Tog jula 1992. godine, na ovom mjestu ubijeno je 16 mještana Jablanice. Četiri žrtve nađene su u poslijeratnim godinama na različitim, udaljenim lokacijama, dok se traga za još 12 osoba.
Safet Salkić prisjetio se u razgovoru za Anadolu Agency (AA) kišne večeri 1992. godine kada je sa još trojicom mještana sela Jeblanica izveden na Željezni most na strijeljanje.
Ispričao je o danima provedenim u logoru, preživljavanju, torturi kojoj su bili izloženi. Dok priča, lomi ruke, ali nalazi i snage da se i našali.
“Tog 16. juna 1992. godine izveden sam na strijeljanje. Te večeri, nakon što su nas udarali, izveli su nas na strijeljanje na most. Kiša je padala, bilo je nešto iza ponoći. Igrom slučaja, od nas četvorice u grupi, ja sam uspio pobjeći. Ostao sam živ, ali sam bio ranjen”, prisjeća se Salkić večeri u kojoj je izbjegao smrt.
Govoreći o toj noći 1992. godine, Salkić pojašnjava da je počeo puzati kada je počela paljba.
“Puzao sam gotovo do kraja mosta. Kada sam ustao da skočim u Bosnu, pogodio me metak kod desnog uha. Pao sam ispod mosta gdje sam ostao jedno vrijeme. Kasnije sam pratio da li je još neko ostao na mostu”, prijeća se Salkić.
Kaže, bježao je kroz obližnja polja gdje ga je našao i spasio jedan Dobojlija i pružio mu prenoćište, a sljedećeg dana ga prebacio do drugog mjesta.
“Igrom slučaja sam ostao živ”, pojašnjava Salkić.
Jedno vrijeme je bio u bolnici u Tešnju gdje je liječen od ranjavanja i ostalih povreda koje je zadobio usljed teških tortura koje su preživjeli dok su bili u logoru.
“Kako su me udarali nogama i kundacima, imao sam posjekotine na glavi”, prisjeća se Salkić. Salkić je sa svojim komšijama zarobljen u Jablanici, odakle su prebačeni u hangare u Doboju.
“Nismo imali nikakvo naoružanje. Prvo su nas odveli u školu u Jablanici, a zatim u Rakovicu, pa u Doboj u hangar. Tu smo bili neko vrijeme. Radili smo, čistili, pravili gnijezda za mitraljeze”, prisjetio se Salkić događaja od prije 22 godine.
Kako kaže, i 22. godine nakon svega, sjeća se kao da je bilo juče.
“To se ne može zaboraviti. To će biti u meni dok sam živ. Ipak, to je moj novi rođendan. To preživjeti nije mala stvar. I danas mi dođe na san onaj momenat kada su pucali. Probudim se i vidim da nije ništa. Najgore je što niko još nije odgovarao za taj zločin. Svi hodaju po Maglaju, Doboju, Sarajevu… To je najgore”, pojašnjava Salkić za AA.
Tokom poplava koje su pogodile BiH sredinom maja, vodena bujica je odnijela površinski sloj zemlje nedaleko od mosta gdje su ubijeni Bošnjaci 1992. godine i izbacila na površinu posmrtne ostatke.
Tokom ekshumacija, koje još uvijek traju, pronađeni su posmrtni ostaci šest žrtava. Riječ je o četiri kompletna i dva nekompletna tijela, čiji identitet će biti utvrđen naknadno. Istražitelji Instituta za nestale osobe BiH vjeruju da je riječ o Bošnjacima iz Maglaja, koje su u junu 1992. godine ubili pripadnici tadašnje VRS i “Crvenih beretki”.
Na Željeznom mostu iznad Bosne ubijeno je u julu 1992. godine 16 mještana Jablanice, sela kod Maglaja. Godinama je trajala potraga za njihovim posmrtnim ostacima. U poslijeratnim godinama pronađeni su posmrtni ostaci četiri osobe; Almira Bajrića, Asima Bašića, Ibrišima Bajrića i Ahmeta Mehinagića.
Među četiri žrtve koje su ubijene na spomenutom mostu, a koje su nađene ranije na različitim, udaljenim lokacijama, nalazi se i sin Ćamile Bajrić, Almir, koji je tada imao 21 godinu.
“Muž i sin su krenuli preko šuma u Maglaj. Tu su ih uhvatili i odveli u logor”, govori Ćamila koja i danas živi u Jablanici.
Kako kaže, muž se vratio, a posmrtne ostatke sina su pronašli 2005. godine u Podnovlju kod Doboja.
“Najviše me boli što niko nije odgovarao za njegovu smrt”, govori Ćamila za AA i plače. Kako kaže, nakon pronalaska posmrtnih ostataka sina Almira, ustanovljeno je da je ubijen iz rafalne paljbe.
Pojašnjava da se njen muž objesio dvije-tri godine nakon zarobljavanja. Salim Bradarić traga za trojicom braće; Ekremom, Mujom i Senadom.
“Već 22 godine tražimo njihove posmrtne ostatke i još nikada ništa nismo pronašli. Čuli smo da je ovih dana u Doboju pronađena grobnica u blizini mjesta gdje su izvođeni. Još ne znamo ko je pronađen”, pojasnio je Bradarić.
Preživjeli streljanja, ali i porodice koje tragaju za svojim najmilijim, jedino žele da se pronađu i ostali Bošnjaci koji su ubijeni na Željeznom mostu kako bi ih pokopali i mogli otići na njihov mezar da im prouče Fatihu.
Istražitelji Instituta za nestale BiH nastavljaju iskopavanja na masovnoj grobnici u Usori kod Doboja, u blizini Željeznog mosta preko rijeke Bosne.
