Nakon nedavnog sastanka lidera sedam najrazvijenih država svijeta (G7) u kanadskom Quebecu, nema više nikakve sumnje da je Zapad zapao u krizu. Istina, ‘zapadne’ zemlje su često vodile različite spoljne politike, što je ilustrovano ratom u Iraku. ‘Zapad’ je sam po sebi nejasan koncept i zavisi od skupa zajedničkih ideoloških stubova, koji se sada raspadaju pod težinom političke agende američkog predsjednika Donalda Trumpa – ‘Amerika na prvom mjestu’.
Trumpove neprestane kritike saveznika tipa – ‘Ne možemo dopustiti našim prijateljima da nas iskorištavaju.“ – uzimaju svoj danak. Ostavljajući po strani očiglednu i bezrezervnu podršku Saudijskoj Arabije i Izraelu, Trump se čini spremnim da uništi suštinsko strateško razumijevanje koje je SAD dugo vremena imao za svoje saveznike.
Prije samo nekoliko godina, bilo je nezamislivo da SAD odbije potpisati zajedničku izjave lidera G7. Također, niko nije mogao zamisliti da bi američka administracija mogla žestokim tonom napasti kanadskog premijera Justina Trudeaua. Nakon nedavnog razgovara s kanadskim liderom, Trump i njegov trgovinski savjetnik Peter Navarro opisali su Trudeaua kao ‘slabu i neiskrenu osobu’.
Nakon samita sa sjevernokorejskim diktatorom Kim Jong-unom u Singapuru, Trump je ustvrdio da ima ‘dobre odnose’ s Trudeauom. Ipak, požurio je dodati kako ‘trenutno ima vrlo dobre odnose i s predsjednikom Kimom.’ Njegova opaska kako su američki odnosi s ova dva lidera uporedivi nije samo nespretna, već i prilično smiješna i predstavlja nedostatak Trumpove vizije.
Potkopavanje saveza
Kada bi loši maniri bili jedini problem Trumpove administracije, svi bi mogli odahnuti. Međutim, njegova administracija vodi konkretne politike koje potkopavaju najvažnije američke saveze. Američke tarife na uvoz uvoz čelika i aluminija iz Kanade i Evropske unije onemogućile su postizanje konsenzusa grupe G7 na nedavno održanom samitu.
Ove tarife, koje je nametnuo Trump, neće nanijeti štetu samo stranim izvoznicima, već i američkim radnicima i kompanijama u sektorima koji zavise od uvoza čelika i aluminija. Međutim, čini se da je Trump potpuno ravnodušan prema činjenicama i ekonomskoj logici.
Da bi opravdao svoju destruktivnu politiku, Trump bira izolovane slučajeve – poput visokih carina na mliječne proizvode u Kanadi – prezentujući ih bez ikakvog konteksta, pri čemu zanemaruje činjenicu da je američka ponderirana prosječna carinska stopa uistinu veća nego u Evropskoj uniji, Japanu i Kanadi.
Dok su se na samitu G7 razmjenjivale međusobne optužbe, na drugoj strani svijeta održan je još jedan veoma značajan sastanak. U kineskom gradu Qingdao, Šangajska organizacija za saradnju – koju sačinjavaju Kina, Indija, Kazahstan, Kirgistan, Pakistan, Rusija, Tadžikistan i Uzbekistan – održala je svoj godišnji samit. Glavno glasilo komunističke partije Kine ističe kako je sastanak između kineskog predsjednika Xi Jinpinga i ruskog predsjednika Vladimira Putina bio mnogo srdačniji od onog između Trumpa i lidera grupe G7.
Podgrijavanje tenzija
Razumljivo je da je Trump dodatno podgrijao tenzije prijedlogom da se Rusija, koja je izbačena nakon aneksije Krima 2014. godine, vrati u G8. Ipak, dodirnuo se nečega što se više ne može ignorisati – pretjerane podjele geopolitičkih klubova.
Fragmentacija globalnog upravljanja vjerovatno postaje sve nepovoljnija za zapadne interese. Umjesto da se kreću ka izolaciji i smanjenom utjecaju na globalnom nivou, zapadni lideri moraju proširiti opseg saradnje u potrazi za održivim rješenjima za globalne probleme. U tom cilju, trebalo bi da promovišu i stvaraju forume za dijalog, poput G20, koji bi okupljali današnje velike sile.
Međutim, Trumpov pomirujući pristup prema Rusiji suočava se s dugoročnim preprekama. Putinova spoljna politika postaje sve agresivnija prema zapadnim sigurnosnim aranžmanima, a Trumpov odnos prema Kremlju je izazvao ozbiljnu zabrinutost na domaćem i međunarodnom nivou. Takvo stanje je pogoršano njegovom arogancijom prema evropskim saveznicima SAD-a.
Nakon određenog oklijevanja i razmišljanja, Trump je potvrdio svoju posvećenost zajedničkoj odbrani NATO-a, ali to ne znači da su tenzije splasnule. Trump je nastavio tražiti od članica NATO-a da povećaju vojnu potrošnju.
Odbrambeni kapaciteti
Međutim, izgleda da Trump ne shvata da to ne bi povećalo budžet NATO-a, niti bi poboljšalo sigurnosnu zaštitu SAD-a, već bi ojačalo odbrambene kapacitete svake članice.
Ustvari, EU je već uspostavila takozvanu ‘stalnu strukturnu saradnju’ u cilju povećanja sigurnosti i odbranih resursa i njihovog efikasnijeg iskorištavanja. Trumpova administracija bi trebala pozdraviti jednu takvu akciju. Ipak, čini se da ona sa skepticizmom odgovara na svaku zajedničku inicijativu koju pokrene EU.
Tokom američke predsjedničke kampanje 2016. godine, Trump je podržao pokušaj Ujedinjenog Kraljevstva da se povuče iz EU-a. Od kada je preuzeo vlast, njegova administracija nije oklijevala da oslabi uniju kad god je to bilo moguće.
Prije samo nekoliko dana, Richard Grenell, američki ambasador u Njemačkoj, kazao je da radi na ‘osnaživanju konzervativaca u Evropi’. Takva izjava predstavlja jasno odstupanje od diplomatskog protokola. Naravno, Evropljani koje će Trump i Gernel podržati nisu, zapravo, konzervativci, već reakcionari. Njihov cilj je zaustavljanje napretka koji su Evropljani ostvarili na putu unapređenja zajedničkih projekata.
Trump se očigledno osjeća ugodnije kada se bileteralno bavi drugim zemljama. Nije iznenađujuće što EU – bastion multilateralizma – nije po njegovom ukusu. Međutim, Evropa i Amerika su uvijek bile uspješnije kada su se međusobno podržavale i radile u institucionalnom okviru zasnovanom na zajednički definisanim standardima. Trumpovo prefereriranje strategije ‘zavadi pa vladaj’ proizvodi igru koja će stvoriti samo gubitnike, počevši sa Zapadom i završavajući sa svijetom u cjelini.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
