Samouvjerena supruga ima poseban položaj među svojim prijateljicama i dojmljivo može da utječe na njih.
To je ona razborita supruga kod koje razum vlada emocijama. Ona ovako postupa: “Ušla sam u kuću sa zakašnjenjem, nisam uspjela ispoštovati dogovoreni termin s mužem. Muž je odmah ljutito počeo da viče: ‘Opet prijateljica!’, a ja sam povikala: ‘Dobro došao, dragi!’, što je ublažilo oštrinu njegovog glasa, pa me upita: ‘Zašto si zakasnila?!’ Spomenula sam razlog i dodala: ‘Tvoje zdravlje i raspoloženje su preči. Nemoj da ja budem razlog tvoje nervoze. Nije vrijedno toga! Ako ti nisi miran i zadovoljan, u cijeloj kući nema mira i sreće.’ Blagim glasom on uzvrati: ‘Prođi se, molim te, pretjerivanja’, a ja dodadoh: ‘Ne, dragi, tako mi Boga, ova kuća opstoji na Božijoj dobroti, a zatim na tebi’, muž je zašutio i prikrio osmijeh zadovoljstva.
Pohvala i isticanje vrlina ljutite osobe odnosi istu i srdžba odlazi od njega, čak se pretvara u zadovoljstvo sa osobom koja je izazvala srdžbu.
U Andaluziji se pojavio neki buntovnik (revolucionar) koji je pozivao na pobunu protiv princa (emira) Abdurrahmana ed-Dahila, poznatog po nadimku Sakru Kurejš (Kurejševićki soko), pa kada ga princ uhapsi, svezaše ga i posadiše na mazgu, a pored njega je na konju jahao princ Abdurrahman osobno. U putu ga princ upita: “O mazgo, reci mi kakvo neprijateljstvo i licemjerje nosiš na leđima svojim?”, a uhapšeni mudro odgovori: “O dorate, reci mi kakav to oprost i milost nosiš?” Princ se na ovo nasmijao i rekao: “Tako mi Boga, od moje ruke sigurno nećeš smrt okusiti.”
Spominjanje vrlina i dobrih osobina osobe u stanju bijesa i ljutnje, iznjedrit će iz nje najsuptilnije i najljepše pozitivne emocije i ljepote, iako je do maločas bila poput vulkana.
Jedne prilike je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio s minbera poslije podne-namaza, pa su ga prisutni obasuli mnoštvom pitanja, a on im u ljutnji uzvrati: “Pitajte me, pitajte!” Neki čovjek upita: “Kako ću ja skončati (život)?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “U Džehennemu.” Ustade drugi i upita: “Ko je moj otac?”, a inače su ga prozivali i vrijeđali zbog oca, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: “Huzafe.” Nakon ovog, Omer, radijallahu anhu, sjede na koljena i reče: “Zadovoljni smo da nam Allah bude Gospodar, da nam islam bude vjera i da nam Muhammed bude poslanik!” Na ove riječi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zašutio je i smirio se. Potom reče: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, danas mi je predstavljen Džennet i Džehennem, gledao sam u njih kao u ovaj zid dok sam klanjao namaz. Nikada kao do sada nisam vidio toliko dobra i toliko propasti i muke.” (Buhari)[1]
Pronicljiva suprugo, iznenadi svoga muža, kada se naljuti, s riječima pohvale prije nego išta drugo progovoriš, tako ćeš pridobiti njegovu potpunu naklonost, zadovoljstvo i podršku u svemu što poželiš.
Student nam kazuje kako ga je njegov profesor i životni učitelj kod kojeg je stjecao profesionalno i životno znanje, odgoj i vjerske vrline, pozvao da se vide: “Kada sam došao, osamili smo se, a onda me žestoko iskritizirao zbog jednog mog postupka. Pustio sam ga da završi, a za to vrijeme sam pognute glave sjedio ispred njega. Bio je veoma ljut, govorio je oštro i glasno. Kada je završio, počeo sam da mu se zahvaljujem i da ga hvalim, priznavajući njegovu iskrenost i dobronamjernost. Primijetio sam da njegova ljutnja već jenjava i da je zamjenjuje zadovoljstvo i raspoloženje. Potom sam mu iznio svoje viđenje ‘spornog postupka’, i on se složio sa mnom, čak me i podržao u tome, preporučujući mi da tako i nastavim. U tome sam prepoznao poruku kur’anskog ajeta: ‘Na loše, ti dobrim uzvrati, pa će ti neprijatelj tvoj, odjednom poput prisnog prijatelja biti’ (Fussilet, 34).”
Kontinuirana pohvala osobe u ljutnji i spominjanje njenih vrlina, doprinijet će brzim rezultatima u korist osobe prema kojoj se ljutnja i bijes iskazuju. Štaviše, ostvarit će i postići rezultate koje nije mogao ni zamisliti od osobe koja se naljutila na njega.
Na Sudnjem danu vjernici će pohrliti Ademu, alejhis-selam, tražeći od njega da zamoli Uzvišenog da otkloni tegobu iščekivanja Suda koja će trajati cijeli Božiji dan od pedeset hiljada godina. Adem, alejhis-selam, ogradit će se od njih rekavši: “Doista se moj Gospodar danas rasrdio kao nikada prije, niti će se ikada ovako rasrditi!”, zatim će Adem spomenuti svoj grijeh. Potom će ljudi krenuti ka Nuhu, alejhis-selam, pa onda do Ibrahima, alejhis-selam, zatim do Musaa, alejhis-selam, iza njega do Isaa, alejhis-selam, pri čemu će svaki od njih ponavljati riječi Adema, alejhis-selam, i svoj grijeh. Isa, alejhis-selam, će im naposljetku kazati: “Idite do Muhammeda, njemu su oprošteni svi grijesi, prvi i potonji!” Zatim će Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, istupiti i ničice pasti na sedždu Allahu Svevišnjem, dok će svi ljudi, prvi i posljednji, sa zebnjom iščekivati odluku. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, će u stanju sedžde uputiti Allahu Uzvišenom riječi zahvale i pohvale koje niko drugi sricati ne zna do samo on, sallallahu alejhi ve sellem, pa će mu na to Svemogući kazati: “O Muhammede, podigni glavu svoju. Reci šta želiš, bit će ti udovoljeno! Traži, Ja ću ti traženo dati. Zagovaraj za koga hoćeš, Ja ću tvoje zagovorništvo prihvatiti.” (Muttefekun alejhi)[2]
Zanimljivo da u tom stravičnom času u kojem su se pribojavali svi vjerovjesnici da Allaha zamole za bilo šta, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bude počastvovan uslišanjem molbe i zagovorništva. Njegova molba je prihvaćena nakon što je zahvalio Allahu Svevišnjem i iskazao hvalu i lijep spomen Gospodaru svjetova.
Navodi se da su nekog čovjeka izveli pred halifu El-Mensura zbog toga što je pokazao neposluh i neprijateljstvo halifi, pa je ovaj pred njim kazao: “Predvodniče pravovjernih, moj grijeh je veći od tvoje odmazde, a tvoj oprost je veći od moga prijestupa!”, pa mu se halifa zbog toga smilova i pusti ga na slobodu, te naredi da mu udijele i nešto blaga.
Mudra suprugo, požuri ka svome suprugu sa magičnom riječju koja će ga “opčiniti”, pa ćeš brzo i dugoročno, uz Božiju pomoć, ubirati plodove te lijepe i slatke riječi.
