Pandemija kao izazov za društvo pogađa čovjeka u svim segmentima ličnog i kolektivnog funkcionisanja. Detektuje njegovu prošlost življenja, pogađa njegovu sadašnjost i prijeti budućnosti. Stanje mentalnog statusa stoga dolazi u žižu interesovanja javnosti. Okolnosti, navike, tradicija i kultura življenja se revidiraju. Ima li posljedica i kako se s njima nosimo?
„Svi rituali življenja, poslovanja, rada i obrazovanja su dovedeni u pitanje bez obzira na kontinent, državu, kotu na kojoj se nalazite. Bez obzira na životnu dob kojoj pripadate, COVID-19 je uzrokovao spliting na da li ili ne on zaista postoji, da li je zavjera ili nije ili ako ne zašto je toliko ljudi pogođeno sa sličnim simptomima na raznim krajevima svijeta? Prosto razmišljanje seže i u razne oblasti života, ko dobija ko gubi, ko će zaraditi, ima li povlašćenih? A zapravo jednostavno COVID-19 je jedna vrsta detektora za najveći dio anomalije na planeti”, smatra Nevenka Pavličić, specijalista kliničke psihologije sa Klinike za psihijatriju Kliničkog centra Crne Gore.
Smatra da je korona otvorila i dobre aspekte i komunikaciju među profesionalcima, institucijama u i izvan država i određenih kultura, samim ljudima na svakom mikro nivou. Ističe bitnost za vođenje brige za svakog čovjeka koji osjeća da ga se trenutno posmatra samo kao broj. Pandemija je izazvala ne samo strah i zabrinutost za vlastito i zdravlje najbližih, nego je nadogradila obrasce psihološko-socijalnog funkcionisanja čovjeka. Sve disfunkcionalnosti su postale vidljive i lako mjerljive, pa se ima utisak kao da su se akumulirale usljed pandemije.
Potreba za podrškom
„Podaci na ograničenom uzorku ali sa sljedećim indikatorima, ukazuju da oko dvije trećine pozivalaca (63,5 odsto) čine osobe koje do sada u životu nijesu bile psihijatrijski i/ili psihoterapijski tretirane zbog problema u domenu mentalnog zdravlja, te saopštavaju da se njihova potreba za psihološkom podrškom javlja kao posljedica okolnosti koje aktuelna pandemija podrazumijeva, poput samoizolacije, produženog boravka u kući, bilo da su sami ili sa članovima familije, fizičkog distanciranja od drugih ljudi, gubitka dnevne rutine, kontakata, izvora finansija, dostupnosti dosadašnje zdravstvene njege. Više od polovine građana koji su se javljali radi podrške čine žene (63,8 odsto)“, navodi Pavličić podatke dobijene preko mobilnih aplikacija u kojem su psiholozi, psihijatri i specijalizanti radili na podršci i savjetovanju.
Među mlađim osobama, do 40 godina starosti, oba roda bila ravnomjerno zastupljena, dok su se u dobi iznad 40 godina muškarci gotovo dvostruko rjeđe javljali. Oko polovine poziva upućeno je od osoba dobi 41-65 godina (44,6 odsto), dok su u drugoj polovini gotovo ravnopravno zastupljene punoljetne osobe do 40 godina starosti (28,7 odsto) i oni stariji od 65 godina (26,7 odsto).
„Što se dominantne problematike zbog koje su se građani obraćali za podršku savjetnicima na broj 1555 tiče, većina tegoba koje su saopštavali može se svrstati u domen anksioznosti (39,6 odsto) i depresivnosti (21,5 odsto), ili se pak odnosi na poteškoće u međuljudskim odnosima (14,9 odsto), osjećaj usamljenosti (9,9 odsto), povremene proboje panike (9,9 odsto). Takođe se uočava da kod mlađe populacije, do 40 godina, dominiraju tegobe iz domena anksioznosti i panike, koje se javljaju kod više od polovine pozivalaca, dok je broj onih koji se obraćaju zbog depresivno polarisanog poremećaja raspoloženja višestruko manji i samo malobrojni se žale na osjećaj usamljenosti. Kod najstarijih se, pak depresivnost javlja i do dva puta češće, a osjećaj usamljenosti i pet puta češće nego kod mlađih od 40 godina“, kaže Nevenka Pavličić.
