Njemačka tajna služba BND se prvi put izjasnila u aferi sa industrijskom špijunažom po nalogu američke sestrinske službe NSA. U dokumentu predatom Bundestagu, BND priznaje da je američkim kolegama omogućila da špijuniraju preduzeća iz Evropske unije pa i članove francuske vlade, ali da to nije donijelo nikakva posebna saznanja. To objašnjenje nije bilo dovoljno članovima anketnog odbora Bundestaga koji istražuju aferu sa nadzorom nad građanima do koje je došlo još 2013. sa prvim otkrićima Edvarda Snoudena. Oni su vladi u Berlinu postavili ultimatum prema kome ona do četvrtka (7.5.) mora da se izjasni o svemu; u suprotnom će protiv vlade biti podnijeta tužba.
Vlada, koja je do sada o svemu ćutala, nagovještava nešto kao spremnost da se o svemu otvoreno razgovara; to su, međutim, samo pojedinačni signali – izjave koje mogu da znače sve, a ne moraju ništa – a sračunate su na umanjivanje dimenzija i značaja skandala. Tako je, na primjer, portparol vlade Štefen Zajbert rekao da se razumije da će kancelarka rado razgovarati sa Anketnim odborom ukoliko on to bude htio. A vicekancelar i ministar privrede Zigmar Gabrijel prenosi da mu je kancelarka čak „dvaput rekla“ da osim slučaja špijuniranja koncerna EADS, druge industrijske špijunaže – nije bilo, što, opet, izgleda kao uobičajena metoda priznavanja samo i jedino onoga što je javnost već saznala.
Erbas priprema svoju tužbu
U međuvremenu je i državno tužilaštvo pokrenulo proceduru sa ciljem da se utvrdi da li postoji početna sumnja da je vlada počinila krivično djelo. Opozicija smatra da je to sasvim sigurno: „Riječ je o političkoj i privrednoj špijunaži, a to je kažnjivo kao veleizdaja“, rekao je šef poslaničkog kluba Ljevičarske stranke Gregor Gizi. Njegov kolega iz stranke Zelenih, Anton Hofrajter, smatra da bi afera mogla da se proširi: „Strahujem da će na svjetlost dana izaći mnogo više stvari nego što nam je do sada bilo poznato.“
Podnošenje tužbe je najavio i koncern Erbas: prema informacijama magazina Špigel, sve više indicija govori u prilog tome da su tu firmu godinama špijunirale tajne službe zemalja potpisnica sporazuma o međusobnom nešpijuniranju (SAD, Kanada, Australija, Novi Zeland i Velika Britanija). Otkriveno je i da je špijuniran i jedan Nijemac zaposlen u Erbasu – zadužen da od vlade traži dozvole za izvoz oružja. Sve to je izazvalo oštre reakcije i mnogih političara vladajuće koalicije. Tako je Jasmin Fahimi naglasila da je kancelarski ured (inače nadležan za kontrolu rada BND) „potpuno zakazao“. „Sve izgleda kao da je BND služila kao alatka NSA“.
Zavisnost od SAD i optužbe za veleizdaju
Od premijera njemačkih saveznih pokrajina, do sada je na razvoj čitave afere reagovao samo premijer Donje Saksonije Štefan Vajl, koji je dosadašnje ponašanje vlade nazvao „predstavom iz ludnice“ i rekao da je „trenutno stanje nepodnošljivo“ i da „vlada mora prestati da mulja“. Razumljivo je što se u diskusijama na radiju i televiziji sada često govori o zavisnostima u međunarodnoj politici i da se često ponavlja pitanje: koliko Njemačka uopšte smije da se protivi Vašingtonu? Pitanje je vrlo osjetljivo u svjetlu najnovijih optužbi n aračun kancelarskog ureda.
