I u posljednjem intervjuu za dnevnik “Danas” Tomislav Nikolić nije propustio da upozori da ako je priznanje nezavisnosti Kosova uslov za članstvo Srbije u Evropskoj uniji, “ne moraju ni da nas prime”. Čak i da se ne ide do sredine sljedeće decenije, kada bi Srbija mogla da bude pred samim ulaskom u Uniju, Nikolića bi trebalo zamoliti da pokaže kako je to sada, osim u Ustavu, Kosovo dio Srbije. Važe li to Ustav i zakoni Srbije na Kosovu, jesu li vojska i policija Srbije i vojska i policija Kosova? To su pitanja na koja bi šef države svakako trebalo da odgovori, ali to sistematski ne čini.
“U Srbiji inače postoji problem posljednjih nekoliko decenija ne samo realnog suočavanja ne samo sa stvarnošću u sadašnjem vremenu nego i reinterpretacije prošlosti zbog parcijalnih interesa u sadašnjosti, a da ne vidimo i ne razmišljamo o tome kakva će biti budućnost”, ocjenjuje za RSE politikolog Jovan Komšić, profesor Ekonomskog fakulteta u Novom Sadu.
“Možda i u taj kontekst možemo staviti to upozorenje da nam Evropa ne treba ako ispostavi taj uslov i tu onda možemo uočiti izvjesnu disonancu između dvije vrhunske figure bikefalne egzekutive, izvršne vlasti, u Srbiji: predsjednik Vlade ne izjavljuje i ne izjavljuje i ne ispostavlja tako tvrde uslove i ne zauzima tako tvrda stanovišta kad je riječ prije svega o budućnosti, dok predsjednik Srbije to čini. Možda to radi zbog toga da bi izašao iz sjenke predsjednika Vlade, ali čini mi se da to i nije najproduktivniji način izlaska iz sjenke. S druge strane, ima teorija da je to podjela uloga, ali, kako god bilo, čini mi se da to zatvaranje evropske perspektive Srbije, čak i hipotetički, u stvari zatvara budućnost realnog života ljudi u Srbiji. Mislim da o tome treba da razmišlja ne samo predsjednik već i onaj dio kulturološke elite u Srbiji kojoj je stalo do budućnosti života njenih građana”, ocjenjuje Jovan Komšić.
Niti je Srbija pred vratima Evropske unije, niti je vjerovatno da će Tomislav Nikolić biti šef države ili vlade kada za učlanjenje Srbije u Uniju dođe vrijeme, što vjerovatno neće biti prije 2021, 2022. ili čak i kasnije, niti će, čak ako u to vrijeme i bude sjedio na nekoj grani izvršne vlasti, na njemu biti da odlučuje o budućnosti građana Srbije. Čemu onda svako malo ta “eshatološka” kosovska mantra Nikolića?
Možda bi se Nikolićeva izjava mogla shvatiti i kao neka vrsta taktičkog poteza u jačanju pozicija Srbije u već kontinuiranim pregovorima sa Prištinom, da se ne bi došlo u situaciju da jedna strana, u ovom slučaju Kosovo, dobije sve, a druga. to jest Srbija – ništa, što, onda, opet nije dobro, uvodi Komšić u igru i ovu mogućnost, ali dodaje:
“Nisam siguran da je ovo momenat u kome se definitivno odlučuje o tome kako će živjeti Albanci i Srbi jedni sa drugima ili jedni pored drugih. Evropa nudi okvir da taj život bude život sa ljudima koji imaju glavu na ramenima, bez rata i u miru, a kakvi će biti institucionalni modusi – to je stvar koliko pregovora, toliko i realnih mogućnosti, ali to po mom sudu nije pitanje sutrašnjeg dana”, zaključuje Jovan Komšić.
