Čini se da se umiranje naše planete događa tik pred našim očima. Ekstremne vremenske nepogode, ekološka katastrofa British Petroleuma u Meksičkom zaljevu i korištenje smrtonosnih i toksičnih disperzanata, stoljeća korištenja poljoprivrednih otrova, sintetičkih toksičnih „lijekova”,” toksičnih kemikalija koje su natopile naše vode, i opće srozavanje našeg okoliša na najniže grane od kada znamo za civilizaciju stvorile su mnoge nevjerojatne ekološke katastrofe kao što je „Sjeverno Atlantska plivajuća deponija smeća,” molimo da je ne zamijenite s „Velikom Pacifičkom plivajućom deponijom” – sve ove zastrašujuće stvari ugrozile su velike, naoko neovisne, ekološke sustave.
No čini se kako je i naša planeta počela ozbiljno razmišljati o nekoj vrsti samouništenja, jer ispred nas sve se aktiviralo. Svako malo po medijima čujemo vijesti o „prirodnim fenomenima” koji se događaju jednom u sto ili tisuću godina, pa ipak ti isti događaji postaju gotovo svakodnevnica, možemo li više vjerovati znanstvenoj zajednici koja nas konstantno umiruje kako je sve u redu dok milenijske poplave svake godine pustoše Europu, dok snijeg i tuča sve više padaju usred ljeta i dok nebo nad našim glavama postaje sve prometnije, a tlo pod našim nogama se nemirnije?
Naša zemlja se nalazi na trusnom području u kojoj su potresi manje i srednje jakosti događaju svakodnevno, pa ipak ako pogledamo nedavnu studiju koju je objavio USGS točnije krovna agencija za geofiziku SAD-a, postaje jasno da planeta prolazi kroz najintenzivniju geološku aktivnost s najvećim brojem jakih potresa i vulkanskih erupcija.
Tom Parsons geofizičar iz Kalifornije je na tu informaciju nedavno izjavio za CBS:
„U samo nekoliko godina znanstvenici sa svih strana svijeta su zabilježili rekordni broj jakih potresa, no mi još uvijek smatramo da je riječ o slučajnosti.”
Da, sigurno je riječ o slučajnosti. I dok klimatolozi današnjice svakodnevno grakću na one koji upozoravaju pored zdravih očiju da nešto ipak nije u redu, oni javnost dovode u zabludu da je sve u apsolutnom redu, a kada se dogode katastrofe i ljudi ostanu bez ičega jer ih nitko nije upozorio oni nonšalantno kažu kako se vrijeme se ne može kontrolirati, i kako oni ništa nisu mogli učiniti. Zaista je nejasno čemu uopće služe znanstvenici, klimatolozi i ostala znastvena čuda kada pokraj ‘zimskog’ ljeta mogu pričati o globalnom zatopljenju, kada ignoriraju pojave koje nisu svakodnevne nazivajući ih slučajnostima kao npr. vulkanske erupcije u svijetu, potresa, pomore riba zbog određenih frekvencija ali i drugih živih bića te sustavnih činjenica koje nam jasno govore da ipak nije riječ o slučajnosti i kako se nešto ipak događa s našom planetom.
Npr. Live Science je prva objavila studiju s neobičnim tvrdnjama kako broj velikih potresa u 2014. godini nema nikakve poveznice točnije da je u pitanju slučajno povećanje koje nikoga ne treba uznemiriti. No, prisjetimo li se tsunamija u Indijskom oceanu iz 2004. godine kojeg je uzrokovao „milenijski” potres jakosti 9,3 magnitude po Richterovoj ljestvici, te još jednog „milenijskog” potresa sjeveroistočno od obale Japana iz 2011. godine s jakošću od 9,0 po Richteru, mi se pitamo koliko je potrebno milenijskih potresa i koliko ljudi treba umrijeti od istih da bi shvatili kako se nešto zaista interesantno događa s našom planetom?
Broj potresa kao i broj vulkana koji produciraju aktivnosti i dalje rastu, a znanstvenici i dalje nemaju nikakvih objašnjenja zašto se to događa sada. Jedino što znaju je odmahivati rukom. U 2013. svjedočili smo najvećem broju vulkanskih erupcija ikada do sada, a ova aktivnost drastično se povećala i ove godine, a posebno posljednjih nekoliko mjeseci s vulkanima koji su se aktivirali u Rusiji, Peruu, Havajima, Reunion Islanda, Indoneziji i više njih na Aljasci. Vrlo je neobično da se toliko mnogo vulkana aktivira u isto vrijeme. Upravo u ovom trenutku aktivirano je 34 vulkana po svijetu a što se nije dogodilo nikada. Postoje li umjetni načini izazivanja potresa? Postoje. Koriste li se? Možda.
