Dionice kompanija koje se utrkuju da razviju adekvatan tretman korona virsua rastu, a njihovi istraživački timovi se pozicioniraju visoko u naučnom svijetu. Ipak, u ovoj trci ostaje jedini cilj prestići virus.
Da bi nešto postalo viralno dovoljne su minute da preuzme prostor na društvenim mrežama. Korona virus je postala viralna i figurativno i doslovno.
Iako je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila globalno vanredno stanje zbog širenja korona virusa, Mike Ryan, stručnjak WHO za vanredna stanja, vjeruje da se ovo stanje može suzbiti.
Da bi se proglasila pandemija potrebno je procijeniti koliko iznosi R0, odnosno broj osoba koje jedna individua može da zarazi. Poređenja radi ova vrijednost trenutno se kreće između 2 i 2,5, što je više od sezonske gripe (oko 1,3), ali trenutno niže nego što je to bio slučaj za SARS, kojem je ta vrijednost procijenjena između 2 i 5.
U slučaju društvenih mreža potrebno je da se pojavi nešto novo što će da vam zaokupi pažnju, ali u slučaju korona virusa još uvijek nemamo adekvatno rješenje. Iako su tajlandski ljekari utvrdili da su uspješno izliječili dvoje pacijenata pomoću dva anti-HIV lijeka (lopinavir i ritonavir) u kombinaciji sa lijekom za gripu – Tamifluom, još uvijek nijedan od ovih lijekova nije odobren za liječenje korona virusa.
Procvat crnog tržišta lijekova
Pacijenti su iz očaja počeli da nabavljaju sami ovu kombinaciju anti-HIV lijekova od indijskih proizvođača, a cijena jednog pakovanja sa 15 američkih dolara, nakon 25. januara skočila je na 86. S druge strane, AbbVie kompanija koja proizvodi fiksnu kombinaciju lopinavira i ritonavira, pod nazivom Kaletra donirala je kineskoj vladi ovaj lijek u vrijednosti od 1,5 miliona američkih dolara.
Vratimo se deceniju unazad, kada su države širom svijeta skladištile zalihe Tamiflua za liječenje simptoma H1N1 virusa (svinjske gripe). Prema riječima stručnjaka ovakav potez se ispostavio kao bespotrebno trošenje sredstava, jer se ovaj lijek koristio za novu vrstu virusa, za koju se nije znalo da li posjeduje djelovanje. Da bi tretman Tamifluom pokazao maksimalnu efikasnost on se mora upotrebiti u roku od 48 sati nakon obolijevanja.
Trajanje simptoma nakon primjene se reducira samo za jedan dan kod odraslih osoba, međutim ne smanjuje se broj hospitaliziranih pacijenata i komplikacija izazvanih virusom. Stoga je logična bila odluka Svjetske zdravstvene organizacije 2017. godine, za koji mnogi tvrde da je došla čak i kasno za ovaj lijek, da ga pozicionira niže, na komplementarnu listu esencijalnih lijekova.
Osjetljivost korona virusa
Anti-HIV lijekovi iz navedene kombinacije su se pokazali kao efikasni za SARS i MERS virus, koji su iz iste grupe kao i korona virus, a kineski naučnici su već pristupili kliničkim ispitivanjima. Međutim, autor studije objavljene 10. januara u Nature časopisu, tvrdi kako ova kombinacija nije dovoljno djelotvorna na miševima. Anti-HIV lijekovi su inihibitori enzima proteaze na virusu, isti enzim koji se normalno nalazi u ljudskom organizmu.
Veliki broj spomenutih enzima iz organizma se veže na inhibitor proteaze, što znači da jako mala količina iz lijeka ostaje slobodna da djeluje na virus. HIV je prilično osjetljiv na spomenute inhibitore, za razliku od nove vrste korona virusa gdje se još uvijek ne zna kolika tačna doza bi se morala upotrijebiti da bi bila efikasna, a pri tome i sigurna. S druge strane lijek Remdesivir se u istoj studiji pokazao efektivnijim na miševima.
