Shodno prilikama koje im je život sa sobom nosio, Bošnjaci su svoje utočište i svoje prebivalište pronalazili diljem svijeta, počevši još od 1878. godine i dolaska Austro-Ugarske kao osvajača, a posebno zbog nemilih ratnih dešavanja devedesetih godina. Shvatajući činjenicu da Bošnjaci u dijaspori također imaju potrebu da baštine i čuvaju svoj jezik, kulturu, običaje, historiju, te nacionalne vrijednosti, Admir Lisica, mladi autor, novinar i historičar, nam svojim djelom „Priče iz dijaspore i domovinskih zemalja“ pruža slikovit prikaz života i djelovanja Bošnjaka daleko od svoje matice. Autor nam kroz svoje priče jasno prikazuje kako su Bošnjaci, od Hrvatske, Njemačke, Danske pa sve do Australije, podstaknuti osjećajem okupljanja i organizacije, njegovanjem svog i poštivanjem drugog i drugačijeg, u borbi protiv zaborava kreirali razne zajednice, udruženja, džemate, a sve to sa jednakim ciljem, njegovanja korijena, čuvanje temelja, i tako autor dio po dio kreira cjelovitu i jasnu sliku dijaspore, proizašlu iz činjenica i vjerodostojnih podataka.
Bošnjaci u dijaspori su itekako svjesni vrijednosti bosanskog jezika, te nam autor u prvom dijelu knjige nudi primjere Bošnjaka u Australiji, koji su kao izraz osviještenosti i povezanosti, prvi pokrenuli Bošnjački radio, koji je predstavljao sponu sa maticom Bosnom i Hercegovinom. Zatim, autor nam također nudi primjer BH radija Odense, koji je vid očuvanja običaja, tradicije, kulture i dakako jezika u Kraljevini Danskoj, što je svijetli primjer savjesnih Bošnjaka koji uistinu poznaju vrijednosti bosanskog jezika i koji u svom domenu rade na njegovoj afirmaciji.
Autor Admir Lisica piše i o časopisima bosanskohercegovačke dijaspore, koji su svojevrsni čuvari kulture i tradicije, a zajednički cilj svih listova jeste promovisanje bosanskohercegovačkog kulturnog naslijeđa. Osim što u državama u kojima žive i djeluju, njeguju osnovne odrednice bošnjačkog identiteta, autor nam je ovom knjigom jasno prikazao odnos dijaspore prema stanovništvu u Bosni i Hercegovini, koji je prožet ljubavlju, poštovanjem i neprekidnom željom da u skladu sa svojim mogućnostima svom narodu u matici Bosni daju određeni vid pomoći, te na taj način iskažu čiste emocije koje ih vežu za rodnu grudu. Autor u drugom dijelu svoje knjige donosi intervjue sa Bošnjacima, koji su malim koracima stigli do velikih ciljeva i uspjeha, a da su pri tome ostali svjesni i savjesni. Autor je naveo imena pojedinaca koji su isključivo svojim radom i trudom dali značajan doprinos očuvanju onoga što čini bošnjački identiet. Navedeni primjeri pokazuju da obični ljudi, ne zbog službene dužnosti, već isključivo iz ljubavi prema svojoj domovini, iz želje za očuvanjem dostojanstva i samopoštovanja, bez obzira gdje bili i živjeli, rade na očuvanju jezika, kulture i tradicije, te da itekako razumiju njihov značaj u određivanju vlastitog identiteta.
Bošnjaci su to kroz povijest jasno dokazali, a to potvrđuju i današnje generacije, kako u matici Bosni, tako i diljem svijeta, u Hrvatskoj, Sandžaku, Njemačkoj, Islandu, Skandinaviji, Australiji, pa čak i dalekom Meksiku. Autor Admir Lisica je tako razgovarao sa ženom poduzetnicom Đemilom Talić-Gabriel, koja u Australiji vodi privatni biznis i koja je dokaz da su žene itekako sposobne da ostvare zavidne uspjehe na poslovnom planu. Zatim, razgovarao je i sa gospodinom Ahmedom Lindovom, koji je prvi stranac u Vijeću norveške općine Kvinesdal. Autor nam je ponudio i intervju sa Mehom Selmanom, čovjekom koji je preživio dane u prijedorskom logoru, a sada je prvi stranac u regionalnom parlamentu Južne Danske. Dakle, ovo djelo je od iznimne vrijednosti, predstavlja prvijenac koji se bavi ovom tematikom, i čini sponu između matice Bosne i njenih ljudi u dijaspori.
Knjiga „Priče iz dijaspore i domovinskih zemalja“ bosasnkohercegovačkom stanovništvu pruža prikaz onoga ko su i šta rade Bošnjaci u dijaspori, na koji način njeguju svoje i istinsko, dok Bošnjacima u dijaspori pruža jasan znak da u matici nisu zaboravljeni, te da ljudi žele čuti i vidjeti o njihovim poduhvatima, kojima ispisuju zlatna slova u historiji kako rodne zemlje, tako i države u kojoj trenutno borave. Autor Admir Lisica je prepoznao velike i značajne poduhvate, uvidio je da se u sve većoj mjeri budi svijest Bošnjaka o nacionalnoj vrijednosti i jedinstvu, uvidio je da su Bošnjaci u dijaspori itekako vezani za domovinu, što iskazuju kroz spektar raznih aktivnosti. Biti Bošnjak u dijaspori je težak put i odluka, a autor je ovim djelom iskazao poštovanje svijetlim primjerima onih koji se na to odluče, iskazao je poštovanje i podršku onima koji ulažu značajne napore, trud i dogovor zarad većih uspjeha, te je autor ovim putem iskazao doprinos jačanju veza između Bošnjaka u Bosni i Bošnjaka u dijaspori, kojima je dao podstrek i ohrabrenje za stejcanje daleko većih i ljepših uspjeha nego li je autor do sada o njima pisao. Knjiga „Priče iz dijaspore i domovinskih zemalja“, možda nevelikog obima ali snažne poruke, itekako zaslužuje pažnju javnosti, jedno je od dijela koje bi se trebalo naći u kućnoj biblioteci svakoga od nas, te je djelo vrijedno čitanja i promišljanja, među svim generacijama.
