Edward Snowden je zatražio azil i u zemljama Evrope. Ali Evropljani se suzdržavaju Snowdenu dati azil. Očito ni u kojem slučaju ne žele riskirati sukob sa SAD-om.
Edward Snowden i dalje traži zemlju koja bi mu pružila utočište. Podnio je 21 zahtjev za azil. Neke države se još nisu izjasnile. Pozitivni signali stižu iz Venezuele, ali inače su njegovi zahtjevi iz većine tih zemalja odbijeni – uglavnom iz “formalnih razloga”.
I Njemačka je dala odbijenicu Snowdenu. Nekolicina oporbenih političara su na to reagirali ogorčeno i predbacili saveznoj vladi licemjerstvo. No, Njemačka nije jedina zemlja, koja očito izbjegava konflikt s SAD-om. Francuska i Portugal su u srijedu zabranili da zrakoplov bolivijskog predsjednika Eva Moralesa preleti iznad tih zemalja, jer se sumnjalo da se Snowden nalazi u Moralesovom avionu.
Preventivna poslušnost?
Jesu li Sjedinjene Američke Države vršile pritisak na te evropske države, teško je reći. Isto tako je moguće da su te zemlje djelovale preventivno poslušno, kaže Christian Lammert sa Slobodnog Sveučilišta u Berlinu. Jedan od mogućih razloga bi mogao biti i taj da sigurnosno-politička suradnja obavještajnih službi dobro funkcionira te da su američke tajne službe tako očito spriječile terorističke napade. Nijemci i druge europske zemlje stoga itekako profitiraju od nadzora NSA i kompanije.
Nadalje, predstoje i pregovori o Transatlantskoj zoni slobodne trgovine između Evropske unije i SAD-a. Ukidanjem carina EU očekuje ostvariti uštede u dvoznamenkastim milijardskim iznosima. Osim toga, oba partnera se time nadaju da će doći do gospodarskog rasta i više radnih mjesta. “Tu se naravno nastoji da se ne iskvari politička klima”, pojašnjava Lammert u razgovoru za Deutsche Welle.
Zajednička sigurnosna politika, zajednički gospodarski interesi, zajedničko svladavanje financijske krize – i to bi se, prema procjeni povjesničara Detlefa Junkera sa Sveučilišta u Heidelbergu, možda izigralo u slučaju da se djeluje protiv SAD-a kad je u pitanju Snowden. Junker dodaje da vlade europskih zemalja moraju odmjeriti žele li zbog njega riskirati načelni konflikt s SAD-om.
U slučaju Njemačke, osim toga, nije jasno u kojoj mjeri su otkrića o očito dalekosežnim prisluškivanjima američke tajne službe NSA doista bila iznenađujuća za njemačku politiku. Lammert smatra da su izjave nekolicine njemačkih političara o Snowdenovom zahtjevu za azil čista izborna kampanja. U Njemačkoj se u rujnu bira novi Bundestag.
“Sjedinjene Američke Države će ostati moćne”
Neovisno o pitanju je li na evropske države u slučaju Snowden izravno vršen pritisak, za Sjedinjene Američke Države je samorazumljivo da mogu vršiti pritisak na veliki broj država u svijetu, kaže dobar poznavatelj SAD-a, Detlef Junker. Razlog za to je američka vojna moć. SAD je nakon Drugog svjetskog rata postao velika vojna sila, “koja danas guta gotovo polovicu svih vojnih izdataka na svijetu, koja ima oko 1.000 dijelom tajnih vojnih baza po svijetu i koja svako mjesto na Zemlji može napasti u roku od 20 minuta”.
Usto je to jedna vojna sila, dodaje Junker, koja si je nakon Hladnog rata zadala misiju da spriječi da jedan regionalni hegemon na jednom drugom kontinentu uopće bude u mogućnosti ugroziti tu globalnu vodeću ulogu. Vršenje vojne sile je – iako ne i u odnosu s Evropom – “naravno i dalje sredstvo američke vanjske politike”, kaže taj povjesničar.
Pitanje je međutim, mogu li si Sjedinjene Američke Države, obzirom na unutarnjopolitičke probleme i rastuću konkurenciju u Aziji, i dalje dopustiti takve hegemonističke težnje. Junker vidi nekoliko razloga zbog kojih će Sjedinjene Američke Države ostati moćne: njihova vodeća uloga na području informacijskih tehnologija, njihova nastojanja da eksploatacijom naftnih i plinskih nalazišta u vlastitoj zemlji postanu neovisni o sirovinama iz primjerice Saudijske Arabije, i jaki dolar. “To su indikatori da će Amerika svoj položaj u svijetu održati”, poručuje Junker.
