Ruanda. Istočni Timor, Mijanmar. Svijet ima okrutnu naviku ignoriranja humanitarnih katastrofa sve dok nije prekasno. Teško se riješiti starih navika, a još teže ljudi koji su meta državno vođenih programa etničkog čišćenja. No, izvještaji o masovnim koncentracijskim kampovima i kriminalizaciji Islama koji su nametnuti kineskim ujgurskim muslimanima trebaju alarmirati svakoga i bilo koga. Odmah sada.
U avgustu je panel UN-a za ljudska prava izvijestio kako je do milion ujgurskih muslimana nasilno smješteno na lokacije koje liče na masovne pritvorne kampove u Xinjiangu – autonomnoj regiji na zapadu Kine gdje živi približno 10 miliona ujgurskih muslimana. Gay McDougall, koji je na čelu UN-ovog komiteta za eliminaciju rasne diskriminacije, tvrdi kako je do dva miliona Ujgura i pripadnika drugih muslimanskih manjina primorano biti u „političkim kampovima za indoktrinaciju“.
Obim kineskog pritvaranje je zapanjujući, najmanje jedan od deset ujgurskih muslimana koji žive u Xinjiangu „nestalo je u pritvornim kampovima“. Ta cifra je još više zapanjujuća za one koji imaju članove porodice ili prijatelje zatvorene samo zbog prakticiranja svoje vjere – Islama – u regiji gdje je religija kategorično povezana sa subverzijom, separatizmom i terorizmom.
No, pritvaranje jednog miliona ljudi u Xinjinagu je samo vrh ogromne državne arhitekture etničkog čišćenja koje se provodi nad ujgurskim muslimanima. Sama fraza „pritvor“ i „koncentracijski kampovi“ odmah izazivaju povratak slika Holokausta i pritvaranja američkih Japanaca tokom Drugog svjetskog rata. Te analogije su ponukale New York Times, Atlantic i Intercept da objave nedavne tekstove o dokumentiranju kineskog stava prema Islamu kao „mentalnoj bolesti“, kao i njegov nemilosrdni cilj njegova uništavanja kroz brišući sistem etničkog čišćenja čiji je samo jedan dio masovno pritvaranje.
Ipak, veliki dio svijeta ostaje nesvjestan užasa koji se dešavaju u Xinjiangu. Štaviše, potpuno su neupoznati sa ljudima zarobljenim u stomaku supersile koja ih želi uništiti.
Ko su Ujguri?
Prikaz historije i identiteta ujgurskih muslimana ističe zašto je Kina, komunistička država koja podržava ateizam i privilegira većinski narod Han, posvećena eliminiranju ovih ljudi. Ujguri su stigmatizirana manjina na dva fronta: etničkom i vjerskom, te zarobljena u nesigurnim križanjima orvelijanske policijske države koja vidi Islam kao protivnika državno pomognutom ateizmu, kao i ujgurski identitet nadmoći etničke grupe Han.
Ujgurski muslimani su urođenički narod Xinjianga, autonomne regije na sjeverozapadu Kine koja graniči sa Mongolijom na sjeveroistoku i brojnim državama sa muslimanskom većinom na svojoj lijevoj strani. Nakon kratkog proglašenja nezavisnosti početkom 20. vijeka, Xinjiang – i veliki broj ujgurskih muslimana – anektirala je komunistička Kina 1949. godine i sve do danas ostaje pod njenom autoritarnom kontrolom.
Uz vjersku opredijeljenost, ujgurski etnicitet liči i poklapa se sa nekima susjedima iz Centralne Azije kao što su Kirgistan, Kazahstan i druge države gdje su većinom turkijski narodi. Ovu regiju ujgurski muslimani i dalje nazivaju Istočni Turkistan. U skladu sa ovim nacionalnim prikazom, ujgurski muslimani imaju i svoj jezik, Ujgur, ranije poznat kao istočnoturkijski jezik i koji govore samo ujgurski žitelji Xinjianga i njihovi sunarodnjaci u dijaspori.
Elementi ujgurske populacije u Kini su pokušavali povratiti svoju nezavisnost, govoreći kako su autohtonost i progoni osnove za odvajanje od Kine. Kineski odgovor je bio promoviranje masovnog prebacivanja Han Kineza u državno zaleđe, uključujući i Xinjiang, čime su Ujguri na kraju postali manjina u rodnoj zemlji i tako je strateški uklonjena mogućnost proglašenja nezavisnosti.
