Ne tako davno bi bilo nezamislivo vidjeti Tursku, dugoročnog američkog saveznika i istaknutog člana NATO-a, na listi država koje su na meti Sjedinjenih Američkih Država i na udaru prijetnji Washingtona jakim ekonomskim i političkim sankcijama.
Veze između Washingtona i Ankare su zategnute u posljednje vrijeme zbog mnogo ključnih stvari kao što su različita gledanja stanja u Siriji, presuda turskom bankaru u SAD-u, dogovoru o kupovini sistema projektila S-400, obustava isporuke Turskoj vojnih mlažnjaka F-35 i neodlučnost Washingtona da izruči lidera Gulenističke Terorističke Grupe (FETO) Fethullaha Gulena.
Isto tako, slučaj pastora Andrewa Brunsona, zatvorenog u Turskoj po optužbama za terorizam, gorio je slično sporom fitilju skoro dvije godine, da bi bio potpaljen proteklih sedmica američkim prijetnjama Turskoj velikim sankcijama ukoliko odmah ne bude oslobođen.
Žestok udar
Veoma je jasno da je evanđeoski pastor postao ključno pitanje tursko-američkih odnosa jer su bijeli evanđelisti odigrali ključnu ulogu u izboru Trumpa 2016. godine. I sada se Trump čini veoma odlučnim u djelovanjima na konsolidiranju centralne baze moći kako se približava izborima u sredini mandata koji će biti održani u novembru. Nažalost, stvaranjem haosa u turskoj ekonomiji i njenim finansijskim tržištima, Trumpova administracija je dovela bilateralne odnose dvije države u teško rješivu i dugoročnu krizu.
Vijesti o sankcijama dodatno su potresle finansijska tržišta, pa je turska lira pala na rekordno nizak nivo u odnosu na američki dolar ove sedmice. U jednom trenu u ponedjeljak, jedan je dolar vrijedio 7,2 lira. Nakon nedavnog pada, lira je postala valuta sa najlošijim kretanjem ove godine, premašivši argentinski pesos. Turska ekonomija, koja je bila već u krhkom stanju prije sankcija, bez sumnje je doživjela žestok udar zbog dešavanja sa monetom.
Uprkos unutrašnjim i vanjskim udarima, turska ekonomija je rasla veoma brzo i veoma iznad svoje potencijalne stope rasta u protekle dvije godine. Izvanredan rast najviše je izazvao politički stimulans i veoma raznolik poslovni sektor. Međutim, trenutna neravnoteža računa, što je veoma poznata nuspojava, nastaje iz prevelike ovisnosti o domaćoj potražnji i vanjskim rezervama, uz pojačanu potrebu stranih investicija. Uslijed toga, značajno je porasla premija rizika što je povećalo tursku ranjivost na vanjske udare.
Turska se uspjela malo oporaviti, no njen pad u proteklim sedmicama je toliki da je ne samo ponukao Centralnu banku da agresivno poveća stope kamata, već je doveo i do žestokog pada u radu poslovnom i potrošačkom okruženju.
Najbolja alternativa
Centralna banka Republike Turske (CBRT) uvela je ovih dana odgovor blage politike. Uveli su mjere kao što su korekcije ROM-a i redukcije Odnosa Zahtjeva Rezerve. Ovo su zaista bile neophodne akcije za bankarski sistem kada je riječ o efikasnom funkcioniranju finansijskih tržišta i uprave likvidnosti banaka.
Postoji mnogo nepoznanica oko toga kako će se stvari razvijati. Stoga, jačanje mehanizma rezervne opcije i provođenje manjih mjera (u odnosu na rizik daljeg pada) možda neće biti dovoljno da stabiliziraju liru. U biti, historija se može ponoviti i CBRT može biti primorana na tržištu da poveća stope na vanrednim zasjedanjima narednih sedmica, u ovisnosti o kretanju lire.
Dok Turska doživljava svoju najgoru monetarnu krizu od 2001. godine, neto pozicija finansijske trgovine nefinansijskih kompanija, koja je iznosila 217,3 milijardi dolara maja ove godine, ostaje ključna briga, ne samo za vlasnike, već i za kreditore. Smatramo kako će se, čak i ako se politički spor Turske i SAD-a nekako riješi, lira samo djelimično vratiti, a na to ukazuje ranija epizoda udara na monetu.
Jačanje monetarne politike u vrijeme kada traje ekonomsko usporavanje mogla bi biti nepopularna odluka. Bez obzira, među mogućnostima, najbolja alternativa za tržište izgleda povećanje stopa kamata dok lira ne postane dovoljno stabilna da povrati povjerenje investitora. Ukoliko to budu pratile ekonomske reforme na smanjenju turskih ranjivosti i boljoj fiskalnoj politici, turska ekonomija veoma teške uvjete rada može savladati dosta brže. Turska ne bi nikada smjela uvesti mjere kontrole kapitala dok ima sve neophodne alate da provede velike intervencije na održavanju zdravije ekonomije.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
