerzitetu “Džemal Bijedić” iz Mostara.
Vijest da u drugom upisnom roku neće biti raspisan konkurs za prijem novih studenata na studijsku grupu Bosanski jezik i književnost zvučala je nevjerovatno, ali se ispostavilo da je istinita.
Odredbom Senata ovog mostarskog univerziteta, zbog male zainteresiranosti za izučavanjem bosanskog jezika, pokazane na prvom upisnom roku, onima koji su željeli studirati na Odsjeku za bosanski jezik i književnost, novim pravilnikom, sada je to onemogućeno.
To je bio povod za razgovor s profesoricom na fakultetu humanističkih nauka Univerziteta “Džemal Bijedić” Dijanom Hadžizukić, koja objašnjava kakve dugoročne posljedice ova odluka može ostaviti na izučavanje, baštinjenje i književnu upotrebu bosanskog jezika.
- Moramo početi od najednostavnijeg i najdirektnijeg pitanja; koji su razlozi naveli čelne ljude Univerziteta ‘Džamal Bijedić’ da donese odluku da ne bude upisa studenata na Odsjek za bosanski jezik i književnost?
– Senat Univerziteta je, uz Odluku o raspisivanju konkursa za upis na Univerzitet “Džemal Bijedić”, donio i odluku o takozvanim upisnim kvotama. Tako je za Odsjek za bosanski jezik i književnost bilo predviđeno 15 studenata. Međutim, osim toga, u Odluci je navedeno da će se konkurs za drugi upisni rok raspisati samo za one studijske programe koji budu imali 60 posto od broja koji se traži. To je značilo da se na Odsjek za bosanski jezik i književnost moralo prijaviti devet studenata da bi dobili mogućnost raspisivanja konkursa i u septembru, što je apsurdno. Poseban apsurd je što se uopće raspravlja na taj način o upisu.
Jer, zamislite, naprimjer, da se na Odsjek za bosanski jezik i književnost prijavilo 20 kandidata… To bi bio odličan uspjeh. Međutim, kada bi se na mašinstvu, građevini, informatici ili sličnim studijskim programima prijavilo samo 20 kandidata, to bi značilo katastrofu. To samo ukazuje na činjenicu da Senat već nekoliko zadnjih godina donosi apsolutno nelogične odluke, kojima se ugrožavaju studijski programi s manjim brojem studenata, posebno društvenih i humanističkih usmjerenja.
- Broj studenata koji se upisuju na fakultete društvenog usmjerenja svake godine je manji. Razlog zbog kojih se bilježi takav trend je nemogućnost zaposlenja nakon završenog studija. Mislite li da će studijske grupe koje se bave izučavanjem bosanskog jezika i književnosti biti i dalje žrtve takvih trendova?
– Broj upisanih studenata na humanistička usmjerenja nikada nije bio veliki, a danas je, nažalost, sve manji. Razlozi su brojni: od dugogodišnjeg čekanja na posao, kao što ste naveli, do sve manjeg broja maturanata koji završavaju srednje škole. U Hercegovačko-neretvanskom kantonu je ove godine, po Planu i programu na bosanskom jeziku, maturiralo oko 480 učenika, dok ih je prethodne godine bilo više od 800. Novorođene djece je sve manje, kompletne porodice iseljavaju u zemlje Evropske unije, sve je manje učenika u osnovnim školama, a onda, posljedično, i na fakultetima. To se, nažalost, odražava i na broj studenata bosanskog jezika, iako studij bosanskog jezika ne bi smio biti žrtva bilo kakvih trendova. Odsjek za bosanski jezik i književnost (kao i Odsjek za historiju) mora biti sačuvan po svaku cijenu.
- Kako objašnjavate činjenicu da u zemlji s relativno malim brojem stanovnika postoji toliki broj filozofskih fakulteta. Dva u Mostaru, dva u Sarajevu, jedan u Tuzli, Zenici i Bihaću, pa Filozofski fakultet u Banjoj Luci… Ne mislite li da je to previše fakulteta istog znanstveno-obrazovnog profila?
– Objašnjenje ove činjenice se nalazi u složenoj političkoj situaciji i kompleksnom društvenom uređenju Bosne i Hercegovine, kao i činjenici da je visoko obrazovanje u nadležnosti kantona, odnosno [entiteta] Republike Srpske. Sigurna sam da se može govoriti o jednako velikom broju studija ekonomije, prava i drugih, s još većim brojem diplomiranih na biroima za zapošljavanje. Dakle, nisu problem samo filozofski fakulteti. Također, studenti ne smiju biti tek brojka čiji je studij finansijski (ne)isplativ. Ne znam da li postoji igdje u svijetu studij maternjeg jezika koji je ekonomski samoodrživ. To su oblasti u koje se novac ulaže, a rezultati su vidljivi kroz historiju i kulturu.
- Na tom tragu moram Vas pitati i da li je to za posljedicu imalo osipanje i znastvenih kriterija i na koncu ‘razlijevanje’ studenata?
– Ovdje posebno moram istaći činjenicu da, uz “državne” fakultete, postoje i privatni, koji su privukli određen broj studenata, iako sa bosanskog jezika mnogo manje nego sa drugih fakulteta.
- Odsjek za bosanski jezik specifičan je jer je riječ o jeziku i studijskoj grupi, koji se, uz brojna osporavanja, bore za opstanak i legitimaciju. U tom smislu, koliko je ova odluka bila promišljena i kakve će kontraefekte proizvesti?