Teroristički napadi 11. septembra na SAD stvorili su nove mogućnosti za Kinu da suzbije svoje stanovnike ujgurske muslimane više od demografskog inženjeringa. Idući ukorak sa SAD-om, Peking je usvojio američku islamofobiju koju je podržavala Busheva administracija i vodio „Rat proti terorizma“ koji je povezao Islam i terorizam. Sa velikom sumnjom prema Islamu na svijetu i Globalnim Ratom protiv Terorizma u potpunosti razvijenim, Kina je iskoristila zrelu geopolitičku situaciju koja je omogućila nemilosrdne i žestoke napade na ujgurske muslimane – koristeći Islam kao način uništavanja ljudi koji odbijaju razmijeniti svoju vjeru, jezik i običaje za alternative na koje ih primorava Peking.
Kriminaliziranje Islama
Islam je ključni dio ujgurskog identiteta i vjersko izražavanje je duboko povezano sa jezikom i kulturom. No, Rat proti Terorizma je omogućio Pekingu da napadne vjerski identitet ujgurskih muslimana kako bi ne samo ukinuo nastojanja prema nezavisnosti, već došao do etničkog čišćenja širokih razmjera. Univerzalna kriminalizacija muslimanskog izražavanja, u zapadnim i istočnim državama, omogućila je Kini da prva „baci Ujgure pod geopolitički autobus“. A proteklih ih je godine u potpunosti pregazila sa povezanim setovima odluka do te mjere da američka ili francuska islamofobija izgledaju kao šetnja.
Ipak, razumijevanje širine i dubine kineskog progona ujgurskih muslimana se u potpunosti otkriva kroz originalni cilj: a to je transformacija i brisanje, ne progon terorista. Kriminaliziranje i politiziranje Islama, najbližeg i najsvetijeg identifikatora ujgurskog identiteta, način je kroz koji Peking želi ispuniti svoj cilj. Kina je 2015. godine ograničila studente, nastavnike i druge civilne radnike iz redova ujgurskih muslimana da poste tokom mjeseca ramazana, što je bilo prošireno mimo građanskih granica kroz policijsku iznudu i prismotru domaćinstava tokom svetog muslimanskog mjeseca.
Ovu zabranu su pratile, kako navode iz Human Rights Watcha, stalne provjere ujgurskih imama, detaljna prismotra džamija, uklanjanje religioznih učenika i nastavnika iz škola, restrikcije ujgurskim muslimanima u komuniciranju sa porodicom ili prijateljima van Kine, te provjere literature koja se daje u školama u Xinjiangu.
Dok je Xinjiang brzo postao zatvor na otvorenom za ujgurske muslimane proteklih godina, otvoreno pokazivanje vjere bi muslimana direktno poslalo u jedan od najgorih kineskih zatvora: pritvorni centar za „liječenje“ od Islama i gušenje ujgurskog naroda
Pritvor i etničko čišćenje
Zabranjivanje obilježavanja ramazana poslalo je jasnu poruku Ujgurima tokom najupečatljivijeg perioda muslimanskog života: kažnjavanje izražavanja Islama će proći nekažnjeno. Kroz državnu zabranu ramazana, koja je utukla kamen temeljac ujgurske kulture i života, i poslije svetog mjeseca je guran stav države da je Islam „ideološka bolest“ koja mora biti, ne samo krivično gonjena, već i patološki liječena.
Kampovi za pritvor, nazvani „centri za preobrazovanje“ u državi, rasli su i brojem i kapacitetom od početka 2013. godine. Unutar ovih krcatih kampova, državni agenti su liječili bolest (Islam) kroz litaniju užasa, poput primoravanja Ujgura da jedu svinjetinu i piju alkohol (oboje su zabranjeni u Islamu), učenju napamet i recitiranja pjesama Komunističke partije, prisilni rad, učenje mandarinskog jezika i drugih sistema obuke napravljenih da istjeraju njihovu vjeru i kulturu iz pritvorenih.
Zatvoreni, otuđeni od doma i porodice, 10 do 20 posto ujgurskih muslimana iz Xinjianga trenutno trpi ili je prošlo kroz horore najveće mreže kampova za pritvor od Drugog svjetskog rata. Oni koji se opiru u njima su dodatno mučeni, a brojni su dokumentirani dokazi o smrtnim slučajevima njihovih članova porodica ili njihovih nestanaka. Većina pritvorenih su muškarci, a kineske vlasti su nadomjestile nejednako pritvaranje muškaraca kroz prisilne brakove ujgurskih muslimanskih žena sa (nemuslimanskim) muškarcima grupe Han. Tako se dalje umanjuje brojnost ujgurskih muslimana i ojačava hegemonija Hana.
