Septembar je najljepši mjesec školske godine. Valjda zbog toga mimoilaženje sa školarcima na trotoaru budi u septembru posebne uspomene na školske dane. Najčešće bude želju da čovjek preispita pamćenje na neki događaj i uporedi ga sa tada izrečenom istinom o događaju. Natjeraju čovjeka da se smije punih usta vrućeg kestena.
Prijatno je kad te na školske dane podsjećaju školarci. Neprijatno je kad odrasli ljudi izazovu vrlo odvratnu situaciju, ponašaju se kao dva djeteta i televizija to pomno prati.
Rezultat je slomljen display. Nekoliko kamera zabilježilo je slučaj. Intervenisala je policija. Videozapisi daju preciznu sliku događaja, ipak oba učesnika imaju želju da kažu nešto o događaju koji se upravo završio. Napasnik tvrdi da se ništa nije desilo, niko nikog nije pipnuo, niko nikog nije udario. Žrtva tvrdi da je znala šta je čeka, zato je snimala susret, te da akcija napasnika opravdava pretpostavku.
Akcija koja se nije desila
Prije nego zamislite kako biste reagovali da vam se neko obraća sa kamenom u jednoj i kamerom u drugoj ruci, postavite se u poziciju predsjednika bh. entiteta Republika Srpska i kandidata za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda.
Prije nego zamislite kako biste se obratili predsjedniku RS-a dok u rukama imate kamen i kameru, postavite se u poziciju odbornika u Skupštini Grada Banjaluka i kandidata za Narodnu skupštinu RS-a. Biste li se predsjedniku kao odbornik obratili s kamenom i telefonom u ruci? Biste li kao predsjednik oborili telefon odbornika koji vas snima? Sad bi obojicu trebalo poslati psihologu i pedagogu, ali to je nemoguće. Zato biračko tijelo ima priliku da po hitnom postupku preleti pogledom preko njihovih imena i da ih više ne gleda.
Budemo li napad Milorada Dodika na Draška Stanivukovića gledali kao događaj koji je inscenirala žrtva koja je pretpostavljala šta je očekuje, na svoju štetu, moraćemo jedan polomljen display posmatrati kao rezultat akcije koju smo svi vidjeli, a koja se, zapravo, nije desila. Budemo li pristup Stanivukovića prema Dodiku posmatrali kao performans, moraćemo razmotriti kako nekome ko misli da je šporet vreo dokazati da je šporet vreo tako da to uopšte ne poželi provjeriti prstom.
Kad se premijerka iskreno smije
Policija RS-a, kako god mi posmatrali situaciju, odlučila je biti onaj roditelj koji čuva djecu od vrelog kola držanjem šporeta van dometa djece, kažnjavajući usput onu djecu koja se oprže. Kaznu od 2.000 konvertabilnih maraca (oko 1.000 eura) ipak neće platiti napasnik.
Tolika frka oko jednog kamena temeljca nasmijala je i Željku Cvijanović. Onako iskren osmijeh predsjednice Vlade RS-a i kandidatkinje za predsjednicu ovog bh. entiteta nisam vidio još otkako je produžila životni vijek građana. Nisam to očekivao…
Mada, iskren da budem, nisam očekivao ni da će nazvati ministricu građevine da objasni Stanivukoviću kako je odgovarajuća granulacija šljunka i pijeska u kamenu temeljcu bitnija od njegove želje da u kamen temeljac doslovno položi kamen. Barem dok Dodik ima dvije ruke i dvije televizije, koje su spremne da ne objave šta tim rukama konkretno radi.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
