1 – PET ( često i PETE )
Ove su boce u većini slučajeva namijenjene jednokratnoj upotrebi. Postoji mogućnost da ispuštaju teški metal antimoni, hemijsku tvar EPA, koja ometa djelovanje hormona. Takve boce mogu ispuštati i kancerogene spojeve.
2 – HDP ( nekad i HDPE )
Riječ je o ‘dobroj’ plastici, za koju postoji najmanja vjerojatnost ispuštanja kemikalija u vodu.
3 – PVC ( nekad i 3V )
Ispušta dvije otrovne kemikalije, a obje ometaju djelovanje hormona u ljudskom tijelu. Unatoč tome, ovo je još uvijek najčešće upotrebljavana plastika za boce.
4 – LDPE
Plastika koja ne ispušta kemikalije u vodu. Ali, zamislite, ne koristi se za izradu plastičnih boca nego uglavnom za izradu plastičnih vrećica za namirnice.
5 – PP
Još jedna od ‘dobrih’ plastika, obično bijele ili poluprozirne boje. Koristi se za boce u koje se pakiraju sirupi ili čašice za jogurt.
6 – PS
Ispušta u vodu kancerogenu tvar STIREN. Najčešće se koristi u čašicama za kavu za jednokratnu uporabu ili u ambalaži brze prehrane.
7 – PC (ili bez oznake)
To je najlošija plastika za prehrambene proizvode jer izlučuje kemikaliju BPA. Nažalost, koristi se u bočicama za dojenčad, sportskim bocama i posudama za spremanje hrane.
Čini se, dakle, da hemikalije ne ispuštaju plastike 2, 4 i 5, ili one s oznakom HDP, HDPE, LDPE, PP. Najlošija ambalaža ima oznake 1, 3, 6 ili 7. U ovim bocama voda je podložna hemijskom ili temperaturnom djelovanju, a u slučaju naknadnog punjenja i bakteriološkom zagađenju.