Za posljedicu imamo ogromne količine vulkanske prašine koja se premješta u gornje slojeve atmosfere, a upravo to može objasniti zašto dijelovi našeg planeta u ovome trenutku doživljaju osjetno hladniju klimu.
Ako se ovaj trend nastavi mogli bi smo se potencijalno suočiti s nedostatkom hrane na planetu pa i gladovanjem čovječanstva. No najzanimljivije od svega je to što klimatolozi šute, za njih brige nema. -Sve je uredu, ne radite paniku, rekli bi oni i slagali jer situacija je u najmanju ruku baš zabrinjavajuća ako ne i kaotična.
No, zabrinjavajuće je to što ovo čemu sada svjedočimo samo početak. Postoji još nekoliko velikih vulkana diljem svijeta, a zbog kojih bi se trebali zabrinuti.
Npr. Mayon, vulkan u pokrajini Albay na Filipinima pokazao je aktivnost i uzbunu 3. stupnja nakon što se aktivirao, javljeno je s filipinskog Instituta za vulkanologiju i seizmologiju. U samo nekoliko sati vulkan se aktivirao, a znanstvenici su zbog vulkanskih potresa u malom vremenskom razdoblju morali promijeniti znak za uzbunu s 2. na 3. stupanj. Ali još veća zabrinutost dolazi oko Bardarbunga. To je najveći vulkan na Islandu, a njegova erupcija uzrokovati će neviđene katastrofe.
Ovaj put prijetnja erupcije je još snažnija od one koja se zbila 2010. na najvećem od 30 vulkanskih, islandskih sustava. On je otprilike smješten u središtu zemlje, vulkan veličine 10 kilometara nalazi se nekoliko stotina metara ispod Vatnajokulli, najvećeg ledenjaka po volumenu.
Znanstvenici su zadnje aktivnosti ovog vulkana uzeli za ozbiljno jer je posljednja erupcija ovog vulkana prije 8 tisuća godina uzrokovala rascijepe i najveće vulkanske reakcije u posljednjih 10 tisuća godina.
“Vrlo je teško predvidjeti što će se dogoditi s kada će vulkan eruptirati “, rekao je vulkanolog Ray Cas s ‘Monash University’ a koji je predsjednik Međunarodnog udruženja za vulkanologiju i kemiju Zemlje.
Znanstvenici govore kako su vulkanske aktivnosti unutar 10.000 godina Bardarbunga proizvele “više lave nego bilo koji drugi vulkan na planeti.”
Bilo kako bilo istina je da smo mi pred moguće na najhladnijom zimom koju je itko od nas ikada vidio u sjevernoj hemisferi a tome su uz smanjenu sunčevu aktivnost pridonijeli i vulkani.
No da ne bi bilo da smo samo mi to rekli slijede citati britanskog novinskog članka pod nazivom ” Islandski vulkan mogao bi aktivirati Britaniji najhladniju zimu ikada”
– Ovisno o snazi eksplozije, čestice nagurane izvan zemljine atmosfere mogu izazvati desetljeća kaotičnih vremenskih prilika.
Sićušne krhotine čine milijarde štitova koji odražavaju sunčevu svjetlost od Zemlje što znači da bi zimske temperature mogle biti niže nego ikad prije, a ljeto će biti bez sunca.
Prve posljedice bi mogle biti hladna zima koja će stići u samo nekoliko tjedana s velikim razlikama u termometru, a temperature će se malo podići tek nešto prije idućeg ljeta.-Zašto naši klimatolozi o ovome šute, pitanje je sad?
Činjenica je da čovjek sada ništa ne može učiniti po tom pitanju. Već smo odavno svi trebali biti upozoreni.
To je vrsta “klimatske promjene”, svi se s time mogu složiti. Opće je poznato da vulkanske erupcije mogu uzrokovati znatno niže vremenske i globalne temperature. Čak su i teoretičari “globalnog zatopljenja” zbunjeni pa su vulkanske erupcije uzeli kao razlog zašto nema naglog porasta temperature a kako su nas to zastrašivali svih ovih godina.
Ali ako Bardarbung u potpunosti eruptira, mogli bismo naletjeti na nešto puno gore od malog “globalnog zahlađenja”.
Mi bi potencijalno zapali u zimu kojoj nema kraja, takva razdoblja je povijest više puta ispisala tako da to i nije nešto čudno.
No, problem je to što bez vrućih ljeta i obilja sunca, usjevi na planeti neće uspjeti. A globalne zalihe hrane već su sada rastegnute do samoga kraja.
Samo ovaj tjedan saznali smo da jedan od 10 ljudi na planeti već danas nema što za jesti. A što bi se dogodilo kada bi se proizvodnja globalne hrane smanjila samo za 10 posto, za nekoliko godina?
No šutnja i ignorancija znastvenika i klimatologa danas navodi nas da se ponovno zapitamo. Kome je u interesu da se o ovome šuti?
