Skoro pola miliona kompanija u Njemačkoj prebacilo je svoje radnike na smanjen broj radnih sati, od ranije poznate “Kurzarbeit” te tako smanjuje troškove plaća.
Kako piše CNBC nikada ranije, čak ni u finansijskoj krizi 2008. godine, broj prijava na ovaj vid radnog vremena nije tako porastao.
Kratkoročni rad dobro je poslužio kao sredstvo za sprečavanje masovnih otpuštanja tokom posljednje krize. Radnici se šalju kući ili im se znatno smanjuju radni sati, a službeno ih se finansira državnim fondovima u iznosu od oko dvije trećine plaće.
U suštini, radnici primaju čak dvije trećine plaće, iako ne rade, a kompanija nije opterećena troškovima zaposlenih u vrijeme velikih ekonomskih kriza.
“Rad sa skraćenim radnim vremenom je sjajno sredstvo i za radnike i za poslodavce, jer čovjeku pruža sigurnost plaće, a poslodavcu veću sigurnost za planiranje sljedećih mjeseci kad ekonomija treba tek da prebordi najteži period”, rekao je Stefan Schneider, glavni ekonomist iz Deutsche Bank.
Ovaj način provjereno je sredstvo iz posljednje krize kad je njemačka ekonomija doživjela pad za 5%, koliko je evidentirano u 2009. godini. U prosjeku je godišnje 1,1 milion radnika bilo obuhvaćeno ovim mjerama, što je koštalo saveznu vladu u Berlin oko 10 milijardi eura. Ipak, do kraja te godine stopa nezaposlenosti iznosila je 7,6%, niže nego što je bila 2008. godine.
Ovog puta, vlada očekuje da će oko 2,35 miliona radnika ići na “Kurzarbeitergeld”. Njemačka koja je tradicionalno štedljiva, dobro je spremna za raspoređivanje ovih sredstava i uštedjela je tokom dobrih godina. I sam Zavod za zapošljavanje, koji radi na ovim mjerama, u ranijim godinama sakupio je rezerve od 26 milijardi eura koje se sada mogu koristiti za podršku kompanijama i radnicima.
“Za razliku od prošle krize, gdje su pretežno industrijske kompanije bile usmjeren na ove skraćene radne šeme, sada su to i male uslužne firme poput restorana i konzultanata koji koriste kraće radno vrijeme”, objasnio je Schneider.
Od ovog nisu bježale ni divovi poput Lufthanse, BMW-a, Volkswagena i Daimlera, svi su koristili instrument tržišta rada kako bi zadržali svoje najkvalitetnije radnike od pandemije koronavirusa.
Ovaj put slične mjere mogle bi koristiti i druge zemlje. Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen predložila je uvođenju sličnih programa u drugim zemljama koje bi sa čak 100 milijardi eura bile finansirane sredstvima EU. Njemačka bi iz svog budžeta trebala platiti 25% tih sredstava.
