Juče je uklonjena bista Josipa Broza Tita s Pantovčaka.
Neću pisati o Titu, ja sam tog 4. maja 1980, kada je umro Tito, imala, samo devet godina. Sjećam se da je bila nedjelja, da je bilo toplo, da su roditelji brata i mene vodili u kino i da smo gledali crtani film ”Snjeguljica i sedam patuljaka”.
Poslije je tata obukao odijelo i svezao kravatu, mama je obukla tamni kompletić i otišli su na posao. Ja sam ostala kod kuće da čuvam pet godina mlađeg brata. Na ulicama nije bilo nikoga.
Pamtim suze ljudi, pamtim TV emisije, kao i prenos Titove sahrane koji sam, u vidu dokumentarca, ponovo, pogledala na Al Jazeeri.
Na Titovoj sahrani bilo je više državnika nego na sahrani predsjednika Kennedyja, a prenos Titove sahrane je bio najgledaniji program u istoriji svjetske televizije.
Titu se poklonila Indira Gandhi, Margaret Thacher, koju su zvali Čelična Lady, Yasser Arafat i mnogi drugi.
Posljednjem ispraćaju prisustvovalo je 209 delegacija iz 127 zemalja svijeta, te 700.000 ljudi.
Poslije Titove smrti niti jedna školska priredba nije mogla proći bez horskog pjevanja pjesme Đorđa Balašavića „Triput sam video Tita“.
Tito je jednom umro, a sahranjen je tri puta.
Tri sahrane
Prvi put 8. maja 1980.
Drugi put ga je ubila i sahranila JNA kada je tenkovske topove 90-tih uperila u svoje, dojučerašnje, građane koje je do tada, vjerovali smo, čuvala.
Uperila je topove u djecu koja su, do tog dana pjevala, lijepo obučena, pjesme o JNA i vjerovala da ne može ta Armija, ta vojska koja nas čuva i dok spavamo, pucati u nas.
Treći put kada smo odlučili da nam istorijske činjenice smetaju, da nam prošlost baš i nije po volji, kada smo odlučili da ne poštujemo istoriju.
Ne želim uopšte da se uplićem u negiranje ili odobravanje kategoriziranja Titove politike kao diktatorske, to ću prepustiti političko-istorijskim analitičarima.
Ja se samo mogu sjetiti dijelova mog djetinjstva iz vremena kada je Tito bio živ i kako su sva djeca, u svečanoj sali novoizgrađene škole, ponavljala naglas pionirsku zakletvu.
Da li je normalno da se i danas sjećam pionirske zakletve, da vam, iskreno kažem, ne znam, možda i nije.
Ipak, izdvojit ću jedan dio zakletve: „Da ću poštovati roditelje i starije“; bilo bi lijepo da danas, ako ni zbog čega drugog, tada zbog istorijske prošlosti, čiji je on dio, bez obzira da li smo ga voljeli ili ne, pokažemo poštovanje prema Starom.
Juče su njegovu bistu lijepo zamotali i odnijeli s Pantovčaka. Šta će zamijeniti Titovu bistu, to sada uopšte nije bitno, ono što se ne može skloniti, niti zamijeniti, jeste da je Tito postojao.
