Svaki sudionik pobjedničke strane u Prvom svjetskom ratu tražio je svoj dio plijena. U tom vremenu postignuta su dva ugovora kojima su svjetske sile razdijelile muslimansku zemlju te otvorile put stvaranju židovske države na tlu Palestine. Svijetski moćnici tražili su sagovornike posebno među arapskim liderima tog vremena. Ponuda koja je data nije se mogla odbiti – stvaranje velike arapske države na prostoru Bliskog istoka u kojoj će glavnu riječ voditi onaj ko bude spreman sarađivati u slamanju posljednjih uporišta Osmanlija na tom području.
Ugovor Feisal-Wiezmann
Ugovor Feisal-Wiezmann potpisan je 3. januara 1919. godine između Emira Feisala (sina kralja Hidžaza) i Chaima Wiezmanna (kasnije predsjednika Svijetskog cionističkog kongresa). To je ugovor o saradnji između Arapa i Židova u gradnji velike arapske države ili saveza arapskih država i stvaranju židovske države u Palestini. Wiezmann, kao lider Cionističke komisije, godinu ranije se sastao sa Fejsalom. Cilj je bio postizanje dogovora u kojem će obje strane pomoći u njegovom ostvarenju. Palestinski arapi i njihovi zahtjevi su ignorisani, čak se išlo dotle da ih ni jedna ni druga strana nisu smatrale Arapima uopće. Wiezmann je uvjerio Fejsala da će židovska država biti vođena od strane Britanaca i da će služiti samo kao mjesto gdje će se naseliti Židovi.
Tačke ugovora sadržavale su obavezu pružanja podrške naseljavanju Židova u Palestinu, poštivanju prava palestinskih seljaka i farmera i pravo na slobodno ispoljavanje vjere. Cionistički pokret će pomoći ekonomski razvoj Palestine i svih njenih stanovnika. Granica između Arapske države i Palestine će biti određena od strane posebne komisije. Strane ugovora se obavezuju na provedbu Balfurove deklaracije o pozivu Židovima da se nasele u Palestinu. Strane su saglasne da će, u slučaju spora, arbitražu voditi Britanci.
Ugovor je djelimično proveden u djelo – Arapi nisu dobili svoju državu i nezavisnost dok su Židovi uspjeli pripremiti tlo za stvaranje svoje države u Palestini. Arapski lideri su, kasnije, povukli svoju podršku Ugovoru, međutim već je bilo kasno za takav potez.
Sykes-Picot ugovor
U vrijeme kada su se vodili razgovori između Fejsala i Wiezmanna, svijetske sile Francuska i Velika Britanija su već stavile svoj potpis na ugovor kojim je su osmanske arapske provincije podijeljene među njima. Ugovorom je definisano koja područja će pripasti Francuskoj a koja Engleskoj. Kasnije im se priključila i Rusija. Prema ovom Ugovoru Britancima su pripale Palestina, Jordan i južni dio Iraka, Francuzima pripadaju jugoistočni gradovi Turske, Sirija i sjeverni dio Iraka. Rusima je dato upravljanje Kavkazom, Istanbulom, Bosforom i Dardanelima. Određivanje međusobnih granica ostavljeno je za poslije.
Prvi dan britanske objave rata Osmanskom carstvu počeli su sastanci cionističkih lidera u Londonu sa Britanskim vlastima. Jedan od zahtjeva u pogledu formiranja jevrejske države bio je da je za takvu državu bolje da ima europske sile kao komšije a nikako Turke.
Ovaj Ugovor pokazao je suprotne namjere velikih sila u odnosu na Fejsal-Wiezman dogovor. Negirano je obećanje o jednoj nezavisnoj arapskoj državi u zamjenu za pomoć Britancima protiv Osmanlija.
