Zapažanja proteklih dana se kako piše autor komentara u listu “Der Spiegel” mogu sažeti na sljedeći način: “U Wuppertalu patrolira jedna grupa mladića koja sebe naziva “šerijatskom policijom”. U saveznoj pokrajini Saachsen uglavnom mladići starosne dobi između 19 i 29 godina biraju NPD, a u Düsseldorfu u ponedjeljak (8.9.2014) počinje suđenje jednom 27-godišnjem islamisti zbog pokušaja izvođenja bombaškog napada u Bonnu.
Zbog svega se javlja sumnja da sa nekim mladićima u ovoj zemlji nešto nije u redu. Zašto oni tako lako prihvataju parole ekstremista. Odakle dolazi želja za provokacijom i naslijem?
Ništa protiv malo ljutnje
Protiv malo ljutnje zbog odnosa koji vladaju se ne može puno prigovoriti. Svaka generacija treba nastupiti s ciljem da želi uraditi nešto drugačije u odnosu na prethodnu generaciju. Ono što međutim stvara strah je kada mladalačka želja za promjenama preraste u mržnju. Tada nije dovoljno samo pozivati na donošenje strožijih zakona i izricanje kazni kao u slučaju “šerijatske policije” u Wuppertalu, što čini Kršćansko-demokratska unija (CDU). To je razumljivo samo po sebi. Naravno da se ljudima koji u pitanje dovode monopol državne moći i ustavni poredak zemlje, mora biti suđeno i da moraju biti kažnjeni.
List Tagesspiegel u svom online izdanju se bavi pitanjem koliko su opasne selefije u Njemačkoj nakon što je samozvana “šerijatska policija” u Wuppertalu svojom patrolom gradskim ulicama izazvala zaprepaštenje.Ono što nedostaje je debata o tome zbog čega se prije svega mladići u ovoj zemlji osjećaju kao da nemaju cilja. Kakve se greške dešavaju u porodicama i u školi? Zašto naše demokratsko društvo ove mlade očigledno ne integrira na pravi način? Šta se mora promijeniti? To su pitanja zbog kojih se isplati voditi diskusiju. Jer, niko ne želi da od nekoliko opasnih zalutalih mladića u Wuppertalu, Sachsenu i Bonnu nastane široki pokret”, piše Der Spiegel.
“Nema alkohola, nema muzike, igara na sreću: samoproglašeni ´šerijatski policajci´ u Wuppertalu propovjedaju svoja stroga pravila. Selefije u narandžastim prslucima noću patroliraju ulicama. Njemačka policija procjenjuje da ih je u ovoj zemlji više od 6000 hiljada, deset odsto od tog broja su Nijemci koji su prešli na islam. Samo u periodu od 2012. do 2013. ova scena je porasla za hiljadu osoba. Uzrok ovako rastućeg broja je ´značajna atraktivnost´ salafizma za mlade ljude, a pogotovo one koji su konvertirali. Pored toga, sve više pripadnika drugih islamskih organizacija prelazi u redove selefija. Umjerene organizacije poput turske Milli Görüs su za mlade muslimane izgledna dosaadne.
Najviše selefija je trenutno u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji. Ovdje živi skoro trećina selefijske scene, oko 1800 osoba. U nekoliko gradova vjerski fanatici privlače pažnju: Wuppertalu, Bonnu, Solingenu i Dinslakenu. Patroliranje jedne takozvane ´šerijatske policije´ u Wuppertalu je još uvijek relativno bezopasna pojava. U maju i 2012. su Solingen i Bonn bili poprišta salafističkih nereda nakon provokativnih nastupa desno ekstremne male stranke “Pro NRW”. Iz Dineslakena je 2013. očigledno znatan broj selefija otišao na ratišta u Siriju”, piše list Tagespiegel u svom online izdanju.
“Gastarbajteri” odlaze u mirovinu
Njemački listovi danas (08.09.) pišu i o prvoj generaciji takozvanih gastarbajteri koja odlazi u mirovinu. Jedna studija je pokazala da se oni ubrajaju u gubitnike takozvane socijalne države. Nedjeljnik “Der Spiegel” pored ostalog piše:
“Vruća faza njemačke politike dovođenja strane radne snage desila se prije tačno pet decenija, ali su bivši gastarbajteri i danas u nezavidnom položaju. Oni su u međuvremenu napunili starosnu dob u kojoj odlaze u mirovinu. Jedna studija Instituta za ekonomiju i socijalne nauke (WSI), Fondacije Hans-Böckler pokazala je potresnu sliku njihovih životnih okolnosti. Veliki broj bivših gastarbajtera je i u poznim godinama previše zastupljen “na donjem rubu društva,” pišu pored ostalog autori. Oni dobivaju znatno manju mirovinu, izloženi su ´esktremno velikom riziku od siromaštva´ i još uvijek žive ´skromno´. Nekadašnja radna snaga koju su njemački poslodavci doveli iz inostranstva se ubraja u gubitnike socijalne države. U 60-tim i 70-tim godinama prošlog vijeka su milioni migranata iz jugoistočne Evrope došli u Njemačku. To je trebao biti poslovni model koji se zasniva na obostranoj koristi: migranti su trebali obavljati neomiljene poslove u građevini i u visokim pećima za koje poslodavci nisu mogli naći domaću radnu snagu. Za to su im poslodavci obećali da će za kratko vrijeme zaraditi mnogo novca i da će se za kratko vrijeme uzdignute glave moći vratiti kućama. Oboje se pokazalo kao obmana”, piše “Der Spiegel”.
