Na prvi pogled, Katar se ne razlikuje od ostalih zemalja Arapskog poluotoka. Njegova glavna odlika je visok životni standard, bogatstvo i ekstravagancija kojom, jednostavno, odiše. Dakle, govorimo o kraljevini koja se prostire na svega 11.000 kvadratnih kilometara sa manje od milion stanovnika i koja se trenutno smatra najbogatijom zemljom na svijetu.
Nije ovo zemlja koja bi se mogla pohvaliti bogatom historijom i osebujnom tradicijom. Do sredine pedesetih godina 20. stoljeća njegovo stanovništvo bilo je koncentrirano uglavnom na sjeveru, bliže Bahreinu i živjelo je od ribarenja i morskih bisera. Otkrićem nafte i zemnog plina sve se povlači prema jugu.
Siguran grad
A sada dobro otvorite oči, jer sve što ćete pročitati, živa je istina. Katar ima dovoljno plina da zagrije cijeli Antarktik. Onaj ko odluči graditi kuću, dozvolu dobiva za dan, a polovinu uloženog novca vratit će mu država. U Kataru se ne plaća porez, što je mamac za više od milion stranaca iz cijelog svijeta koji su poslovno angažirani u ovoj zemlji. Zdravstveno i penziono osiguranje, kao i školarina, ne idu na teret građana. Doha je, kažu, najsigurniji grad na svijetu.
Složit ćete se da je sasvim opravdana šala koja se nerijetko može čuti i koja kaže da je siromašan onaj Kataranin koji ima jednu kuću, jedan auto i jednu ženu.
U današnje vrijeme skoro polovina od ukupnog broja populacije naseljava Dohu, prijestonicu koja je utemeljena 1850. godine pod imenom El-Bida i koja infrastrukturom ostavlja bez daha. U ovom gradu naići ćete i na najvrednije primjerke iz islamske umjetnosti, bogate kolekcije knjiga prikupljene iz cijelog svijeta i skupocjene umjetnine svjetskih imena. Zaputite li se u ovu zemlju, lako ćete naići na koncert Bečkog filharmonijskog orkestra ili ćete sresti sportske zvijezde poput Lea Mesija.
Trend razvoja malog kraljevstva teško da može pratiti ijedna zemlja na svijetu, pogotovo od 2010., kada mu je FIFA dodijelila organizaciju Svjetskog prvenstva u nogometu, koje će se održati 2022. godine.
Fudbal ih tako uvodi u utrku s vremenom, u kojoj lagano pobjeđuju. Katarani su prvi domaćini čiji su stadioni klimatizirani. Kapacitet “Khalifa” je 55.000 mjesta i, iako ima otvoren krov, dok je napolju 55, na tribinama se osjeća prijatnih 25 stepeni. U blizini stadiona nalazi se hotel visine od 320 metara, na kojem se nalazi baklja. Kada je upaljena, vidi se iz svih dijelova grada. Zbog predstojećeg prvenstva, u Dohi je započeta i gradnja metroa.
I novi emir Tamim bin Hamad bin Halifa el-Tani, koji je na mjesto oca šeika Hamada postavljen krajem juna, odlučan je da od svoje zemlje napravi kraljevstvo u koje bi svako poželio doći. Ovaj tridesettrogodišnjak i ujedno najmlađi arapski lider za preuzimanje funkcije pripremao se deset godina, a posebno je zainteresiran za promociju zemlje kroz sportske događaje.
Doha je poznata i po nasipima vještačkih otoka. Njihovo nastajanje veže se za priču o vlasništvu koje je u ovoj zemlji uskraćeno strancima. Naime, ne postoje nikakve bračne ili rodbinske veze na osnovu kojih biste mogli postati državljanin Katara, čak i ako u njemu živite dugo godina. Vlasnik zemlje ne može biti stranac pa su se dosjetili nasipa u moru. Upravo te zgrade izgrađene usred mora postale su imovina stranaca.
Jedan od najpoznatijih otoka je “Perla” – naselje u obliku školjke, s biserom u sredini, načičkano luksuznim šoping-centrima, modernim soliterima i basnoslovnim jahtama.
Najljepši pogled na “Perlu” pruža se iz hotela “Hayat”, u kojem Katarani vole provesti vikend. Čuveni “Hayat” ima jedan od najluksuznijih spa centara na svijetu. U njemu su slavine zlatne i odvojene sobe za zaljubljene parove.
Inače, Katarani žive isključivo u kućama, a stranci u stanovima. Pristojan stan može se unajmiti za 700 dolara mjesečno ili kupiti za, otprilike, pola miliona. U njihovim životima veliku ulogu igraju šoping-molovi, jer na ljetnoj temperaturi koja doseže 50 stepeni, oni su jedino mjesto gdje se mogu družiti, ići u kino, šetati, zabaviti, voziti gondolama… Disanje je tokom dana skoro nemoguće i apsolutno sve je klimatizirano, pa i autobuska stajališta.
Savršena kopija Venecije i velika atrakcija je mol “Villaggio”, u kojem se nižu radnje svjetskih brendova, restorani i, na kraju, klizalište.
