Najviši stupanj pravosudno-političkih trakavica protiv bh. političara je „spektakularni“ pritvor „kapitalca“ i isto takva optužnica koja će, budite uvjereni, zasigurno pasti, ako ne u prvoj, onda u drugoj instanci pravomoćnosti, a tu su, zlu ne trebalo, i izvanredni pravni lijekovi.
U tom smislu, BiH je kvarna roba koliko i zemlje u regiji, s jednom bitnom razlikom – niti jedan visoki bh. političar u rangu državnog ili federalnog premijera ili ministra nije pravomoćno „ležao u Zenici“. A nije da nije bilo prilika, međutim svaki put su se „pristojno“ izvlačili i vraćali na svoju „prirodnu“ poziciju – na vlast.
Jedna od većih političkih „riba“ Jerko Ivanković-Lijanović , bivši federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, od prošle godine ima dvije nepravomoćne presude na zatvorske kazne, u Tuzli na devet godina za zloupotrebu ovlasti i položaja u vezi sa nezakonitostima oko dodjele poticaja i štetu federalnog budžeta od 817.000 KM, te na Sudu BiH na 12 godina zbog stjecanja nezakonite imovinske koristi sa još sedam lica u iznosu od 13,5 miliona KM.
Jelavićeva ‘voljena majka Hrvatska’
No, niko se ne smije kladiti da će u drugostepenom postupku biti i osuđen, a pogotovo ne i da će završiti iza rešetaka, jer i on, kao i mnogi drugi političari kad im „zagori“ sjete se svoje „druge domovine“. Reprezentativni primjer je Ante Jelavić, nekadašnji član Predsjedništva BiH i predsjednik HDZ-a BiH koji je 2005. godine na Sudu BiH nepravosnažno osuđen na 10 godina zatvora u slučaju „Hercegovačka banka“ za zlopotrebu finansijske pomoći iz Republike Hrvatske namijenjene Hrvatima u BiH, i to po optužnici koja ga tereti za podrivanje ustavnog poretka, vojne i odbrambene moći zemlje te zloupotrebu položaja i ovlasti.
Jelavić nije čekao pravosnažnost ove presude nego se odmah sjetio „voljene majke Hrvatske“ i od tada do danas šeta po splitskoj rivi.
Sudeći po pravosnažnim presudama protiv visokih funkcionera niko kao Hrvatska u regiji nema toliko lopova među političarima. Hrvatsko pravosuđe strpalo je u zatvor bivšeg premijera i predsjednika HDZ-a Ivu Sanadera, nekadašnjeg miljenika Zapada, tako što je prvostepena presuda u aferi „Planinska“ u drugostupanjskom postupku preinačena u šest godina zatvora nakon čega je odmah strpan u Remetinec.
Sanaderu se „smiješe“ i novi zatvorski dani u drugim sudskim procesima (ratno profiterstvo, uzimanje mita za prodaju „Ine“ ), u kojima se čekaju pravosnažne presude. Sanader je jedan od najviših evropskih funkcionera koji je završio u zatvoru.
Prije Sanadera, u zatvoru je 10 mjeseci odležao njegov potpredsjednik Vlade za gospodarstvo Damir Polančec jer je iz državnog budžeta advokatu Petru Miletiću isplatio 500.000 kuna za nepotrebnu stručnu studiju. Polančec je pravomoćno osuđen i u slučaju „Reflektori“ ali se nagodio za jednogodišnji uvjet.
Osam mjeseci zatvora pošteno je odslužio „esdepeovac“, vukovarski gradonačelnik Željko Sabo, zbog pokušaja podmićivanja gradskih vijećnika, kada je HDZ-ovoj vijećnici Mariji Budimir za glas za gradsku većinu ponudio članstvo u Nadzornom odboru „Borova“, a ona snimila razgovor.
Radomir Čačić, nekadašnji predsjednik Hrvatske narodne stranke, (HNS), prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva u Vladi Zorana Milanovića odležao je 12 mjeseci zatvora zbog izazivanja saobraćajne nesreće u Mađarskoj sa smrtnim ishodom (stradale dvije osobe), jer je u pravosnažnoj presudi stajalo da iza rešetaka mora provesti najmanje 11 od 22 mjeseca. On je te 2012. bio na visokoj dužnosti u MIlanovićevoj vladi, ali je podnio ostavku, a HNS ga je izbacio iz stranke. Kaznu je odležao u zatvoru u Puli. Danas je varaždinski župan.
Hrvatsko pravosuđe je na godinu osudilo bivšeg veleposlanika u Washingtonu Nevena Juricu zbog trošenja 667.000 kuna državnog novca u privatne svrhe. Jurica je kaznu izdržavao u pulskom zatvoru Valtura gdje je bio knjižničar.