Gilead Pharmaceutials je dizajnirao Remdesivir za liječenje Ebole, međutim tada se ovaj lijek pokazao manje efikasnim od drugih tretmana. Iako još nije odobren za upotrebu, u SAD-u ljekari su ga primijenili na pacijentu, koji se nakon jednog dana počeo osjećati bolje, a nakon četiri dana temperatura se povukla.
Remdesivir se već pokazao sigurnim kod ispitivanja za liječenje Ebole, što značajno ubrzava situaciju jer su na ovaj način izbjegnuta dugotrajna preklinička ispitivanja. Dokazano je da u laboratorijskim uslovima Remdesivir blokira aktivnost virusa, a ovakvi rezultati su zajedno sa poboljšanjem pacijenta bili dovoljni kompaniji Gilead da pokrene klinička ispitivanja.
Kombinacije koje bi mogle biti rješenje problema
Gilead je imao manje efikasan lijek od Regeneron Pharmaceuticalsa za Ebolu. Regeneronu je trebalo šest mjeseci da razvije koktel tri monoklonalna antitijela, koja su bila djelotvornija od Remdesivira u tretmanu Ebole, a u kliničkim ispitivanjima ona su reducirala stopu smrtnosti za 94 posto. Monoklonalna antitijela su laboratorijski proizvedene kopije jedne vrste antitijela koja se nalaze u organizmu, a koriste se u imunoterapiji.
Pojedini stručnjaci tvrde da bi čak kombinacija Remdesivira i monoklonalnih antitijela bila najefikasnija, što znači da bi ovaj put Regeneron i Gilead zajedničkim snagama doprinijeli zaustavljanju širenja virusa.
Postoji još potencijalnih kombinacija sa Remdesivirom koje bi mogle biti efektivne. Kineski istraživači su također u laboratorijskim uslovima zajedno sa njim ispitivali Hlorokin, koji se preko 60 godina koristi za tretiranje malarije. Dokazana sigurnost ovih lijekova mogla bi biti obećavajuća za tretiranje novonastale situacije.
Moguće odgovore ćemo morati da sačekamo, jer rezultati ispitivanja Remdesivira se očekuju tek krajem aprila, a postoji i mogućnost da spomenuti lijekovi se pokažu neefikasnim za novi virus.
Da li ćemo dočekati vakcine?
Vakcina je idealno rješenje, koje nakon primjene nauči organizam da prepozna virus i izazove imuni odgovor i omogući organizmu da se izbori sa neprijateljskim mikroorganizmom. Problem nastaje što još uvijek ne možemo predvidjeti kada će neki virus mutirati i “preskočiti” na ljude.
Decenija za dugotrojan, skup i rizičan proces razvoja vakcine u usporedbi sa tri mjeseca za koliko CEPI (Koalicija za epidemiološke inovacije u stanjima pripravnosti) namjerava da kroz finansiranje ima gotovu vakcinu za ispitivanje.
Izgleda dugo i za pročitati – dvije do četiri godine za istraživanje adekvatne vakcine, jedna do dvije godine prekliničkih ispitivanja u laboratoriji na ćelijskim linjama i animalnim modelima, da bi se tek nakon toga pristupilo kliničkim ispitivanjima.
Situacija se promijenila sa SARS-om, kada je istraživačima bilo potrebno 20 mjeseci da razviju vakcinu, ali ona nije našla svoju primjenu, jer je do tad širenje virusa suzbijeno. Novi izazovi su tjerali istraživače da budu sve brži, sa Zika virusom u 2015. godini put ka vakcini se smanjio na šest mjeseci.
Iako se predviđa kratak vremenski period za razvoj, sa kliničkim ispitivanjem sigurnosti vakcina one bi mogle biti gotove tek 2021. godine. Do tada širenje virusa se može suzbiti, kao što je bio slučaj i sa SARS-om.
Tradicionalni protiv inovativnog razvoja vakcine
“Plug and Play” – kako istraživači nazivaju ovaj pristup, nije igrica sa biomolekulama, već template gdje u SARS vakcinu se može inicirati dovoljno genetskog koda novog korona virusa i ona je spremna za dalje ispitivanje.
