„Najvažnije je da se ne pripremaju ratne trube za neke buduće okršaje“, ocjenjuje srbijanski politikolog Jovan Komšić nakon hapšenja direktora tzv,Kancelarije za Kosovo u Vladi Srbije Marka Đurića u ponedjeljak u Mitrovici, i odgovora predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je riječ o „brutalnoj provokaciji i najtežem kriminalnom aktu koji su prištinske vlasti sprovele očigledno podržane od strane nekih zemalja“.
„Sa ovim što se dešavalo u Mitrovici i porukama koje iza toga slijede, svjedoci smo nastavka rata polunasilnim i polupolitičkim sredstvima i tu je teško prognozirati kako će se dalje stvari odvijati. Ono što je izvjesno poslije istupanja predsjednika Srbije je da u pregovorima više ništa neće biti isto kao do sada. Kakve će biti poslijedice, za sada možemo biti zadovoljni što se ne ide u radikalizaciju konflikta. Osim jakih retoričkih pasaža i oficijelno predočenom cilju da se održi mir, nemamo razloga za veliku dramatizaciju“, navodi Komšić.
Dodaje, međutim, da je „evidentno da Balkan ponovo postaje opitno polje za konfrontaciju interesa velikih sila, prije svega Amerike i Rusije“.
„U tom kontekstu možda velike sile i mogu biti neki trenutni dobitnici, a najveći gubitnici će biti pripadnici jednog i drugog naroda. Proces pristupanja Evropskoj uniji će, po mom sudu, biti usporen i čekaće se eventualni dogovor o nekoj novoj platformi. Možda je najvažnije ipak kazati da se ne uzimaju zastave u ruke i ne pripremaju ratne trube za nekakve buduće okršaje. A ostalo ćemo vidjeti narednih dana i nedjelja“.
RSE: Šta je sada potrebno da se dogodi da bi se nastavio dijalog?
Komšić: Sve manje sam optimista. Čini se da svjedočimo jednoj dosta rizičnoj partiji šaha koju igraju svi veliki igrači, uključujući i igrače u regionu.
RSE: Da li u ovoj situaciji ojačava i radikalno krilo u Vučićevom okruženju?
Komšić: Nemam stah od radikalnog krila u njegovom okruženju, on ima i legitimnu i efektivnu moć da to radikalno krilo profiliše po mjeri projekcija oficijelnih vlasti. Više podozrevam od indukcije ekstremno desničarskih raspoloženja koja u Srbiji mogu da osjete da je momenat za eventualno ponavljanje nekih činova drame s početka devedesetih godina.
Sam Vučić u ovom momentu još ne daje pouzdane argumente da može brzo otići u radikalizaciju političkih stanovišta, ali vidjećemo u zavisnosti od odnosa snaga i prije svega od ovog globalnog konteksta koji je ključna determinanta.