– Ovdje je očigledno problem što se izgubilo iz vida šta je to univerzitet i šta bi trebao predstavljati. Ne može i ne smije se rukovodstvo univerziteta voditi isključivo ekonomskom računicom o isplativosti ili neisplativosti određenog studija. Tu, naravno, posebno mislim na studije nacionalne grupe predmeta. Studij bosanskog jezika je mnogo više od kratkoročnih finansijskih interesa. S te strane, ova odluka je potpuno nelogična i nepromišljena.
S druge strane, ako obratite pažnju na trend negiranja bosanskog jezika, falsficiranja historijskih činjenica, zabrane upotrebe njegovog imena, svjesnog i namjernog imenovanja jezika “bošnjačkim”, počevši od našeg kantona [HNK], pa do mnogih opština… onda je jasno da je akademska zajednica morala odgovoriti na ove trendove svjesnim i strategijski jasnim jačanjem Odsjeka za bosanski jezik i književnost, a ne zaustavljanjem upisa na prvu godinu. Pogotovo na Univerzitetu u Mostaru.
Izgleda da se i rukovodstvo Univerziteta odredilo prema toj politici negiranja bosanskog jezika, i to tako što su zaustavili upis ove godine na prvu godinu studija. Ako akademska zajednica, koja bi trebala biti pokretačka snaga ovog društva, ima takav stav, šta da očekujemo od ostalih?
- Zanimljivo je da se bosanski jezik izučava, kao nastavni predmet, u Srbiji i Crnoj Gori i mnogim zemljama svijeta gdje živi bosanska dijaspora, ali evo, desio se slučaj da neće moći u Bosni i Hercegovini, tačnije, u Mostaru. Šta to govori o političko/ideološko/obrazovnom ozračju u zemlji?
– Svjedoci smo dugogodišnje borbe djece i njihovih roditelja koji žive u Republici Srpskoj za pravo školovanja na maternjem jeziku. Također, kao što ste rekli, bosanski jezik se kao nastavni predmet izučava u Srbiji i Crnoj Gori, zatim na Kosovu, uskoro slijedi njegovo uvođenje u Hrvatskoj; u Turskoj postoji i studij bosanskog jezika na Trakia univerzitetu. A u Mostaru ne može ići prva godina (sigurni smo da će sličan broj prijavljenih kandidata biti praksa i narednih godina, a što će u konačnici dovesti do gašenja studija ukoliko se upisna politika ne promijeni), jer upisati mali broj studenata nama finansijsko opravdanje.
Imamo li na umu da je Odsjek za bosanski/hrvatski/srpski jezik i književnost jedini takav u Hercegovini te da smo u dosadašnjoj praksi imali i studente iz Nevesinja i Bileće, jasno je o kakvom se političkom ozračju radi. Ukoliko već moramo u širokim slavističkim krugovima obrazlagati važnost i neohodnost bosnistike kao nauke, onda se to, barem po mom mišljenju, ne bi trebalo objašnjavati rektoru i Senatu jednog univerziteta, osobito mostarskog, kao najstarije visokoškolske ustanove u Hercegovini.
- Koliko će taj potez Senata Univerziteta u Mostaru ‘iskoristiti’ negatori bosanskog jezika u zemlji i bližem okruženju?
– Nažalost, već sam na portalima koji su prenijeli ovu vijest čitala veoma ružne komentare o bosanskom jeziku, njegovom nepostojanju i potrebi ukidanja svih odsjeka za studij jezika koji je “izmišljen” devedesetih godina [prošlog vijeka]. To pokazuje da akademska zajednica urušava sve ono što je u proteklim desetljećima urađeno na afirmaciji i priznavanju bosnistike kao nauke. Odemo li korak dalje, kao što je bilo učešće na Svjetskom slavističkom kongresu u Beogradu prije manje od mjesec dana, postaje očigledno koliko je bosnistika u slavenskom svijetu, zapravo, mala, koliko je mala naša naučna zajednica i koliko su velike težnje određenih dijelova naučnih zajednica u susjednim zemaljama u njenom osporavanju. Nama svaki student mora biti bitan, a svaki mladi naučnik koji se odluči za postdiplomske i doktorske studije iz bosnistike beskrajno dragocijen. Rusistika ili polonistika, naprimjer, mogu si priuštiti neupisivanje dva studenta, bosnistika takav luksuz nema.
- I, na kraju, koliko će ovaj potez, u simboličkom smislu, naštetiti znanstvenoj, kulturnoj i književnoj zajednici koja piše, proučava i podučava bosanski jezik kao najvažniji temelj bosanske pismenosti, državnosti i kulturne specifičnosti?
– Mislim da neće naštetiti, jer ovakve odluke nas mogu samo motivirati na dalji rad. S druge strane, ovakve odluke idu apsolutnu naruku silnim negatorima bosanksog jezika. A njih sigurno ne manjka u našem kantonu. Pogledajte samo Ustav HNK-a, u kojem piše da je jezik “bošnjački”, ili Statut Općine Stolac, u kojem piše, isto tako, “bošnjački” jezik. Žao mi je na kraju što Senat Univerziteta, na čelu s rektorom, apsolutno ne razumije zbog čega je bitno izučavanje bosanskog jezika i književnosti na Univerzitetu “Džemal Bijedić” u Mostaru.
Također, ovdje je potrebno podvući i naglasiti da šira društvena zajednica mora znati da Univerzitet ne može normalno funkcionirati na ovakav način, s grantovskim sredstvima. Univerzitet “Džemal Bijedić” je na grantu, a ne na budžetu, što znači da nema siguran i stalan izvor finansiranja. Osim toga, iznos koji dobivamo sa granta je apsolutno nedovoljan da bi jedna visokoškolska institucija funkcionirala normalno. Dok se to ne promijeni, očigledno je da ćemo se suočavati i s ovakvim nerazumnim i nelogičnim odlukama, koje idu apsoultno na štetu Univerziteta.