Dublja analiza
Stanje se analizira i u Hrvatskoj. Trenutno su u fazi prikupljanja sveobuhvatnijih podataka s obzirom da je rok trajanja još prilično kratak za dublje analize.
„Ovakva stanja utječu na sve pojedince, s tim da su posebno ranjive starije osobe, kronični bolesnici, usamljeni, te što je posebno važno – djeca. Stručnjaci jasno izvještavaju o porastu emocionalnih poteškoća, funkcioniranja u obiteljskim i bračnim interakcijama, porastu ovisnosti, pa sve do autodestruktivnih radnji i promišljanja kao što je samoubojstvo. Svi stručnjaci se slažu u jednom da su opseg i intenzitet mentalnih poremećaja u porastu, kako u zemlji, tako i u inozemstvu, a precizniji statistički podatci se tek očekuju budući da su mnoga istraživanja još u tijeku“, kaže Josip Lopižić, predsjednik Hrvatskog psihološkog društva.
Interesantno je da su u svim zemljama regije psiholozi promptno reagovali i širom otvorili vrata svojih savjetovališta, ali i on-line i telefonsko djelovanje.
„Kao stručnjaci psiholozi, od prvog momenta smo se stavili na raspolaganje pojedincima, institucijama i svim ugroženim skupinama, te kontinuirano doprinosimo kako bi se aktualna situacija lakše prevladala i kako bismo imali što manje posljedica od ove izvanredne situacije. Hrvatsko psihološko društvo i Hrvatska psihološka komora pokrenuli su sustav telefona psihološke pomoći s 24-stanim dežurstvima u svim hrvatskim županijama, postavili sustav supervizije, organizirale dodatne edukacije, savjetovanja, webinare za stručnjake, a u tijeku je i kontinuirani razvoj prikupljanja i dijeljenja najnovijih znanja i spoznaja, kako u digitalnom tako i u pisanom obliku uz redovito nastupanje u pisanim i elektronskim medijima. U ovom poslu, u stalnom smo kontaktu i s našom krovnom europskom asocijacijom EFPA-om“, zaključuje Lopižić.
Prisilna adaptacija
Strah ili zebnja, gubljenje navika, pomjeranje komoditeta, nesigurnost u više segmenata života mogu stvoriti i dugoročnije posljedice, kojih sada ne moramo biti ni svjesni.
„Zasigurno je da se ljudi danas osjećaju mobilisano u dijelu „prisilne adaptacije„ vlastitih resursa, na situaciju poremećaja života i svakodnevnog funkcionisanja, kojima nastoje prevladati aktuelnu situaciju. Nalaze rješenje u vjeri, kroz razne socijalne interakcije, IT aplikacije ili pribjegavaju nekom samostalnom tjelesnom sportskom angažmanu, redukujući stanje vlastitog diskomfora. Čovjek nastoji da nađe najoptimalnije funkcionisanje na „nekoj vlastitoj frekvenciji života i rada“. U kom pravcu će se odvijati buduće dešavanje i promjene, zavisit će od čovjekove konstruktivne habituacije na situaciju, to jeste-uspostaviće balans ili disbalans u mentalnom zdravlju. Može se očekivati porast broj pacijenata sa mentalnim problemima ili PTSP-om. U svakom slučaju za ovo ne postoji vakcinacija koliko stvaranje mreže usluga u oblasti mentalnog zdravlja, njegove dostupnosti i adekvatnosti izbora“, zaključuje Nevenka Pavličić.
Policije širom regiona bilježe slučajeve samoubistava, svađa, tuča i nasilničkog ponašanja, nasilja u porodici i niza devijantnih situacija koji su bili zastupljeni i prije pojave pandemije. Kažu da prave periodične baze podataka koje će pokazati trendove u rastu broja slučajeva. Ali ipak, oni ih ne analiziraju izvan sigurnosnog aspekta.
