Huseinović koji je u julu 1995. godine u mjestu Kravici, kod Srebrenice, preživio strijeljanje Bošnjaka i danas, nakon 22 godine, sjeća se svega kao da se jučer dogodilo.
U razgovoru za N1 pričao je o svome prvom susretu sa Mladićem.
Zarobljen je bio u rejonu Kamenice. Odveden u mjesto Loliće: “Tu smo sjeli na jednoj livadi, došao je Mladić – oslovio se, znate li vi mene? Ja sam šutio. Neki viču znamo – neki šute. Prva mu je riječ bila kad se oslovio, pobjegao vam je Naser u Tuzlu, a vas je ostavio. Sa Srbinom nije zgodno ratovati. Ovca iz tora ne može dok joj se vrata ne otvore. Porodice su vam evakuisane, Kladanj, Tuzla, Živinice…u toku dan dva bićete i vi zamijenjeni. Svako će svoju porodicu naći, neće vas niko tući, provocirati, daćemo vam hranu. Ovdje vam je toplo smjestit ćemo vas gdje je hladnije. Aplauz je bio – hvala druže generale. On je otišao nas su potjerali u kolonu po četiri u nekakvu Kravicu”, prisjeća se Huseinović.
“Tu smo u taj magacin posjedali. Pun je magacin bio. Jedan je ušao na vrata – on nema gdje da sjedne. Bila su dvojica vojnika, jedan s desne, jedan s lijeve. Udario ga je nogom u krsta, sjedi dole. On se okrenuo – pa vidiš da nemam gdje. Onda kad je počelo tući po skladištu i rafali i automatske i bombe. Ja sam samo u ćošak legao. Bio je do mene Redžić Salko iz Vlasenice. Tuklo je skoro do noći. Salko je samo viknuo – pogidoh. Ja sam pogledao preko prsa – kao da si ga motorkom presjekao. Koje doba noći je bilo ne znam– ja sam prevukao dva tijela na sebe mrtva i tu sam preležao 24 sata”…
“S veče na petak, ne znam tačno u koje doba, čuo sam šapat u tom skladištu i ja sam prepuzao, našao dvojicu, sjede. Jedan mlad, visok. Kaže ja sam iz Lolića. Pa ti znaš ovdje teren? Da idem i ja s tobom, ja ne znam kud ću, isto kao da si me iz aviona bacio. Kaže, ne možemo zajedno. Drugi živi čovjek me nije ni čuo. Bio je Muškić Ramiz iz Cerske. Idi izađi naći ćeš asfalt, kaže ovaj iz Lolića, ima propust, prođi kroz propust u rijeku. Ja ću za vama za jedno 15-20 minuta. Ali on je znao teren. On ga je htio ispitati na nama. Da li oni još drže stražu. Drugu veče nije se niko čuo ispred skladišta. Ja sam ustao, ustao je Muškić Ramiz za mnom. Izašao sam na ona ista vrata na koja sam i ušao. Utovarač stoji što je kupio mrtve. I vojnik s desne strane asfalta stoji. Stoj! Ja legao. Diži se! Ja ležim. Treći put kada je viknuo oštro, diži se, isto kao da me je neko uzeo za ruku i rekao bježi. Ja sam počeo bježati iza skladišta. U rijeku. I Ramiz za mnom. Za nama nije metak pukao. Niti sam čuo da je više viknuo – stoj. Nakon nekog vremena tri su rafala srezala za nama – nikad više nismo čuli za onog trećeg iz Lolića”, otkrio je Huseinović.
Na pitanje šta očekuje od presude Ratku Mladiću, Huseinović odgovara da šta god bude neće se moći izbrisati hiljade pobijenih Bošnjaka.
“Neka sude Ratka Mladića koliko hoće. Ne može to izbrisati onih nekoliko hiljada ubijenih. Oni su zacrtali da pobiju sve – bili, ali nisu. Nikad neće moći pobiti ni oni nas ni mi njih – a što je sve to trebalo? Niti su oni smetali meni, ni ja njima”, zaključio je u razgovoru za N1.
