“Washington post” je objavio nove satelitske snimke logora za prevaspitavanje u Sjevernoj Koreji.
Ovakvi logori postoje širom zemlje i namijenjeni su za počinioce lakših prekršaje. Njih ne vode pripadnici tajne policije, već obični zatvorski čuvari. U niima su uvjeti života i rada su jezivi, ali iz njih se ipak može izići živ, jednog dana. Za razliku od logora u kojima su politički zatvorenici. O ovim logorima brigu vodi Ministarstvo javne sigurnosti.
Stručnjak za Sjevernu Koreju Dejvid Hak (David Hack) je rekao da su “mnogi od ljudi u tim zatvorima zbog gotovo nevjerovatnih stvari, koje u drugim zemljama i ne predstavljaju nikakav problem.”
Zatvorenici u logorima za prevaspitavanje prisiljeni su na težak rad kao što je rad u rudniku, gladuju i mnogi su na ivici smrti.
Tu završe i oni koji su, na primjer zaradili previše novca na pijaci do onih koji su pokušali da pobjegnu iz zemlje. Jeziva ispitivanja i mučenja prolaze i ovi civilni kao i politički zatvorenici, koji su protestovali ili govorili protiv režima. Politički zatvorenici u logore odlaze doživotno. Često i sa tri generacije članova njihovih porodica.
Kratke kazne
U Sjevernoj Koreji postoje i kratke kazne prinudnog rada do godinu dana, za manje prekršaje, ali također u užasnim uvjetima. Ujedinjene nacije smatraju da Sjeverna Koreja danas ima 120.000 zatvorenika u logorima. Satelitski snimci svjedoče o tome da logori imaju visoke zidove, na njima bodljikavu žicu, čuvarske tornjeve, spavaonice, radionice ili rudnike smještene unutar ili pored logora/zatvora.
Bivši čuvari i bivši zatvorenici svjedočili su da je to uobičajena praksa u logorima, i da zbog gladi, napornog rada i nedostatka lijekova u zatvorima umire zastrašujuće mnogo ljudi. Jedan od satelitskih snimaka pokazuje i da se gradi novi logor, odmah pored jednog za političke zatvorenike koji je u svom sastavu ima i kamenolom.
Kakve su kazne ilustruje nekoliko navoda iz UN-ovih izvještaja o stanju ljudskih prava u Sjevernoj Koreji. Na primjer, onaj ko učestvuje u neredima ili demonstracijama s ciljem rušenja države, može ako ne dobije smrtnu kaznu da dobije doživotnu robiju uz “prisilan rad”.