I hipodrom je klimatiziran kao i hotel za konje, u kojem je smješteno čak 500 ljepotana iz svih krajeva svijeta. Smješteni su u luksuznim boksovima, sa skupocjenom opremom i bazenom dubokim tri metra, ali i s ostalim blagodatima za omiljene životinje kraljevske porodice.
Konji su omiljena zabava starog šeika Hamada, koji je, praktično, osnovao državu. Utrke se održavaju od oktobra do maja, kada je i špic sezone u ovoj zemlji. No, turistima su daleko uzbudljivije utrke dugonogih kamila, koje jure po pijesku i do 40 kilometara na sat.
Utjecaj Moze
Uprkos tome što Katar ima kralja, čitav emirat diše u ritmu koji mu je dala kraljica-majka, supruga šeika Moza Bint el-Naser. Ova prelijepa žena učinila je više za svoju zemlju od svih dosadašnjih vlada.
Zahvaljujući njoj, žene nisu samo počele skidati veo, već na katarskom državnom univerzitetu svake godine diplomira 150 mladića i 800 djevojaka. Šetalište pored mora najbolji je dokaz ženske superiornosti, jer na sedam kilometara dugačkoj stazi mogu se vidjeti samo žene kako šetaju i leže na travi, pa čak i usred noći, dok je muškarcima zabranjen ulaz u park.
Suk je idealno mjesto za sve. Naročito za ispijanje kafe uvečer i pušenje nargile s ukusom jabuke. Ovdje se prodaju ćilimi iz Bagdada, začini iz Irana, masline iz Sirije, egipatski pamuk, papagaji iz Australije. Nažalost, originalni suk praktično ne postoji, jer je u cjelini rekonstruiran. Svaki pedalj je čist i, zahvaljujući klima-uređajima, rashlađen.
I Zlatni suk se, također, nalazi u zgradama iz šezdesetih godina, ali sjaj koji šljašti iz njega, čini ga vječnim. Pored zlatnog nakita za svaki dio tijela, ovdje se mogu kupiti i prelijepi biseri, a cijena je kao i svuda na Orijentu – relativna.
Kultura je važan dio života u Dohi, a turisti najviše uživaju u kulturnom selu Katara. U ovom naselju, koje je osmislila Moza, nalaze se vile za umjetnike, lijepe plaže, restorani, galerije, kino i amfiteatar s hiljadu mjesta i fantastičnom akustikom. Kompleksom dominira spomenik posvećen ženi.
Za to vrijeme, muškarci mogu ludovati po pješčanim dinama visokim i do 200 metara te se džipom spuštati sve do strmih morskih bara koje se tokom noći stvaraju nedaleko od obale. Skupi, veliki i brzi automobili omiljena su zabava muškaraca u ovoj zemlji. Njihova razonoda ogleda se i u lovu na sokole, a omiljena zabava je odlazak u rezervat jednoroga. Naravno, riječ je o bijelom oriksu sa dva roga, koji je, zahvaljujući svojoj eleganciji, bio inspiracija za bajke o ovoj mitskoj životinji. Oriks je nacionalni simbol, a najveći broj ovih prelijepih životinja živi u utočištu El-Maha, udaljenom sat od glavnog grada.
Uzgajaju sokolove
Sokolove, pak, uzgajaju iz zadovoljstva, zbog lova i kao statusni simbol. Dobri sokolovi žive po tri decenije, a uvoze ih iz Irana, Uzbekistana i Srbije. Mlad soko košta od 2.000 do 10.000 eura, a dokazano dobar lovac i do dva miliona dolara.
Za turiste, neizbježan je i odlazak u Muzej islamske umjetnosti, u kojem će se posjetioci diviti perzijskim tepisima, prelijepim turskim mozaicima i preciznim rezbarijama iz Damaska, ali i arhitekturi kubiste Peija, koji je izgradio fantastičan hol u stilu minareta iz Samare.
U Dohi su angažirani i najbolji kuhari svijeta tako da je i njihova hrana veoma ukusna. Masline iz Tunisa, feta sir iz Grčke, losos iz Škotske ili svježe maline iz Arilja, mogu se kupiti u svakom trenutku. Svaki obrok je pravo slavlje, a dobra vina mogu se popiti na svakom mjestu. Ipak, Katar je zemlja s najmanjim brojem gojaznih.
Policajac zvani Vakif
Početkom četrdesetih godina prošlog stoljeća u Dohi je postojao samo jedan kružni tok na kojem je po čitav dan stajao policajac. Ljudima je bilo čudno kako može toliko izdržati pa su čitav suk nazvali Vakif – što znači uspravan. I danas policajci nose istu uniformu kao prije sedamdeset godina, kada je zemlja bila pod britanskim protektoratom.
Kult ljepote
Muškarci u Kataru veoma drže do sebe, obučeni su u savršeno bijele haljine, uredno su obrijani i namirisani francuskim parfemima. I danas ovdje postoje tradicionalne berbernice, a mnogi turisti uživaju u tretmanu popularno nazvanom “ful gulfi”, koji podrazumijeva šišanje, pedikir, manikir i masažu.
U ovoj zemlji vlada kult ljepote i sportskog načina života pa čim ulicom prošeta “elegantno popunjen” muškarac, svima je jasno da je iz neke od okolnih zemalja.
