Poslije raspada SSSR-a i demontiranja VarĆĄavskog pakta imperijalistiÄke sile u cilju ostvarivanja ekstremne profiti âorganiziranoâ na politiÄkoj sceni plasiraju nasilje sa âislamskimâ predznakom. NeÄu se baviti suĆĄtinom planiranih agresija na Afganistan, Libiju, Irak, Siriju, Jemen… veÄ Äu pokuĆĄati radi lakĆĄeg razumijevanja aktuelnih politiÄkih gibanja baciti zraÄak svjetlosti na praskozorje islamske religije.
Dakle, podjele meÄu muslimanima poÄele su odmah nakon preseljenja plemenitog poslanika Muhammeda, Bog blagoslovio njega i njegov Äisti i plemeniti rod. Za vrijeme halife Osmana i izbora Imama Alija za halifu izmeÄu ostalih pojavio se i pokret haridĆŸija. Duhovno zakrĆŸljala, intelektualno ograniÄena i istinski primitivna grupacija nije priznavala nikakav autoritet osim BoĆŸije Knjige, Kur’ana. Apsurdnost njihovog poimanja vjere izmeÄu ostalog ogledao se i u Äinjenici da tumaÄenje kur’anskih ajeta nisu uzimali od duhovnih autoriteta, veÄ su sami proizvoljno po vanjskom znaÄenju shvatali poruku. GledajuÄi formu haridĆŸije su saÄinjavali poboĆŸni ljudi ali oni su bili neznalice, prostog i primitivnog duha i od unutarnje dimenzije Islama nisu posjedovali niĆĄta. Uskogrudi i potpuno neobrazovani, moralno otupjeli i kulturno zapuĆĄteni nisu prihvatali nikakav argument ili dijalog osim sablje. Zato Imam Ali nije imao izbora i morao se vojno sukobiti sa njima. U tom sukobu haridĆŸije su doĆŸivjele takav poraz da se nikada poslije toga nisu oporavili.
ImajuÄi ove historijske Äinjenice u vidu aktuelne teroristiÄke organizacije sa raznim âislamskimâ predznacima doista predstavljaju najveÄe zlo savremene civilizacije. Primitivni i potpuno moralno i kulturno zapuĆĄteni predstavljaju prvorazrednu antiislamsku reklamu. Inicirani od strane kreatora svjetskog poretka, postali su oruÄe u rukama plutokracije ruĆĄeÄi drevne drĆŸave i uniĆĄtavajuÄi ĆŸivote miliona nevinih ljudi, razarajuÄi neprocjenjiva kulturna dobra. Trenutno na zemaljskoj kugli ne postoji brutalnijih i bezobraznijih karikaturista koji vrijeÄaju Islam i plemenitog poslanika, Bog blagoslovio njega i njegov Äisti i plemeniti rod od pomenutih grupacija. Zaista, danaĆĄnji pobornici âIslamske drĆŸaveâ osim FORME nemaju ama baĆĄ niĆĄta islamsko u sebi i kao takvi predstavljaju direktne duhovne potomke haridĆŸija koje imperijalisti koriste za ostvarivanje svojih ciljeva na Bliskom i Srednjem istoku.
Svako ko je imao prilike proÄitati bilo ĆĄta iz ĆŸivotopisa plemenitog poslanika Muhammeda a.s. mora priznati da aktuelne teroristiÄke formacije nanose najveÄu ĆĄtetu upravo muslimanima. Plemenitost posljednjeg BoĆŸijeg poslanika svjedoÄi izmeÄu ostalih i ova predaja koja govori o njegovom odnosu prema ĆŸivotinjama. Dakle, u konkretnom sluÄaju radi se o njegovom odnosu prema maÄki, koja je zaspala na rukavu njegove haljinke. I dok je maÄka spavala zaÄuo se ezan (poziv za molitvu). Plemeniti poslanik je odsjekao rukav na kojem je maÄka spavala, ustao i otiĆĄao u dĆŸamiju. MoĆŸete li zamisliti plemenitost i uzviĆĄenost Äovjeka koji odsjeca rukav jedine haljinke kako ne bi probudio usnulu maÄku? Pomenuti dogaÄaj dovoljno govori o njegovom odnosu i poĆĄtivanju prava Allahovih robova bez razlike da li su u pitanju ljudi ili ĆŸivotinje.
Sramno, drsko i bezobrazno je povezivati pomenute teroristiÄke formacije sa islamskim svjetonazorom! Historijska je Äinjenica da se poslanik svim silama trudio da izbjegne ratovanje i da je u ratne sukobe ulazio jedino onda kada nije imao izbora. I tada, kada nije imao drugog izbora, kada je bio prinuÄen ratovati, strogo je zabranjivao nasilje. Njegova izriÄita naredba kojom zabranjuje sjeÄu drveÄa, koriĆĄtenje vode kao vid iznurivanja protivnika, odnos prema zarobljenicima, tuÄim materijalnim dobrima antalogijski je primjer odnosa pobjednika prema poraĆŸenim. Njegova naredba izdata vojsci kojom je komandovao kada su naiĆĄli na manastir i monahe u njemu: âOstavite ih na miru sa njihovom vjerom.â Dovoljno govori o plemenitosti Äovjeka poslatog kao Milost svim svjetovima. Zato je Imam Ali, Bog ga blagoslovio poslije sukoba sa haridĆŸijama upozorio vjernike:
âDoÄi Äe ljudima vrijeme kada od Kur’ana neÄe ostati niĆĄta osim slova Njegova, a od Islama niĆĄta osim Imena njegova. DĆŸamije njihove u danima tim bit Äe velike u pogledu graÄenja ali puste u pogledu upuÄivanja. Oni koji Äe boraviti u njima i koji Äe ih posjeÄivati bit Äe najgori meÄu stanovnicima Zemlje. Od njih Äe se ĆĄiriti smutnja i njima Äe se sve krivo sklanjati. Ako se neko izdvoji iz toga oni Äe ga baciti natrag u to. A, ako neko odstupi natrag iz toga, oni Äe ga gurnuti tome. Allah uzviĆĄeni kaĆŸe: âKunem se Sobom izaslat Äu na njih iskuĆĄenje u kojem Äe i razboriti biti pometen!â I On Äe uÄiniti tako. TraĆŸimo od Boga da nas saÄuva padanja u nemar.â
Dakle, bez imalo sumnje odavno smo prema drevnim istoÄnjaÄkim uÄenjima duboko zagazili u Tamno vrijeme (Kali-Yuga) ili prema islamskom uÄenju Posljednje vrijeme (Ahir-i-Zeman). Zato, o ljudi, budite svjesni Boga, jer Äovjek nije stvoren bez svrhe, niti je zaboravljen od Boga. Ovaj svijet jeste lijep ljubiteljima komfora, ali je buduÄi mnogo ljepĆĄi. Ma koliko nam se Äinilo da pojedini ljudi uĆŸivaju u ovom svijetu, Äovjek koji uspije Äak i u maloj mjeri na Onom svijetu je jedino istinski sreÄan Äovjek. Tragedija izbjeglica iznova dokazuje da postoje samo ljudi i neljudi.
Autor: Ibrahim ÄikiÄ