“Junaci su nekada bili tolika rijetkost da su o njima pjesme pjevali. Danas bi bilo čudo da na ulici ne sretneš par heroja. Prava epidemija junaštva. Ali glumci su junaci opšte prakse dok u vladi imamo usko specijalizovane heroje. Neki junaci iz vlade se recimo uopšte ne boje sramote, drugi se ne boje da u vrijeme epidemije gripa uvedu grupu neizlječivih rukovodilaca kod bolesne djece, a da djeci nisu čak ni masku preko nosa i usta stavili. U zemlji u kojoj je ovoliko junaka, izdajice moraju dobro da se potrude.
Neki iz pozorišnog svijeta plaćaju cijenu slobodoumlja i nepristajanja, poput reditelja Kokana Mladenovića koji najčešće režira “po izbjeglištvu”. Posljednju predstavu “Pad” je radio u Svilajncu, jednoj od rijetkih opozicionih opština, sad pravi “Sjećaš li se Doli Bel” u Sarajevu.
– Nema ni vas na televiziji osim u reprizama. Da li se i koliko suzio prostor za slobodnu riječ i angažovano pozorište?
Mi prognani bi se možda i pokajali, ali nemamo šansi. Nije loša ideja da nama, koji ne umijemo da se kontrolišemo u neslaganju s njima, sagrade nešto kao TOI klozete gdje bismo mi, ukoliko imamo želju da se preobratimo, mogli da se u samoći bavimo samokritikom. Možda će ovo jednom biti i usvojeno… Ko preživi – pričaće, ali ko priča – neće preživjeti.
– Gledate li televizijske dnevnike i čitate li novine ili su vam doktori to zabranili?
Mnogo sam razmažen pa im nalazim manu. Nekako više volim da dobijem informaciju, pa da ja donesem zaključke nego da dobijem zaključke, a da informaciju zamišljam.
– Šta vi mislite zašto predsjednik (opa. Vučić) voli onoliko da se pojavljuje na televiziji? Čini se da je na ekranima više za ovih šest godina, nego vi za višedecenijsku glumačku karijeru.
Ja ne moram, a predsjednik mora da se pojavljuje često. Ja sam omiljen.
– Kako stoji budućnost Srbije?
Ne umijem da vam odgovorim. Morala bi već da bude blizu zora, ali… možda mi sat kasni.
– Je li vama jasno šta radi vlast, šta opozicija, a šta građani po ulicama srpskih gradova? Imate li utisak da su sve to odvojeni “ouri” ili ima i kooperacije?
Srbija opet pokazuje lijepo svijetlo lice. Zanos koji nam je Gospod obećao dajući nam slobodu vidi se jasno. Ništa nije važno… Ni ko će s kim i zašto. Važno je da Srbija opet živi, prenosi “Blic“.
