Znate li ko je Berina Zenuni?
Berina je djevojka koja 1. juna puni 28 godina. Ona je magistrica telekomunikacija. Radi u jednoj od najprestižnijih njemačkih telekomunikacionih kompanija. Govori njemački, španski, italijanski, engleski, slovenački i, naravno, maternji, bosanski jezik.
Berina je, kao i svi mi ovih dana, u medijima mogla da pročita jedan traktat velikosrpske propagande i revizionizma, apologiju laži u kojoj stoji da je NATO-ovo bombardovanje Radio-televizije Srbije 1999. u Beogradu bio prvi slučaj poslije Drugog svjetskog rata da se neka novinska kuća tako gađa.
Mogla je Berina, kao i svi mi, da usklikne: “To je notorna laž!”
Kad si rođen poslije očeve smrti…
Jer, svi to znamo, prvi put nakon Drugog svjetskog rata to je bila Televizija Sarajevo 1992. i to bombardovanje je trajalo danima, mjesecima, godinama, uništavajući ljudske živote, sudbine i poredak ljudskosti.
U tom bombardovanju uništena je i zgrada Oslobođenja od snaga koje je medijski “podmazivao” srbijanski RTS.
Mogla bi sve ovo da kaže i Berina, mlada i perspektivna inženjerka telekomunikacija, koju je rat otjerao u bijeli svijet. Mogla bi, ali baš prvog maja ona mora da posjeti Vlašić i oda poštu svom ubijenom ocu Bajramu.
Berina tako može da stoji iznad spomenika ocu, koga nikada vidjela nije. Jer njen otac Bajro ubijen je tačno mjesec prije Berininog rođenja.
A Bajro Zenuni? Sigurno znate za njegovu tragičnu priču? Ne, ne znate?
Bajram Bajro Zenuni, inženjer telekomunikacija, bio je šef relejne stanice Vlašić početkom te 1992. Inače, kao vrstan poznavalac telekomunikacija, imao je do tada desetogodišnje radno iskustvo.
Posljednjeg dana marta 1992. Bajro u Sarajevu ljubi svoju ženu Mirsadu u poodmakloj trudnoći i kaže joj “Vratiću se” dok gleda njen stomak i novi život u njemu.
Nikada se nije vratio!
Ubistvo inženjera na Vlašiću
Relejnu stanicu Vlašić napale su 1. maja 1992. snage JNA i četničke paravojne formacije.
Bajro je jednom rekao u eter da je JNA ta koja ih napada i ta istina mu je odnijela život. Doslovno. Četnici su nenaoružanog civila i telekomunikacionog stručnjaka Bajrama Zenunija teško ranili, a on je ubrzo preminuo u zarobljeništvu.
Deset dana kasnije njegovo tijelo je razmijenjeno i Bajro je ukopan na groblju Kovači u Sarajevu.
Bajram Zenuni sa svojim prvim djetetom, rođenim prije rata, u naručju Ustupljeno Al Jazeeri
Zamislite sada ženu u devetom mjesecu trudnoće koja preko svoje glave, leđa i duše sve mora da preturi u ratu koji kao sila dolazi, zapljuskuje ljude, u kojem četnici ubijaju bez izgovora i staro i mlado, i vojno i civilno stanovništvo, i ljude u medijima i proste poljoprivrednike.
Zamislite mladu ženu, tu Mirsadu, samu na svijetu kako se porađa u Tuzli, gdje je izbjegla, mjesec kasnije, kako rađa djevojčicu Berinu u skloništu UKC-a, koji je bio pod kišom četničkih granata.
Mirsada i Berina, majka i kćerka, same na svijetu, bez muža i oca, koga je ubila četnička ruka mučki, bez upozorenja i bez kazne, do dan-danas same se probijaju kroz ovaj život.
“Proklet je onaj zbog koga je naša kćerka uskraćena za očevu ljubav, kao i svi oni zbog kojih su sva djeca uskraćena za ljubav svojih roditelja”, reći će danas, 28 godina poslije, Mirsada, žena heroj, koja je sama nastavila životnu bitku za sebe i svoje dijete.