Prijetnja pritvorom je strah koji lebdi nad Xinjiangom kao crni oblak i teško pada na um svakog ujgurskog muslimana. Zaista, „pritvori i strah od pritvora su postali neizbježan dio svakodnevnog života“. Ovaj strah je oružje koje kineska Vlada koristi kako bi spriječila i zabranila Ujgurima prakticiranje vjere, dovođenje sveprisutne policije u muslimanskim zajednicama gdje se prisluškuju komšije, kolege sa fakulteta i sa poslova pa se tako dobijaju podaci, a špijuni, u potezu koji je možda najbezočniji, regrutiraju ujgursku djecu da prate i ukazuju na vlastite roditelje.
Big Brother je možda najblaži izraz, jer su kineske vlasti bukvalno regrutirale bilo koga i svakoga iz zajednica ujgurskih muslimana da učestvuju u projektu iskorjenjivanja Islama.
Ispiranje dječjih mozgova
Prošle sedmice je Sigal Samuel u Atlanticu napisao: „Kineska čistka je natjerala Ujgure u Xinjiangu da se zabrinu da će ih vlastita djeca prijaviti, bilo slučajno ili zbog toga što ih nastavnici pozivaju da špijuniraju svoje roditelje“.
Samuelov rad je potakao diskusiju o užasima koji se dešavaju u Xinjiangu i mimo centara za pritvor što je otvorilo prolaze da otkrivanje ostalih krakova kineskog programa etničkog čišćenja; posebno onih koji za metu imaju ujgursku djecu.
Kineski projekat razbijanja porodica, osnovnog elementa strukture društva ujgurskih muslimana u Xinjiangu, provodi se kroz stalne programe pozivanja djece da prijavljuju vjerske aktivnosti njihovih roditelja učiteljima i nastavnicima koje kontrolira država.
Na meti su i formalne institucije državnih sirotišta gdje sinovi i kćeri pritvorenih Ujgura prolaze program kulturalnog pranja mozga i asimilacije napravljenog po mjeri djece.
Unutar ovih sirotišta gdje su djeca „stara između šest mjeseci i 12 godina zatvorena kao životinje na farmi“, kineske vlasti provode možda ključni aspekt programa etničkog čišćenja: obrađuju cijelu generaciju ujgurskih muslimana da okrenu leđa svojim roditeljima, vjeri i kulturi, a prihvate ateizam, mandarinski jezik i običaje Hana koje njeguje Peking.
Oduzimanje ujgurskom narodu vlastite budućnosti, njihove djece, stvara put ka daljem umanjenju 10-milionske zajednice ujgurskih muslimana, nacije koja je postojala prije nastanka moderne kineske države.
Čeka se svijet
U utorak, 4. septembra, objavio sam Tweet o pritvaranju jednog miliona ujgurskih muslimana koji je postao viralan i, što je bitnije, privukao pažnju ujgurskih muslimana u dijaspori. Jedan ujgurski student (čije ime neću objaviti iz straha da će Kina možda vršiti odmazdu nad njim ili njegovom porodicom) iz Engleske me kontaktirao i podijelio svoje intimne priče o suđenjima njegovim članovima porodice i šta su oni, kao i njegovi prijatelji, doživjeli u kampovima za pritvor.
Kao i mnogi, posvetio sam se krizi zbog lanca vijesti koje dokumentiraju pritvaranje jednog miliona ujgurskih muslimana, alarmiran kako je slaba pokrivenost toga u glavnim medijima – i kako svijet ne samo da ne odgovara, već i ne zna šta se dešava.
„Čekamo reakciju svijeta“, napisao mi je taj student na Twitteru, kao uvod u stav koji će otkriti jačinu državnog nasilja nad njegovim narodom.
„Čekamo da svijet spozna ko smo mi“, završio je. Osnovna molba koju Kina efikasno pokušava prikriti dok sistematski brani i kažnjava svaki trag života ujgurskih muslimana. Kako bi mogli spoznati program progona koji Kina provodi nad ujgurskim muslimanima, prvo moramo znati ko su oni kao narod. Oni su ponosni ljudi čiji je jedini zločin život na zemlji koja je uvijek bila njihova i izražavanje vjere i kulture koja je duboko ukorijenjena u toj zemlji.
Priznavanje njihovog postojanja, kao globalna zajednica, osujećuje samu bit kineskog programa etničkog čišćenja: odbacivanje identiteta ujgurskog muslimana i njegovo uklanjanje iz sjećanja. Još nije prekasno za nas, za sve nas, da znamo ko su Ujguri i, zatim, pomognemo sprečavanje nove svjetske humanitarne katastrofe.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
