Na mjesnom mezarju u Sućesci danas je klanjana dženaza i obavljen ukop majke Kade Ramić kojoj su u ratu i tokom genocida u Srebrenici ubijena četiri sina Sabit, Dževad, Džemo i Mehmedalija.
Sabit je poginuo tokom rata, a Dževad, Džemo i Mehmedalija nisu uspjeli preći put smrti u julu 1995. godine. Identifikovani su i ukopani u Memorijalnom centru Srebrenica- Potočari.
Dženazu su predvodili Jasmin ef. Hasić i glavni imam Medžlisa IZ Srebrenica Damir ef. Peštalić, a Kada je ukopana u blizini svog supruga Alije.
– Poznavao sam majku Kadu, poznavao sam je i smatrao da je ona uža porodica moja. Gledao sam čitavo vrijeme da tako i bude, ne samo prema njoj nego prema njenoj porodici i drugim majkama – kaže Hasić.
Dodaje da je iza Kade Ramić ostala kćerka Redžija i unuci, a da je dosta majki iz Srebrenice iza kojih niko nije ostao.
– Dosta je majki koje su otišle sa ovog svijeta, i koje neće imati koga ostaviti iza sebe. Rahmetli majka Kada bila je žena za primjer drugima. Svjedočim pred Allahom dž.š. da je to majka koja je živjela životom jedne muslimanke, prave muslimanke, koja je upućivala i druge u vjeru islam, i kojima sigurno mogu posvjedočiti bezbroj puta da i pored svega što je preživjela i doživjela nikada nije iskazala i na njoj se nije mogla primijetiti nekakva mržnja, ili nekakva osveta – rekao je Hasić.
Kada Ramić se među prvima vratila u Sućesku sa suprugom Alijom, koji je umro 2010. godine. Nakon toga je je živjela sa kćerkom Redžijom i unucima. Njenoj kćerci Redžiji je ubijen suprug u genocidu, iza kojeg su ostala djece Sedina, Sedin, Admir i Sabit koji je dobio ime po jednom od ubijenih dajidža. Iza Kadinih ubijenih sinova nije ostalo potomaka.
Više od 25 godina Kada je tugovala i živjela od uspomena na sinove. Kako je govorila svaki dan je “gledala staze po kojima su se oni kao djeca igrali”.
– Živim da se sjećam, oplakujem i uzdišem. Ne znam ni kako je insan živ nakon svega. Živi se jer se mora. Sabit je poginuo u toku rata, a Dževad, Džemo i Mehmedalija nikada nisu došli iako sam se nadala da će makar jedan doći. Našli smo ih, i ukopani su njih trojica u Potočarima. Sanjam ih često, učim im Fatihu, Jasin. Nisam ja jedina koja je izgubila sinove, mnoge su majke izgubile sinove. Svakom je njegova bol najteža, svakog njegova rana najviše boli – govorila je Kada Ramić.
