Haradinaj i Limaj potpisali su sporazum o saradnji, a na vanrednim izborima koje priželjkuju pojavili bi se na jednoj listi. Lideri Alijanse za budućnost Kosova i Inicijative za Kosovo tvrde da je ova nova predizborna koalicija otvorena i za druge partije.
Ipak, odnosi sa Samoopredjeljenjem su zahladneli. Hradinaj kaže da smišljaju razne izgovore da se ne pridruže protestu koji je bez dogovora sa njima zakazao za 14. maj.
Sa druge strane, portparol Samoopredjeljenja Frasher Krasniqi smatra da svaka akcija opozicije, protest ili bilo šta drugo, mora biti efikasnija i masovnija.
„To će biti ako se organizuje u saradnji sa svim stranama, ako se uključi Samoopredjeljenje i civilno društvo. Takođe, pozivamo Alijansu i Inicijativu da razjasne odnos sa PDK, jer mislimo da se rješenje na Kosovu ne može postići flertovanjem sa vlasću,“ rekao je Krasniqi.
Krasniqi dodaje da unutar opozicije postoje razlike, ali da su spremni da ih prevaziđu ako svi pristanu na njihovu novu organizaciju “Alternativnu opoziciju”, za koju su sastavili Statut i kojoj bi se pridružili i sindikati i civilno društvo u cilju rušenja vlade.
Da zajednički ciljevi opozicije polako blede, smatra analitičar Fadil Lepaja.
„Mislim da postoje stvarne nesuglasice. One su postojale i ranije, jer zapravo ove tri pratije imaju programske razlike. Ali su se oni do sada okupljali oko viših ciljeva, dva dogovora iz Brisela, odnosno protiv ZSO i demarkacije sa Crnom Gorom,“ kazao je Lepaja.
On dodaje da vlast indirektno pregovara sa svima i da je dobro što je opozicija posustala u namjeri da prevrne brod na kome smo svi zajedno. Sa druge strane, vlast bez opozicije nije dobra za građane, a svjedoci smo stvaranja autoritarnih vladajućih elita širom Balkana koje takođe mogu biti generator krize, kaže Lepaja.
„Ja se uvijek pitam koliko građani Kosova dobijaju od toga, jer vlast je da se mjenja, iako ovi baš ne vole to. Postali su previše moćni da bi ih opozicija mogla smijeniti,“ zaključuje Lepaja.
Da li podjeljena opozicija znači kraj blokade institucija? I dok je bila jedinstvena snaga opozicije nije bila u broju poslanika, jer vladajuća koalicija ima 2/3 većinu i mogućnost da donese bilo koju odluku. Zato ne postoje garancije da takav asimetrični konflikt vlasti i opozicije, suzavcem u skupštini i okupljanjem na ulici, ne može sasmostalno nastaviti Samoopredeljenje ili neka druga stranka opozicije.
