Rezultati dugo najavljivanog i još duže priželjkivanog referenduma o nezavisnosti Katalonaca, kao i nauma uvijek ratobornih Kurda da konačno dobiju državu, koji su, sudeći prema reakcijama velikih sila, potpuni promašaj, nesumnjivo su umirili ambicije predsjednika entiteta RS Milorada Dodika da jednog dana i on krene u sličnu provaliju.
Milorad Dodik, kao najzagriženiji zagovarač politike referenduma u entitetu Republika Srpska, računajući i referendum o otcjepljenju o kojem dugo sanja, kako je i sam kazao, pratio je priče o pokušaju otcjepljenja Katalonije od Španije i konačnom pokušaju Kurda da dobiju državu. Ukoliko je pomno pratio, Dodik je imao šta i vidjeti, a to je da neosnovani referendumi mogu da se vrate kao bumerang i unište vam svaki vid autonomije.
To su na vlastitoj koži osjetili Katalonci. Prvo je “ludo hrabri” predsjednik te španske pokrajine Carles Puigdemont raspisao referendum o otcjepljenju pa kada ga je većina građana, od onih koji su glasali, podržala i pritom pretrpjela ne male batine policije, povukao se i odluku o proglašenju nezavisnosti prepustio pokrajinskom parlamentu. Uprkos upozorenjima centralne vlade Španije i većine zvaničnika svjetskih sila, nezavisnost je proglašena, ali je ekspresno uslijedila reakcija Madrida.
Kataloniji je zbog neustavnog referenduma ukinuta autonomija, vlada u Madridu je preuzela svu kontorlu, a tužilaštvo u Španiji priprema optužnice za pobunu protiv vinovnika referenduma. U međuvremenu je Puigdemont otišao na sigurno u Brisel, gdje čeka naredne poteze vlasti u Španiji.
Ekspresno su reagovale državne vlasti Španije i spriječile neustavno djelovanje lidera Katalonije, čime su ih natjerali i na bijeg iz države. Jasna je to poruka kako se država obračunava s onima koji narušavaju Ustav jedne zemlje. Bh. Puigdemont bi u tom slučaju bio Milorad Dodik koji je također veliki ljubitelj referenduma, onaj o Danu RS-a je i sproveo neustavno, a državno tužilaštvo je reagovalo više nego mlako. Dodik ponovo prijeti referendumima, slobodno se šeće i doduše nakon Katalonije ne odgovara na pitanja o otcjepljenju RS-a, a čak i povlači odluku o raspisivanju referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH.
Dodik je pouku mogao uzeti i na primjeru Kurda koji su, slično Kataloncima, raspisali referendum kojim su na teritoriji sjevernog Iraka tražili formiranje vlastite države. Ipak, podršku nisu dobili ni od jedne velike svjetske sile, uključujući i SAD i Rusiju. Brzo su utihnuli i stavili pod upitnik svaki oblik autonomije u Iraku.
Pitanje koje se nameće je da li je Dodik odustao na vrijeme i može li ga Dejtonski sporazum zaštititi u smislu zadržavanja ingerencija koje RS ima, ukoliko bi se upustio u sličnu pustolovinu. Također je jasno da Dodik neće učiniti nijedan potez u tom smjeru bez aminovanja Beograda. A da državno rukovodstvo Srbije itekako utječe na predsjednika manjeg entiteta u BiH govori činjenica o nedavnoj posjeti kada je Aleksandar Vučić “savjetovao” Dodika da ne opstruiše evropski put BiH.
Bez podrške međunarodne zajednice i velikih sila nema ništa ni od priče o otcjepljenjima i stvaranju novih država, a to su osjetili i Katalonija, kao i Kurdi. A nema sumnje da je i predsjednik RS-a pomno pratio reakcije na poteze zagovornika referenduma.