Gruevski pobjegao u Mađarsku
Na spisku „uglednih“ političkih faca susjedne Hrvatske kojima se sudi i koji bi mogli završiti u zatvorima (ako može Sanader, mogu i oni) je vječiti predsjednik Hrvatske gospodarske komore (HGK), bivši župan i predsjednik Uprave „Kraša“ Nadan Vidošević, kojeg USKOK tereti za 35 miliona kuna u aferi „Remorker“, Marina Lovrić Merzel, bivša sisačko-moslovačka županica (ležala u pritvoru u zatvoru Remetinec) za više krivičnih djela zloupotrebe položaja i ovlasti, krivotvorenje službene isprave, primanje mita i pranje novca u ukupnoj visini štete od 10, 5 miliona kuna, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić koji je također ležao u pritvoru a slobodu kupio sa 15 miliona kuna jamčevine u gotovini, za niz koruptivnih djela povezanih u više slučajeva sa ukupnom štetom od oko 20 miliona kuna.
Berislavu Rončeviću, bivšem ministru odbrane pa onda i unutarnjih poslova, ponovno se sudi za aferu „Kamioni“ u kojoj je nestalo 10 miliona kuna.
U Makedoniji je prošle godine na pravosnažnu zatvorsku kaznu u trajanju od dvije godine osuđen bivši makedonski premijer Nikola Gruevski zbog kupovine državnim parama luksuznog blindiranog vozila marke „Mercedes“ vrijednog 600.000 eura. U zatvor u Kumanovu (tokom mandata premijera lično je otvorio ovaj zatvor) trebao se javiti 12. novembra prošle godine ali je pobjegao u Mađarsku gdje mu je odobren azil.
Prvi osnovni sud u Skoplju osudio je 2014. godine bivšeg ministra unutrašnjih poslova Ljubeta Boškovskog na 10,5 godina zatvora zbog slučaja „Rover“ iz 2001.godine i dvostrukog ubistva Marijana Tuševskog i Kire Janeva. U ovom predmetu su doživotne kazne dobili Predrag Čubrilo, Milan Ilić i Milorad Kovačević, Vuk Vukičević 15, Zoran Trajkovski 8,5, Ivica Ristić 7, a Nikola Negrievski 5,5 godina.
Bivši ministar Boškovski je osuđen za pomaganje pri ubojstvu. Prethodno je Apelacioni sud ukinuo prvu presudu Boškovskom na 12 godina i naložio ponovno suđenje.
Iste godine bivši premijer Makedonije Vlado Bučkovski osuđen je na dvije godine zatvora zbog umiješanosti u kupovinu i prodaju polovnih dijelova za tenkove vrijednih dva miliona eura, skupa s načelnikom Generalštaba iz 2001. godine Metodijem Stambolijskim. Sud mu je odbio odlaganje izvršenja kazne koju je tražio zbog obaveza na Pravnom fakultetu „Justinijan Prvi“ u Skoplju gdje predaje Rimsko pravo. Bučkovski je bio ministar 2001. i ponovo od 2002. do 2004, a funkciju premijera obavljao je od 2004. do 2006. godine.
U Srbiji nema političara u zatvoru i pored velikog broja optužnica za organizirani kriminal. Bivši ministar za zaštitu životne sredine Oliver Dulić osuđen je 2017. na 3,5 godine zbog zloupotrebe ovlasti, a prošle godine presudu je ukinuo Apelacioni sud u Beogradu.
Bivši predsjednik Vlade Slovenije Janez Janša pravomoćno je osuđen na dvije godine zatvora kao jedan od krivaca u aferi „Patria“. On je 20. juna 2014. otišao na služenje zatvorske kazne. Ustavni sud Slovenije je u martu poništio presudu Janši, a na ponovnom suđenju je oslobođen.
Koristio moć za kupovinu terena
U Crnoj Gori neki političari su fotelje zamijenili zatvorskom stolicom. Bivši visoki funkcioner vladajućeg DPS-a i nekadašnji predsjednik Srbije i Crne Gore Svetozar Marović osuđen je na tri godine i deset mjeseci zatvora zbog korupcije i kaznu odležava u zatvoru Spuž u Podgorici. Osim zatvorske kazne državi mora vratiti 1,1 miliona eura odštete te dati 100.000 eura u humanitarne svrhe. Marović je priznao krivicu a koristio je političku moć za kupovinu terena u Budvi, perjanici crnogorskog turizma, preko sinovljeve firme.
Bivši gradonačelnik Budve Lazar Rađenović osuđen je na 3,8 godina zatvora i kaznu izdržava od januara 2016. godine. Osuđen je zbog zloupotrebe ovlasti kojom je načinio štetu budžetu Budve od 20 miliona eura. Priznanjem krivice smanjio je sebi kaznu.
Da li će, možda, iza rešetaka završiti svježom nepravomoćnom presudom na po pet godina za pokušaj terorizma osuđeni lideri opozicionog crnogorskog Demokratskog fronta Andrija Mandić Milan Knežević i niški general Bratislav Dikić u istom predmetu na osam godina, čut će se.
U Albaniji je 2014. godine zbog trgovine ljudima na zatvorsku kaznu osuđen parlamentarac Arben Ndoka, a mladoj kosovskoj državi od 22 ministra pet je pod optužnicama za razna krivična djela.
