Rad na određeno vrijeme za neke predstavlja uspješan model dobre zarade, a za druge iskorišćavanje radne snage, piše Dojče vele.
Njemačka je suočena sa ovim problemom već duže vrijeme, a rješenja za sada nema na vidiku.
Potreba za sezonskim radnicima u poljoprivredi, tokom žetvi ili berbi, postojala je oduvijek, i po tom pitanju se vjerovatno ništa neće promijeniti. Prema mišljenju Johanesa Jakoba, stručnjaka za tržišnu politiku pri Njemačkom savezu sindikata, zapošljavanje radnika na samo nekoliko mjeseci u principu i nije nešto negativno.
“Ali, problemi počinju onda kada poslodavci radnike dugoročno zapošljavaju po principu rada na određeno vrijeme. Oni njima tada u stvari raspolažu kako žele, jer mogu da ih zaposle, ali i otpuste kad god žele”, kaže Jakob.
Pri tom su ovim načinom zapošljavanja jednako obuhvaćeni kako sami njemački radnici tako i oni koji u Njemačku dolaze iz inostranstva.
“Zapošljavanje radnika iz inostranstva je zapravo skuplje nego zapošljavanje domaćih radnika. Ali, neke firme ipak žele inostrane radnike, pogotovo za sezonske poslove, recimo uoči i tokom božićnih praznika“, objašnjava Jakob.
Verner Ajhorst, iz Instituta za istraživanje rada u Bonu, ističe da je došlo do porasta inostrane radne snage. To je omogućeno i zakonom prema kojem svi građani zemalja članica EU, poslije određenog broja godina mogu da traže posao u bilo kojoj zemlji Unije. Poslovi na određeno radno vrijeme su posebno atraktivni za strance koji ne govore njemački i sa nižim stepenom obrazovanja.
Procjene umjesto konkretnih brojki
Nije lako doći do tačnih podaka o tzv. pozajmljenim radnicima i radnicima na određeno vrijeme, kaže Johanes Jakob. Njemački savez sindikata međutim procjenjuje kako je trenutno u Njemačkoj oko 900.000 osoba zaposleno po ovom principu, od čega njih oko 100.000 dolazi iz inostranstva.
Iako ne postoje konkretne brojke, jedno je sigurno: Što je teža ekonomska situacija u zemljama na jugu ili istoku Evrope, to je veći broj radnika koji iz ovih zemalja dolazi u Njemačku, kaže Ajhorst.
Johanes Jakob navodi kako bi njemački sindikati htjeli da predstavljaju interese i radnika iz inostranstva, ali da to nije tako jednostavno.
“Problem je u tome što oni u Njemačkoj borave zaista kratko, po pravilu najduže tri mjeseca. S druge strane oni najčešće ne govore njemački, zbog čega se ne obraćaju sindikatima za pomoć”, kaže Jakob.
Jakob i Ajhorst smatraju da rad na određeno vrijeme u principu može imati i smisla i pozitivnih strana. Ali, ukoliko poslodavci ovaj model koriste samo kako bi radnike plaćali po izuzetno niskim cijenama, tada u tome nema ničeg pozitivnog. Oni tvrde da je neophodno postojanje odredbi prema kojima bi se plate i satnice radnika na određeno vrijeme izjednačile sa platama i satnicama stalno zaposlenih.
“Mi činimo sve kako bi do toga došlo, jer samo u tom slučaju bi broj radnika na određeno vrijeme mogao dugoročno da se smanji“, kaže Johanes Jakob.
