Uzrokuje ju bakterija streptokok skupine A, a karakterizira ju osip, bol u grlu i temperatura. Danas nije toliko uobičajena i manje je opasna nego što je bila nekad. Potpuni oporavak je uobičajen. Kod liječenja ove bolesti bitno je popiti turu antibiotika do kraja kako bi se izbjegle naknadne komplikacije.
Što je šarlah?
Šarlah nastaje uslijed infekcije grla uzrokovane bakterijom streptokokom. Infekcija je praćena grloboljom, glavoboljom, povraćanjem i groznicom. Streptokok također proizvodi toksine koji uzrokuju crveni osip i crvenilo lica po kojem je šarlah dobio ime. Period inkubacije je kratak i traje od jednog do tri dana.
Kako prepoznati šarlah?
Znakovi i simptomi šarlaha uključuju:
◦ Crveni osip – osip izgleda kao opeklina od sunca. Obično počinje na licu ili vratu, a širi se na trup, ruke i noge.
◦ Crvene linije – nabori kože oko prepona, pazuha, laktova ili koljena obično postaju crveniji i više upaljeni od okolnog osipa.
◦ Isprano lice – lice može postati isprano s blijedim prstenom oko usta
◦ Jagodast jezik – jezik obično izgleda crveno i neravno, a rano u bolesti je često prekriven bijelim premazom
Ostali uobičajeni simptomi mogu biti glavobolja, povraćanje, manjak apetita i općenito loše stanje. Bol u grlu obično traje par dana nakon čega popušta. Osip traje otprilike šest dana, a kako prolazi tako se koža počinje ljuštiti. Neki ljudi nisu toliko osjetljivi na toksine pa se može pojaviti blaži oblik šarlaha. Posebni testovi ne postoje, a liječnik vam može uzeti bris grla i napraviti pregled krvi.
Kako se liječi šarlah?
Terapija se temelji na antibioticima i to prvenstveno na penicilinu, a ako je pacijent na njega alergičan tada se u terapiju uključuju neki drugi antibiotici. Jedan dan nakon početka terapije bolesnik više nije zarazan, a bolest se dosta lako i efikasno liječi i rijetko se javljaju bilo kakve komplikacije. Pacijentima se preporučuje mirovanje, uravnotežena prehrana i dovoljno tekućine.
Uz adekvatno liječenje oboljelih nužno je i provođenje drugih mjera za sprječavanje širenja šarlaha. To se prvenstveno odnosi na provođenje higijenskih mjera (pranje ruku, posebno nakon kihanja, kašljanja ili brisanja nosa) te adekvatno čišćenje svih predmeta s kojima su oboljele osobe dolazile u kontakt.