Nezaposlenost na Kosovu je problem koji se godinama ne rješava. Iako se o tome govori uglavnom uoči izbora, sva obećanja o otvaranju novih radnih mjesta i zapošljavanju mladih ostaju samo – prazna obećanja.
Na osnovu zvaničnih podataka iz popisa stanovništva 2011. godine, gotovo polovina stanovništa sposobnog za rad je nezaposleno, preciznije 45 posto. Na osnovu posljednje ankete koju je realizovala Agencija za statistiku, tokom 2013., stepen nezaposlenosti je bio 30 posto, ali u takav podatak su svoje sumnje izrazile brojne nevladine organizacije.
Nezaposlenost mladih je inače prepoznat problem, kako u domaćim tako i u stranim izvještajima. Prema podacima Agencije za statistiku, stepen nezaposlenosti kod mladih je 56 posto (između 15 i 24 godine starosti).
Studenti različitih smjerova na Kosovu malo vjeruju da će uspijeti da pronađu posao koji odgovara njihovim studijama.
Dardan Krasniqi je student marketinga i biznis administracije na Ekonomskom fakultetu Univerziteta Prištine. Iako voli to što studira, ne vjeruje da će mu ovaj smjer omogućiti radno mjesto.
„Ne vjerujem, zato što je tržište na Kosovu jako loše. Zapošljavaju se samo oni koji imaju poznanstva, dok se vrijednosti, stečeno znanje i iskustvo, ne uzimaju u obzir. Sve je privatizovano, onaj kome je porodica jaka može da se zaposli. Ostali mogu da uče samo za sebe i to je jako razočaravajuće“, kaže Krasniqi.
Granit Morina, student ekonomije, kaže da je teško naći posao upravo zato što je veliki broj onih koji su završili ekonomiju.
„Mi se nadamo da ćemo uspijeti da se zaposlimo, ali ovdje je puno ekonomista, velika je konkurencija, a malo je radnih mjesta za ekonomiste. Veoma razočaravajuće“, kaže Morina.
Neki od mladih kažu da u cilju osiguravanja radnog mjesta nakon studija, treba se na vrijeme orjentisati ka određenim smjerovima za kojima radnotržište na Kosovu ima potrebe.
Dafina Islami studira matematiku i očekuje da neće imati poteškoća prilikom zapošljavanja upravo zato što matematičari traže, a nema ih u velikom broju.
„Mislim da imam perspektivu. Nadam se da će biti posla za mene. Smjer je težak i matematičara nema dovoljno. Izabrala sam da studiram matematiku kako bih je kasnije predavala u školama“, kaže Islami.
Driton Aliu studira kompjuterske nauke nada se da će za njega biti posla, ali dodaje da se neće ograničiti na rad samo u svojoj struci.
„Ukoliko ne bude posla za mene, radiću i kao električar. To je inače moj otac i moguće je da ću i ja nastaviti da se bavim time“, kaže on.
Inače, tokom posljednjih izbora na Kosovu, neke od političkih partija obećale su i do 200.000 novih radnih mjesta.
Analitičari koji su komentarisali ovakva obećanja, naveli su da je za tako nešto potreban ekonomski rast od 20 posto unutar jedne godine, a tako nešto, rekli su, nikada ni jedna zemlja nije ostvarila.
Ova priča o poremećenim vrijednostima na Kosovu se može dopuniti i sa primjerima iz obrazovanja u nastavi na bosanskom jeziku u Prizrenu gdje su se po zadnjem konkursu zaposlile pojedine osobe koje imaju nisku prosječnu ocjenu na fakultetu, osobe koje praktično ne govore književnim jezikom, osobe sa nenostrifikovanim diplomama i naravno osobe koje služe kao glasačka mašinerija pojedinim političkim partijama iz bošnjačke zajednice.
Isti ti političari koji su komovali odlukama o zapošljavanju sutra će bez griže savjesti da nas gledaju u oči i ponovo lažu da im je zajednica ispred svega, da se zalažu za kvalitetnije obrazovanje i da sve čine kako bi mladi i školovani Bošnjaci ostali na svojim ognjištima.
Nažalost, uspješni i vrijedni svršeni studenti koji su školovanje završili sa visokom ocjenom i koji traže posao još uvijek uče samo za sebe jer nemaju priliku da svoje znanje prenesu na druge, ne daju im oni koji su uzurpirali i vlast i sve što nije njihovo, njima je studentska šestica veća od desetke, a možda su u pravo, jer za ovu drugu ocjenu neki od njih nisu ni čuli, a kamoli upisali u svoj indeks.