Istraživači sa Nacionalnog instituta za zdravlje u SAD-u su nakon dobijanja genetske sekvencu novog virusa, održali konferencijski poziv sa laboratorijama širom SAD-a i odlučili se za kompaniju Moderna Therapeutics. Njihov pristup podrazumijeva primjenu informacione ribonukleinske kiseline (mRNA), koja je u organizmu nešto poput softverske molekule, koja sadrži instrukcije za produkciju specifičnih proteina. Kada se vakcina sa mRNA primjeni, ona dalje šalje poruku imunom sistemu da poveća proizvodnju antitijela koji bi mogli da prepoznaju tzv. “spike” protein na površini korona virusa i na taj način se izbore sa infekcijom.
CureVac je također još jedna kompanija koju je CEPI podržao sa 34 miliona američkih dolara, da na sličan, ali i brži način pomoću RNA Printera, dođe do adekvatne mRNA molekule.
Inovio Pharmaceuticals, jedna od prvih kompanija koja je dobila grant od CEPI-ja radi na razvoju svoje DNA vakcine. Ovakva vakcina bi sadržala dijelove DNA koji kodiraju specifične proteine, koji sadrže regije dijelova aminokiselina koji su karakteristični za viruse. Njih organizam ih prepoznaje kao strane i aktivira imuni sistem koji će se izboriti sa njima. Kada se jednom u memoriji organizma nađe ovakav program, on će ubuduće vrlo brzo prepoznati neprijateljski virus i eliminisati ga.
Istraživači sa Queensland Univerziteta u Australiji imaju možda svoj patent, tzv molekularnu stezaljku (Molecular Clamp), za koji se CEPI složio da je vrijedan ulaganja. Da bi se objasnio ovaj mehanizam potrebno je razumjeti da se površina virusa veže specifičnom strukturom za ćeliju domaćina. Za ovakvu vrstu fuzije struktura proteina na površini virusa se iz stabilne preuređuje u meta-stabilnu “pre-fuzijsku” strukturu. Nakon vezivanja ona postaje stabilna “post-fuzijska” struktura i omogućava virusu da uđe u ćeliju. “Molekularna stezaljka” je proteinska molekula koja omogućava održavanje oblika i stabiliziranje “pre-fuzijske” strukture koja je idealna za razvoj vakcine.
Ispitivanja na životinjama
Na Univerzitetu u Hong Kongu istraživači tvrde da su izdvojili specifični antigen sa površine virusa i na taj način već razvili vakcinu, ali da će im trebati dosta vremena da je ispitaju na laboratorijskim životinjama.
Da bi vakcina funkcionisala potreban joj je i adjuvans, odnosno supstanca koja se primjenjuje zajedno sa njom da pojača imuni odgovor. Ovakve supstance se moraju također ispitati, jer su određeni adjuvansi proizvodili brojne komplikacije u organizmu. U ovom slučaju Glaxo Smith Kline je uz finansijsku podršku CEPI-ja preuzeo ulogu proizvođača adjuvansa.
Trećeg februara CEPI je opet proslijedio poziv istraživačima širom svijeta, koji imaju moguće rješenje za proizvodnju vakcine da prijave svoj projekt.
WHO će 11. i 12. februara finalno odlučiti o terapiji izbora i daljim mjerama za preduzimanje. Stanje se smiruje, iako je broj smrtnih slučajeva i oboljelih porastao.
Iako će vakcina možda stići kasno, brzina kojom se istraživanja odvijaju djeluje obećavajuće i za razvoj drugih tretmana. Za vakcinu će biti potrebno samo ubaciti genetski kod novog mutiranog virusa u proizvedeni “template”.
Možda još dugo nećemo moći da predvidimo način na koji će neki virus mutirati i izazvati epidemiju, ali sa novom “Plug and Play” platformom posjedujemo alat da ubuduće izbjegnemo širenje i potencijalne posljedice koje može izazvati širom svijeta.