Znanjem i pameću branio Bosnu i Hercegovinu
Berina je, kako govori Mirsada, uvijek bila dobro i napredno dijete, zdrava i vesela djevojčica. Poslije osnovne škole i gimnazije završila je, poput, oca Elektrotehnički fakultet, smjer Telekomunikacije, a nakon toga i magistarski u Njemačkoj, gdje i sada radi.
“Uvijek ćemo biti ponosne na našeg Bajru, koji je, braneći svoju medijsku kuću RTV Sarajevo i državu Bosnu i Hercegovinu, izgubio život, za što je dobio najveće priznanje Zlatni ljiljan”, govori ponosno Mirsada Zenuni.
“Mama je imala 24 godine kada me rodila. Ja sam bila beba, a i ona je sa nepune 24 bila dijete. Odrasle smo mnogo ranije nego što smo trebale, obje. Morale smo. Alternative nije bilo. U suprotnom, nas ne bi bilo. Mama se morala dosta toga odreći jer je vršila dužnosti oba roditelja, i oca i majke. Uvijek se borila kao lavica, i dan-danas kada sam ja odrasla”, reći će danas Berina.
I šta mi svi znamo i koliko znamo o heroju Bajramu, Zlatnom ljiljanu, o njegovoj porodici? Šta znamo o istinskim Ljudima koji su svoje živote utkali i u medije koji i danas postoje i u medijske sisteme i infrastrukturu zemlje Bosne i Hercegovine? Šta znamo o Bajramu Bajri Zenuniju, koji je sa 33 godine poginuo braneći, ne puškom i metkom, ne silom, nego znanjem i pameću ustavnopravni poredak Bosne i Hercegovine?
Ništa ili gotovo ništa!
“Stigla je još jedna godišnjica tragedije i bliži se još jedan Berinin rođendan, a moj Bajro nikada nije pomilovao svoju Berinu, niti Berina zna kako je lakše i ljepše odrastati uz oca”, kaže majka Mirsada.
Stvaranje medijskog monstruma
“Navršava se 28 godina od smrti pogibije moga oca. Vrlo često i rado pričam o njemu iako ta sjećanja nisu moja, jer ga nikada nisam upoznala. Ali to je jedino što i mogu uraditi: prisjetiti se i ispričati šta se dogodilo, da se ne bi zaboravilo i ponovilo”, odgovara kćerka Berina.
I možda će njih dvije nasuprot mračnom, hladnom, velikom i bezdušnom svijetu biti same ispred spomenika Bajramovog. Možda će same, držeći se za ruke, u sebi svjedočiti svu bol ovog svijeta.
Dolje pod zemljom Bajro, koga smo izgubili zauvijek, inženjer telekomunikacija, ponajbolji u svom poslu. Ubiše ga četnici. Gore nad zemljom njegova kćerka Berina, inženjer telekomunikacija, poput oca, ponajbolja u svom poslu. I nju smo izgubili u zaboravu koji nas izjede.
Nego, šta je uradio srbijanski režim, koji je direktno i indirektno proizveo klanicu i masakr u Bosni i Hercegovini, koji je stvorio medijskog monstruma RTS?
Lažima na istinu
Šta je uradila ta kuća dok su srpske granate padale po njihovim sarajevskim kolegama? Kad je mučki ubijen Bajro Zenuni? Da li je osudila uništavanje ljudi, grada i medijskih kuća?
Ne!
Umjesto toga pravio je RTS konstrukcije kako dolje u ranjenom gradu žive ljudske zvijeri koje bacaju srpsku djecu lavovima (sic!). Umjesto osude RTS je pričao kako se Sarajevo “samogranatiralo”, kako je samo ubijalo svoju mladost.
Eto, to je RTS, odvojen od svijeta realnosti, obmanjivač svog, srpskog naroda, medijska kuća koja pada na testu istorije iznova i iznova.
A Mirsada i Berina, dvije žene, dva heroja o čijem životu film treba snimiti, znaju da su iznad zla ovog svijeta. I samo im treba vidljivost.
Ovu priču moramo da znamo i zbog porodice Zenuni, ali i zbog sebe i dušmana koji lažima prepravljaju istoriju.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
