Spekulacije u vezi sa izvršiteljima i planerima međuetničkog nasilja rastu, ali do sada nema čvrstih dokaza u pogledu krivaca. Mogućnost sukoba između kriminalnih bandi oko teritorije se ne može odbaciti. Međutim, prsti su upereni u nekoliko njih koji bi mogli imati koristi od ove situacije i svi oni moraju biti istraženi.
Prijetnje odmazdom
Nedavna ubistva poklopila su se sa saopćenjem o pojavi nove gerilske grupe zvane Armija za oslobođenje okupiranih albanskih zemalja. U izvještajima makedonskih medija navodi se da je grupa Vladi u Skoplju dala ultimatum da se povuče iz “okupiranih albanskih teritorija” ili će se u suprotnom suočiti sa odmazdom, uključujući napade na policiju i snage sigurnosti.
Od pobune i kratkotrajnog rata 2001, tvrdolinijaški albanski elementi povremeno su prijetili obnovom neprijateljstava, tvrdeći da Makedonci i dalje diskriminiraju Albance. Iako su pobunjenici imali ograničenu, ako ikakvu, podršku među albanskom populacijom, iz nedavne prošlosti je jasno da je za izazivanje rata dovoljna i manjina.
Radikalni program neće podržati nijedna susjedna država ili međunarodna zajednica.
Eskalacija etničkih sukoba dovela bi do raspada koalicijske vlade, jer bi podrška albanskom partneru, Demokratskoj uniji za integraciju, u albanskoj zajednici mogla naglo opasti. No, ni jednoj od dvije glavne albanske stranke ne bi koristio još jedan sukob, jer bi bile uvučene u nepredvidivo političko nadmetanje sa mogućim nastankom neke treće snage koja promovira otvoreni albanski separatizam.
Vrlo je vjerovatno da će militanti nastojati privući frustriranu omladinu, tvrdeći da Vlada predvođena VMRO-om krši prava Albanaca. Radikalni program neće podržati nijedna susjedna država ili međunarodna zajednica. Ipak, mogao bi izazvati međuetničke sukobe i daljnje podjele zajednice što bi Makedoniju unazadilo.
Optužbe i prema Grčkoj
Albanska i kosovska vlada neće rado prihvatiti destabiliziranu Makedoniju, posebno ako postoje pritisci za intervenciju u ime ugrožene albanske zajednice. Takav scenarij bi mogao biti izazov za vlade u Tirani i Prištini i mogao bi stvoriti zabrinutost od nacionalističke i iredentističke reakcije u obje države.
Neki posmatrači vjeruju da iza eskalirajućih tenzija možda stoje elementi same administracije VMRO-a, koji žele podići javnu podršku Vladi u vrijeme dok se zemlja suočava sa ekonomskom stagnacijom i nikakvim izgledima da u maju na samitu u Chicagu bude pozvana u NATO.
Iako se grčke vlasti i većina grčke opozicije slažu u svojoj politici prema Skoplju, destabilizacija Makedonije nije u interesu Atine.
No, takva bi strategija bila samoporažavajuća ako bi reakcija Albanaca bila otpor, a etničke tenzije izmakle kontroli. Podjelu zemlje ne podržavaju političari koji tvrde da njihova nacija vodi direktno porijeklo od antičkih Makedonaca i koji možda gaje snove o Velikoj Makedoniji. Konačni ishod krvavih sukoba mogao bi biti smanjena slavenska makedonska država i povećana međunarodna izolacija.
Neki optužuju i Grčku da je konspirator ili provokator sukoba. To podrazumijeva ili da je Atina poslala specijalne agente u Makedoniju s ciljem da organiziraju incidente i povećaju domaće tenzije ili je vrbovala saradnike u zemlji za obavljanje takvih radnji.
Iako se grčke vlasti i većina grčke opozicije slažu u svojoj politici prema Skoplju, destabilizacija Makedonije nije u interesu Atine. To bi moglo kulminirati u podjelu Makedonije, nerješavanje spora u vezi s imenom i imalo bi negativne posljedice po Grčku.
Sumnja može pasti i na radikalne bugarske nacionaliste – one u Bugarskoj ili unutar Makedonije – koji ne prihvataju makedonsku državnost.
Poticanje albanskog separatizma u Makedoniji zapalit će vatru nacionalizma u cijeloj regiji, a plamen se možda neće moći lokalizirati unutar granica zemlje. Jedan od znakova upozorenja je nastanak novih militantnih grupa u Albaniji i Makedoniji koje pozivaju na priključivanje Čamerije, oblasti u sjevernoj Grčkoj, većoj Albaniji. Neki slavenski makedonski nacionalisti, također, polažu pravo na Egejsku Makedoniju i tvrde da su njihovi sunarodnjaci u sjevernoj Grčkoj lišeni osnovnih prava.
Sumnja može pasti i na radikalne bugarske nacionaliste – one u Bugarskoj ili unutar Makedonije – koji ne prihvataju makedonsku državnost i svoje susjede smatraju dijelom iste nacije. Bez sumnje, oni bi pozdravili raspad Makedonije, jer bi se bez albanskih regija ostatak zemlje mogao “ponovno priključiti” Bugarskoj.
Međutim, probugarski element u Makedoniji znatno je oslabljen posljednjih nekoliko godina, a Vlada VMRO-a prepravlja povijest tvrdeći da su mnogi od bugarskih careva ustvari makedonski, iako Makedonija kao nacija ili država nije spomenuta u historijskim zapisima do kraja 20. vijeka.
Udaljavanje od evropskog projekta
Srbija je još jedan kandidat pod sumnjom za podsticanje pada Makedonije. No, Beograd ima još manje razloga, nego Grčka ili Bugarska, da rasparča svog susjeda. Baš naprotiv, nacionalističke snage u Srbiji favoriziraju bliske veze sa Skopljem protiv navodne albanske prijetnje.
U stvarnosti, možda postoji nekoliko istovremenih zavjera za destabiliziranje sve ranjivije makedonske države. A isto tako je moguće da uopće nema nikakve zavjere, već da je riječ o nizu lokalnih incidenata i napada iz osvete koji, ako im se loše pristupi, mogu imati isti efekt kao i sofisticirana i koordinirana domaća ili međunarodna zavjera.
Bez obzira na njeno porijeklo, eskalirajuća spirala konfliktnog nacionalizama udaljit će nekoliko zemalja od evropskog projekta, spriječiti ekonomski razvoj i osuditi regiju na još jedno mračno poglavlje izolacije i stagnacije.
Izvor: Al Jazeera
