Do novogodišnje noći je dogovor u okviru Evropske unije o jedinstvenoj izbjegličkoj politici djelovao malo vjerovatno. Od te noći – u kojoj su mnoge izbjeglice masovno napastvovale žene u Njemačkoj, a policija eklatantno zakazala – taj dogovor postao je potpuno nemoguć, a sa njim i smislena raspodjela izbjeglica. Reakcije na divljanje „seks-rulje“, kako su je nazvali tabloidi, posebno su jasne u istočnoj i srednjoj Evropi. Suština izjava koje smo čuli iz Poljske, Češke, Mađarske i Slovačke je da su izbjeglice opasne posebno ako su islamske vjeroispovijesti.
Sada Merkelova mirne duše može da zaboravi na svoju inicijativu da se raspodjela izbjeglica u Evropi reguliše na duže staze umjesto da se odvija sporadično i na dobrovoljnoj bazi. Šef slovačke vlade Robert Fico ne želi da pusti muslimanske izbjeglice u zemlju. Namjerio je da se svim sredstvima brani protiv nametnute raspodjele izbjeglica i tražilaca azila. Već je predao tužbu Evropskom sudu. Krivična djela iz Kelna, Hamburga, Štutgarta i u međuvremenu i Helsinkija su lijepo isporučila Ficu sve argumente koji mu trebaju.
Češki predsjednik, nova ultrakonzervativna poljska vlada, mađarski premijer i ostali u tom dijelu Evrope svim srcem će stati iza Ficovih riječi. I ne samo oni. Ksenofobni populista Gerd Vilders u Holandiji iz petnih žila proklinje evropsku izbjegličku politiku. Time stavlja pod enormni pritisak premijera Marka Rutea, koji trenutno predsjedava Evropskim savjetom. U drugim državama može se posmatrati slična šema: pritisak na aktuelne vlasti raste u Danskoj, Švedskoj, Finskoj, ali i u samoj Njemačkoj.
Na talasu iz Kelna jaše se i van granica Evrope. Republikanski predsjednički kandidat Donald Tramp koristi događaje za svoju izbornu kampanju. „Njemačka je masovno napadnuta od strane migranata, koje je sama pustila“, piše na Tviteru Tramp koji inače namjerava da zabarikadira granice Sjedinjenih Država.
U Njemačkoj voda još jače kreće na vodenicu desnopopulističke partije Alternativa za Nemačku i grupa demonstranata koje već mjesecima protestuju protiv navodne islamizacije Zapada. Broj desničarski motivisanih napada na izbjegličke domove u Njemačkoj nikada nije bio tako visok kao danas. Savezna kancelarka je dakle u svojoj zemlji pod velikim pritiskom – a poslije napada u Kelnu mora da primi k znanju i da je s evropskom izbjegličkom politikom svršeno prije nego što je i počela.
Pri tome je raspodjela izbjeglica u sve zemlje EU koje su dio Šengena bila centralna ideja u savladavanju velikog priliva ljudi iz Sirije, Afganistana, Iraka, Eritreje i sjeverne Afrike. Bez uređene redistribucije izbjeglica će države na spoljnim granicama EU – Grčka i Italija – i dalje jednostavno propuštati izbjeglice dalje. Nijedna država s Balkanske rute neće ih zadržati i primiti. Ići će dalje, do Njemačke. Tako neće doći do „značajnog“ smanjenja broja izbjeglica, koje je kancelarka Merkel obećala pobunjenoj sestrinskoj partiji iz Bavarske. Merkelova više ne može da se nada evropskoj solidarnosti.
Slovački premijer Robert Fico neće ni za jotu odstupiti od svojih stavova najmanje do marta kada su izbori na kojima želi da osvoji novi mandat. Igra slučaja je htjela da od jula, ako dobije izbore, Fico po principu rotacije preuzima predsjedavanje Savjetom šefova država i vlada EU. Trebalo bi da s tog mjesta zapravo traži kompromise u izbjegličkoj politici i zaštiti spoljnih i nacionalnih granica. Od toga neće biti ništa. Slovačka upravo pred Evropskim sudom praktično tuži većinu članica EU zbog izbjegličke politike. U međuvremenu sve više evropskih kolega smatra da je politika njemačke kancelarke pogrešna. Vjerovatno je ona ta koja će morati da popusti ili – ode.
Zabrinjavajući događaji iz Kelna su ionako teško stanje u EU učinili skoro bezizglednim. Oni bi mogli da budu početak kraja Angele Merkel, nekada tako moćne u cijeloj Evropi.
