Samo što je američki predsjednik Donald Trump najavio da se njegova država povlači iz nuklearnog sporazuma zaključenoga između Irana i velikih sila 2015. godine, uslijedila su upozorenja kritičara na posljedice ovakvog poteza. Sada se postavlja pitanje: da li kolaps nukeranog sporazum prijeti da izazove rat u čitavoj regiji?
Upravo u tom kontekstu, američki list The New York Times, u analitičkom tekstu koji potpisuje Ben Hubbard, navodi da Iran, nakon što su Sjedinjene Američke Države 2003. godine srušile vladavinu iračkog predsjednika Saddama Husseina, počinje slati oružje milicijama i političkim partijama lojalnim ovoj državi u Iraku, uvodeći tako Irak u iransku sferu utjecaja.
U analizi se dodaje da je Iran, također, raspoređivao svoje borce i podržavao milicije i u drugim arapskim državama koje je poharalo Arapsko proljeće, poput Sirije i Jemena. Iran je iskoristio priliku za uspostavljanje vojne infrastrukture u Siriji uslijed haosa koji je nastao kao rezultat dugogodišnjeg rata u toj državi.
‘Osovina zla’ i ‘osovina otpora’
Ranije je američki predsjednik Barack Obama ponudio Iranu nešto što je moglo biti velika prilika svima, a to su pregovori koji su doveli do zaključivanja nuklearnoga sporazuma i ukidanja sankcija koje su godinama gušile iransku ekonomiju, otvarajući time put za reintegraciju Teherana u međunarodni sistem, piše u tekstu. Međutim, predsjednik Trump, Izrael i pojedine države Zaljeva sada žele promijeniti situaciju u tom kontekstu. Trump je najavio ponovno uvođenje sankcija Teheranu i zaprijetio da će ga kazniti zbog ponašanja na regionalnom nivou.
No, i dalje nije poznato da li će kolaps sporazuma imati bolje rezultate, zbog pitanja o narednim koracima, pogotovo ako Teheran stekne još veći utjecaj, u svjetlu toga da Iran sada održava mrežu moćnih milicija koje brane interese ove države daleko izvan njenih granica.
Kada je Trump saopćio da se njegova država povlači iz iranskog nukleranog sporazuma, političke stranke koje imaju podršku Teherana učestvovale su na parlamentarnim izborima u Libanu i Iraku, dok je skupina Husi, koja dobija podršku od Irana, zasipala balističkim raketama glavni grad Saudijske Arabije, Rijad, dodaje se u tekstu. Također se navodi da je “osovina zla” koju predstavlja Iran izgradila ono što se naziva “osovinom otpora”, a koja se proteže preko Iraka, Sirije i Libana. Iranske snage ili savezničke milicije sada su na pragu Izraela i Saudijske Arabije, najznačajnijih regionalnih protivnika Irana.
Nagovještaji sukoba
Iako se koalicija koju čine SAD, Izrael i pojedine zemlje Zaljeva sve oštrije suprostavlja Iranu u odnosu na raniji period, i dalje se radi o savezu čije su sposobnosti veoma ograničene. Sjedinjene Američke Države su neodlučne po pitanju uplitanja u nove ratove na Bliskom istoku. Trump je, također, rekao kako želi dovesti kući američke trupe raspoređene u Siriji.
Što se tiče zemalja Zaljeva, koje predvodi Saudijska Arabija, potrošile su milijarde dolara na napredno naoružanje tokom godina, ali još uvijek nisu dokazale da li ga mogu efikasno koristiti. Pored toga, upletene su u zračni rat protiv iranskih pobunjenika u Jemenu, dok se za njihovu politiku u Libanu, Siriji i Iraku može reći da je posrnula i ostvarila slab diplomatski utjecaj. Nasuprot tome, Iran je osmislio kreativne načine za njegovanje strateških odnosa koji ne zahtijevaju velike vojne troškove, što ova država sebi ne može ni priuštiti.
U tekstu The New York Timesa se ukazuje i na nedavne iransko-izraelske sukobe, kada je Iran lansirao rakete iz Sirije na okupiranu Golansku visoravan, a Izrael pokrenuo napade čija su meta bili iranski vojni objekti u Siriji. To je probudilo strah da bi sukobi mogli poprimiti veće razmjere i zapaliti novi rat u regionu.
